CIKLUS MLADIH AUSTRIJSKIH AUTORA

u suradnji s Austrijskim kulturnim forumom u Zagrebu

Trajanje: 60 min

22.9.2012. u 21:00 Teatar &TD - polukružna

AUTORSKA VEČER MATTHIASA KRANEBITTERA (A)

Ulaz besplatan

Na programu autorske večeri Matthiasa Kranebittera bit će elektroakustične skladbe za solo instrumente i duete uz elektroniku te skladbe za komorne sastave u izvedbi hrvatskih i austrijskih glazbenika.

Program:

*Ringelreigen 18,4g CO2, za bas klarinet i elektroniku (2011)

*Concerto for alto saxophone and midi orchestra in d major, za alt saksofon i elektroniku (2009)

*„Stop and change“, za flautu, saksofon, violu, violončelo i udaraljke (2011)

*2.Streichquartett, za violu i elektroniku (2010)

*Blödmaschinen, za sopran i elektroniku (2012)

*„Dunkel ist das Leben ist der Tod“ za sopran, violu, violončelo i klavir (2012)

Matthias Kranebitter (1980.) diplomirao je elektroakustičku kompoziciju na odsjeku Medienkomposition i glasovir na Universitat fur Musik und darstellende Kunst u Beču (klase prof. D. Kaufmanna, G. Toro-Pereza, K-P. Sattlera i C. Karajeve), a poslijediplomski je studij upisao u Amsterdamu. U fokusu skladateljevih glazbenih preokupacija nove su forme ekspresivnosti, usko povezane uz postulate „medijskoga društva, trash kulture i (zaglušujuće) poplave informacija“, ali i muzički klišeji i tonalitetnost te suvremeni glazbeni diletantizam (boom reality formi ili selfexpression eksperimenti u vidu YouTube klipova).

"Prošlo je vrijeme fetišiziranja zvuka u modernoj glazbi, zato me više ne zanima potraga i proširivanje soničkog materijala. S druge strane zanimaju me nove forme glazbenog izražavanja, ne u ekspresionističkom ili pseudo-romantičnom smislu već u duhu hiperaktivnog, šizofreničnog društva medija i trash kulture, sa svojom bujicom informacija koje nam oduzimaju pozornost. S druge strane me fasciniraju glazbeni klišeji i tonalitet, u smislu svakodnevne buke kao i takozvane anti-glazbe, dilentatizma i promašaja, koje vidim kao ključne estetske kategorije nedavne povijesti, bilo u primjerima reality televizije ili eksperimenata u samo izražavanju kroz YouTube videa. No ne u smislu sublimirajućeg osjećaja voajera, već u smislu ljepote autentičnosti. U svjesnom pokušaju integracije ovih elemenata u kompozicijama ideja nije više uništenje tradicije, koje se u modernoj eri već zbilo, niti korištenje procedura moderne glazbe, koja je već postala tradicionalna, već nered ili uništenje, koje se bavi isključivo sobom, i na taj način je razumljiv svima koji se ne bave tim poljem. Mislim da je ovo uloga skladatelja, s obzirom da elitni diskurs (primjerice o unutrašnjoj prirodi zvuka) omogućuje skladatelju da kao umjetnik komunicira s vrlo ograničenom publikom. A interakcija je ključna u umjetnosti." Matthias Kranebitter, 2011