About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap EU kulture programme

Kultura promjene

EVA ENGELBERT & MICHAEL STRASSER: The Haze / Izmaglica - izložba

PRO.
2
Sub
2. Prosinac 2017.
Subota u 10:00
Galerija SC
PRO.
1
Pet
1. Prosinac 2017.
Petak u 12:00
Galerija SC
STU.
30
Čet
30. Studeni 2017.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC
STU.
29
Sri
29. Studeni 2017.
Srijeda u 12:00
Galerija SC
STU.
28
Uto
28. Studeni 2017.
Utorak u 12:00
Galerija SC
STU.
27
Pon
27. Studeni 2017.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC
STU.
25
Sub
25. Studeni 2017.
Subota u 10:00
Galerija SC
STU.
24
Pet
24. Studeni 2017.
Petak u 12:00
Galerija SC
STU.
23
Čet
23. Studeni 2017.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC
STU.
22
Sri
22. Studeni 2017.
Srijeda u 12:00
Galerija SC
STU.
21
Uto
21. Studeni 2017.
Utorak u 12:00
Galerija SC
STU.
20
Pon
20. Studeni 2017.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC
STU.
18
Sub
18. Studeni 2017.
Subota u 10:00
Galerija SC
STU.
17
Pet
17. Studeni 2017.
Petak u 12:00
Galerija SC
STU.
16
Čet
16. Studeni 2017.
Četvrtak u 20:00
Galerija SC

16. 11. – 2. 12., Galerija SC / FB: The Haze

Radno vrijeme: pon – pet 12 – 20 h, sub 10 – 13 h.

Umjetnici Eva Engelbert i Michael Strasser vraćaju se u Studentski centar nakon prošlogodišnje suradnje u Francuskom paviljonu. Svoje istraživanje ovoga puta vežu uz pitanje tragova (originalnih) umjetničkih radova, koji se nalaze u velikim kolekcijama, kao što je zagrebačka Mimara. Njihovo ispitivanje podrijetla umjetničkih dijela koja se nalazi u određenim kolekcijama nije usmjereno dobivanju objektivnih činjenica niti koriste klasične znanstvene metode. Proces je obilježen zajedničkim dijalogom unutar kojega se iščitava različita umjetnička poetika, ali i spremnost na dijalog iz kojega izrasta umjetnička instalacija koja će biti izložena u prostoru Galerije SC.

A (čita): Izmaglica je atmosferska pojava u kojoj različite čestice zamućuju bistrinu neba. Može djelovati smećkasto ili plavičasto, a ostavlja vizualni dojam gubitka kontrasta u subjektu.

B: Koji je subjekt?

A: Objekt.

B: Ali to je ionako krivotvorina.

A: Je li?

B: Njegovo podrijetlo prije ulaska u kolekciju trenutačno je nepoznato.

A: Kako se može doznati?

B: Postavljajući pitanja, i u drugim zemljama.

Puno hvala za organizaciju Michaelova posjeta. Kopirat ću ga ovdje kako bi se vas dvoje mogli izravno koordinirati - vjerujem da je njegov raspored donekle fleksibilan.

Naravno, možemo ovo izvesti. Sutra smo dostupni 10:30 - 11:45 i 1:30 - 4:15. Možete li doći u bilo koje vrijeme? Obavijestite me kako biste bili dodani u kalendar.


14. rujna 2017. Ulazimo u radnu sobu crtačkoga odjela Umjetničkoga instituta u Chicagu, a određeni crtež već je izložen. Vrlo emotivan trenutak za Nelly. Može li to doista biti onaj koji je bio dio obiteljske zbirke prije zapljene? Gledamo kroz debljinu spisa od 72 stranice u kojemu se nalazi muzejsko istraživanje o njegovu podrijetlu, a zaposlenik objašnjava politiku muzeja o djelima koja su mogla biti prodana između 1933. i 1945.

Trebao bih reći, jer nam je to djelo došlo 1963., bilo je motivirano našim pregledom Drugog svjetskog rata, kako bismo bili sigurni gdje je bilo tijekom 1933. do 1945. Ali bilo što prije toga, ili ako nam podaci nisu pomogli shvatiti gdje je bilo tih godina, to pitanje dalje nije bilo istraživano.

Znači, nemate informacije prije 1933.

Tako je. Uglavnom. Posvetili smo se publikacijama, izložbama koje bi nam pomogle da shvatimo gdje je to djelo bilo tijekom tih 12 godina. Za bilo što drugo jednostavno nismo imali vremena i nismo detaljnije istraživali. Mogla bi se pokrenuti i dodatna stipendija.

Znate li; možda imate ideju gdje je moguće istražiti za informacije prije Drugog svjetskog rata.

Pa, ne znam je li bilo koji od izvora u spisu dao dodatne mogućnosti istraživanja. Osim toga. To je samo opće istraživanje, opće katalogiziranje, istraživanje umjetnika, narudžbe.

Žao mi je što vas pitam, ali pokušavam ...

Mislim, ako bih ovo istraživao, započeo bih s objektom i pretraživao sve što se događa s informacijama, pratiti sve te tragove. Zatim bi trebalo proučiti sve monografske tekstove o umjetniku, kako bi se vidjelo mogu li pronaći sve što se tiče ovoga rada. Zatim treba doznati postoje li povezani radovi koji su katalogizirani. Je li to bila serija, odnosi li se na sliku, na narudžbu? Te vas publikacije, potom, mogu odvesti raznim putevima, no sve to oduzima ogromnu količinu vremena.

Sjedim u kafiću u luci Jelsa, na otoku Hvaru te pričam s Antom Sorićem. Prekrasan je dan, pred kraj kolovoza 2014. On mi govori o svom boravku u Klovićevim dvorima i Galeriji Gradec te o njihovoj povijesti. Jaki poriv ga pritišće te se učestalo spominje Ante Topić Mimara. Prije nego što je postao direktorom Klovićevih dvora, usko je surađivao s Mimarom kao svojim asistentom. Djeluje kao da puno zna o otvorenim pitanjima o Muzeju Mimara, o muzejskoj zbirci i osnivaču.

Nastavlja me provocirati dijelovima priča koji bi podigli veo i nadomjestili dijelove slagalice koji nedostaju. No, u konačnici ne govori o istini u cijeloj priči i objašnjava mi da će početi pričati tek nakon smrti supruge Ante Topića Mimare, Wiltrude Topić-Mersmann. Mjesec dana nakon mog posjeta Hvaru, te nakon dolaska na otvorenje izložbe “Arhivi, preraspodjele i premjeravanja” u Klovićevim dvorima, Ante Sorić je preminuo.

Izmaglica je agregatno stanje u atmosferi s vrlo finim, široko rasprostranjenim, krutim ili tekućim česticama, ili oboma, te koje daje zraku opalescentni izgled koji ukroćuje boje.



Michael Strasser rođen je 1977. u austrijskom gradu Innsbrucku. Školovao se u školi za umjetničku fotografiju Friedl Kubelka u Beču, gdje je nastavio sa studijem umjetničke fotografije na Akademiji primijenjenih umjetnosti. Diplomirao je na odsjeku Likovnih umjetnosti i medija 2006. U posljednjih nekoliko godina razvio je svoju metodu analize struktura institucija koje ga pozivaju te istražuje njihovu održivost. Pitanja umjetničke produkcije, okoliša njegove umjetnosti, kao i povijesti i arhitekture lokacija i izložbenih prostora u fokusu su njegova interesa. Strasserova djela međunarodno su izlagana te je primio mnogobrojna prizanja, nagrade i stipendije.

Eva Engelbert rođena je 1983. te živi u Beču, u Austriji. Školovala se na bečkoj Akademiji primijenjenih umjetnosti (Universität für angewandte Kunst Wien) i u pariškoj Nacionalnoj školi dekorativnih umjetnosti (École nationale supérieure des Arts Décoratifs). Njena su djela multidisciplinarna, povezuju obrt, tekst, arhivsku građu i fotografiju. Prevodi svoja istraživanja povijesti, kao i povijesne narative pojedinih mjesta, u vizualne forme koje funkcioniraju negdje između stvarnog i nestvarnog, između aktivacije i dekonstrukcije. Odabrane izložbe: Dissidence (Solo), Studio Kalahan, Yogyakarta (2017.), Coupé International Vol. Three (Duo s Majom Marković), Francuski paviljon, Studentski centar Zagreb (2016.), The Observatory, Special Astrophysical Observatory of the Russian Academy of Sciences (SAO RAS), Karachai-Cherkessian Republic (2016.), Works and lives in, Zona Sztuki Aktualnej, Szczecin (2016.), Pipe Dream, Kunsthalle Exnergasse WUK, Vienna (2015.), Invisible Violence, Salzburger Kunstverein (2015.), In the field (Solo), Startgalerie MUSA, Vienna (2014.).