John Cassavetes: SHADOWS /26.3., 20 sati, MM Centar /Ulaz slobodan

Prvi film Johna Cassavetesa nazivaju «kumom» američkog nezavisnog filma. Napravljen sa siluetnim scenarijem, nizom improvizacija glumaca koji su pohađali njegovu glumačku radionicu i financiran sredstvima koje je Cassavetes skupio od prijatelja, obitelji i poznanika.

Kada je prvi put prikazan, film je pokazao neiskustvo svih njegovih stvaratelja – krivo spojene rezove, nefokusirane kadrove, nesinkroniziranost zvuka i slike. No bilo je to nešto što dotadašnja publika nikad nije vidjela: sirovi, kinetički prikaz boemskog New Yorka ispunjena jazz muzikom, koji je iskren o seksu, napredan u shvaćanju rasne problematike i ispunjen mladošću.

Priča okvirno prati dva brata i sestru afroameričkog podrijetla u kojoj tek najstariji brat zaista tako izgleda dok su ostalo dvoje bijele puti, toliko da ih zamjenjuju s bijelcima. Hugh (najstariji brat) je jazz pjevač s karijerom u problemima koji izdržava svoju burnu i emotivno nezrelu sestru (Lelia) i svog nesigurnog i problematičnog brata (Ben).

Za razliku od tipičnog Hollywooda  radnja u ovom filmu prilično je opuštena i ne slijedi konvencionalne i/ili formalne zakonitosti zapleta. Cassavetes se ne fokusira nužno na samu priču već usmjerava svoju kameru na ono što Mannhatan jest. Ljudi svih etniciteta i rasa žive zajedno usprkos tadašnjoj segregaciji američkog društva. Gledamo skupinu prijatelja koji jednostavno «vise» zajedno i pokušavaju se pronaći u klaustrofobičnom i rasističkom svijetu New Yorka. Film je to iz kojeg izbija naboj i nakon pola stoljeća, inzistira na  postavljanje u sadašnje vrijeme, a ipak je nekako bezvremenski.