Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

Galerija SC: SLOVENIJA, ZEMLJA OBEĆANA

PRO.
4
Sri
4. Prosinac 2013.
Srijeda u 20:00
Galerija SC — o kuna

Pozivamo Vas na otvorenje izložbe SLOVENIJA, ZEMLJA OBEĆANA grupe autora Nike Autor, Suzane Brborović, Tomaž Furlana, Marija Mojce Pungerčar, koje će se održati u srijedu, 4. prosinca u Galeriji SC, s početkom u 20 sati.

kustosica: Jadranka Plut iz Galerije Alkatraz u Ljubljani

Izložba je otvorena do 14. prosinca, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati

Naslov izložbe Slovenija zemlja obećana refren je pjesme grupe Buldožer s albuma Pljuni istini u oči objavljenog 1984. godine.

Za mnoge koji su živjeli u manje razvijenim područjima Jugoslavije, Slovenija je predstavljala raj na zemlji u kojem će naći posao i kulturnu sredinu. Realnost je većinu njih razočarala.

Izložba otkriva anomalije u društvu, ekonomske taktike razvijenog svijeta u koji se svrstava i Slovenija te iskorištavanje radnika imigranata, koji predstavljaju manjinu bez zaštite i građanskih prava. Autori u svojim  radovima postavljaju pitanja o pojedincu i njegovoj poziciji u društvenom ustroju.


SLOVENIJA, ZEMLJA OBEĆANA

Karl Marx pisao je u zadnjem poglavlju knjige Kapital o akumulaciji kapitala. Kapitalistička produkcijska metoda, u kojoj na jednoj strani stoji kapitalist, a na drugoj radnik, reproducira ne samo kapital kapitalistu nego i bijedu radniku. Kapitalisti su vlasnici životnih potreba, sirovina i svih radnih alata. Mnoštvo je radnika prisiljeno kapitalistima prodavati svoju radnu snagu za malu količinu životnih potreba, a to je u najboljem slučaju dovoljno tek da si očuvaju sposobnost za rad i odgoj nove generacije. Ne samo da se kapital  reproducira, već se množi i uvećava, a na taj način raste i njegova moć nad proletarijatom. „Akumulacija kapitala je dakle umnožavanje proletarijata.“

Tekst Karla Marxa aktualan je još i danas, jer se s takvim načinom iskorištavanja i odnosa prema radu svakodnevno suočavamo kao društvo. Iskorištavanje i neljudsko postupanje prema radnicima, posljedice su eksploatacijskog odnosa kapitala prema subjektu.

Slovenija,  zemlja obećana parafraza je refrena pjesme koju je objavila grupa Buldožer godine 1984. na albumu Pljuni istini u oči. U očima mnogih ekonomskih migranata,  koji su živjeli u manje razvijenim mjestima  Jugoslavije, Slovenija je predstavljala raj na zemlji gdje će pronaći posao i kulturno društvo. Realnost je mnoge razočarala i to iz dva razloga: zbog nacionalizma Slovenaca i zbog iskorištavanja. Potonje je postalo posebno očito u zadnjem desetljeću kada je iskorištavanje postalo pravilo, a ne iznimka.

Izložba Slovenija,  zemlja obećana otkriva anomalije društvenog iskorištavanja subjekata koji predstavljaju manjinu bez zaštite i građanskih prava. Otkrivaju se ekonomske taktike razvijenog svijeta u koji je uvrštena i Slovenija. U njoj migranti iz bivših jugoslavenskih republika, koji rade kao građevinski radnici, predstavljaju jeftinu radnu snagu koju se može iskorištavati i koja nema jednake uvjete na tržištu rada. Subjekti koji su nekada bili ponos i koji su gradili budućnost na temeljima bratstva i jedinstva, danas su robovi ekonomske diktature i geopolitičkih vizija zapadnog svijeta.

Umjetnici, Nika Autor, Suzana Brborović, Marija Mojca Pungerčar i Tomaž Furlan, kroz svoj rad otvaraju pitanja pojedinaca i njihove pozicije u društvenom ustroju. Prikazan je kontrast između realnih i simboličkih konotacija u kojima se subjekt unutar društva suočava s različitim socijalnim i političkim realnostima.

Suzana Brborović spaja slike iz ciklusa Prozriva realnost i Od temelja do krova. Radovi proizlaze iz vlastitog iskustva, kroz iskustvo oca građevinara te tematiziraju šire građevinske priče koje su prikazane različitim umjetničkim medijima. Od temelja do krova preispituju kako društveni sustav vrši pritisak na naš svakodnevni život. Suočavanjem s intimnom životnom pričom, koja se proširuje na društveni problem, otvara se pitanje degradacije građevinskih radnika i njihova  rada. Prozriva realnost može biti gledana kao Platonova alegorija o špilji[1] koja naglašava da je upravo neukost, ona koja onemogućuje ljudima da se u špilji oslobode, raskinu okove, prestanu gledati svoje sjene i sjene drugih te pogledaju prema svjetlosti, koju kod Platona možemo shvatiti kao „put“ prema istini. „Otkrivanje istine pridonosi razumijevanju i sumnji u sustav u kojem živimo, a sjene na pleksiglasu slika samo su malen dio očiglednog prikaza problema i rješenja.“

Video Solidarnost Nike Autor prikazuje prosvjed radnika u Ljubljani. Kamera je usmjerena u tlo i snima pokrete prosvjednika. Solidarnost je rad koji otvara pitanja odnosa  solidarnosti u iskorištavajućem neoliberalnom sustavu, u kojem su se našli radnici.

Video instalacija Tomaža Furlana Hilda, jedan je od radova iz ciklusa u nastajanju Wear. Video radovi iz tog ciklusa su video-performansi izrađeni isključivo za kameru, na jednostavan, ali monumentalan način, gdje je umjetnik autor cijelog procesa. Hilda je sastavljena od dva dijela videa. U prvom je dijelu umjetnik odjeven u radno odijelo i kopa lopatom, a u drugom su dijelu instalacije u galerijskom prostoru gdje su izloženi lopata i kramp radnika, koji simboliziraju rad. Hilda, slovenska građevinska barunica, ocrtava vampirski odnos kapitala prema radu.

Bratstvo i jedinstvo Marije Mojce Pungerčar, sastavljen je iz serije fotografija i dokumentarnog filma, a iznosi dvije priče koje su se dogodile na istom mjestu, no s 50 godina razmaka: gradnja jugoslavenske magistrale Ceste bratstva i jedinstva godine 1958. i gradnja novog dijela autoceste Hrastje-Lešnica 2006. godine. Suočeni smo s dva svijeta. Na jednoj je strani optimističan pogled  radnika iz doba bratstva i jedinstva gdje se gradila nova budućnost. Na drugoj, pak, strani gledamo izmučene poglede radnika koji su žrtve neoliberalne eksploatacije.

Izložba Slovenija,  zemlja obećana nije jednoznačna, već otvara prostor i preispituje odnos prema svakodnevici. Umjetnost igra ulogu promatrača ekonomskih i socijalnih realnosti te otkriva svakodnevno ropstvo pojedinaca u kotačima suvremenog kapitalizma, gdje je subjekt pretvoren u robu bez vrijednosti. Kapital je mrtav, preživljava jedino kao vampir koji siše pravi rad - što više posiše, dulje opstaje.

Jadranka Plut



[1] Platon, Politeia, 514a – 517a.