Premijera 25. 11. 2020. / Ulaznice/ ULAZNICE.HR / Facebook/

Režija i adaptacija: Ivan Penović

Scenografija: Filip Triplat

Glazba: Karlo Mrkša i Filip Triplat

Kostimi: ansambl predstave

Izvode: Matija Čigir, Karlo Mrkša, Bernard Tomić, Lana Barić, Pavle Vrkljan, Domagoj Janković, Ivan Penović

Trajanje izvedbe: 180 min s pauzom od 15 min, a prvi dio traje 55 min

Što je zakon? Tko je zakon? Što znači da zakon postoji? Je li pravilo vidljivo samo kada ga se krši? Zašto se opiremo pravilima? Dokazujemo li vlastito postojanje tom borbom?

Glavna opresivna strategija današnje birokracije jest dokazati nam da smo samo broj, da naš slučaj nije prvi takvog tipa, da je sve samo standardna procedura i da se nemamo čega bojati i da se nemamo zašto buniti. Sami smo si krivi, jer pravila su dostupna svima. Osim što su postavljena tako da ih ne trebamo znati čitati. Ograda koju birokracija postavlja kako bi se zaštitila od propitivanja njenih pravila jest izmještanje zakona iza višestrukih vrata. Dok je ne vidljiv, ne možeš mu odrubiti glavu. Dok nam se netko ne naruga u lice, nemamo se na što buniti. Jer nećemo se valjda buniti na nešto što nismo sigurni da postoji?

Način na koji je Proces fragmentarno pospojen, njegova izgledna nedovršenost i očiti skokovi u toku misli Franza Kafke nude upravo izvedbeni potencijal na koji se predstava Proces Kafka oslanja. Način kojim Kafka barata birokratskim rječnikom nudi specifičan improvizacijski fokus. Mogućnost nadopunjavanja, izmještanja rasporeda događanja i različitog čitanja smisla, odnosno paradoksalnosti ovog romana nudi prostor manipulacije scenske dinamike. Cirkularnost svakog poglavlja ovog romana, njegovo ponavljanje ujedno je i najveća zamka i najveća prednost postavljanja ove predstave. Stagnacija radnje izvor je emocionalnog razvoja, odnosno frustracije likova.

Pitanje je samo do kada se isplati čekati da sve ovo prođe. Pitanje je do kada možemo čekati, jer čekanje nepoznatog umara nas više od... sve je teže sjetiti se ičeg drugog.