Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

Kik Melone: NAJTUŽNIJI KOMAD. IKAD. / THE SADDEST PIECE. EVER - rezidencija

SRP.
8
Ned
8. Srpanj 2018.
Nedjelja u 10:00
MM Centar
SRP.
7
Sub
7. Srpanj 2018.
Subota u 10:00
MM Centar
SRP.
6
Pet
6. Srpanj 2018.
Petak u 10:00
MM Centar
SRP.
5
Čet
5. Srpanj 2018.
Četvrtak u 10:00
MM Centar
SRP.
4
Sri
4. Srpanj 2018.
Srijeda u 10:00
MM Centar

4. - 8. 7. Kik Melone: Najtužniji komad. Ikad. / The Saddest Piece. Ever, rezidencija @ MM centar

Autori/ce i izvođači/ce: Silvia Marchig, Iva Nerina Sibila, Marko Gutić Mižimakov, Umberto Lancia, Josip Maršić i Jasen Vodenica
Produkcija: Kik Melone u suradnji s Kulturom promjene SC-a

Kik Melone svojih 10 godina djelovanja na hrvatskoj i međunarodnoj sceni suvremene izvedbene umjetnosti obilježit će multimedijalnom predstavom Najtužniji komad. Ikad. / The Saddest Piece. Ever. Odabir teme u radikalno intimnoj emociji tuge za obljetničku predstavu otvara mogućnosti konceptualizacije izvedbe i autoreferencijalnih pitanja o ulozi umjetnika u današnjem društvu, o suradnjama i zajedništvu, o odgovorima na sveprisutni osjećaj tragičnosti suvremenog trenutka i raspadanju svijeta kakvog smo znali.

Radeći predstavu koja samu sebe proglašava najtužnijom ikad, mi konstatiramo sadašnje stanje i bacamo se u ponore rizične portage za intenzitetom izvedbenog trenutka koji bi značili stvarnu sreću. Riječima Alaina Badioua: "Sreća je afirmativno iskustvo prekida konačnosti."