24. travnja 1992. Oliver Frljić u svojoj šesnaestoj godini napušta roditeljski dom. Ono što u tom trenutku izgleda kao kratkotrajno razdvajanje od obitelji, postat će trajno stanje.

Slijede: godine izbjeglištva, prvi studij, drugi studij, zasnivanje vlastite obitelji, treći studij, početak profesionalne kazališne karijere, postupna afirmacija, raspad obitelji, ova predstava.

Ova predstava nas vraća u vrijeme prije 24. travnja 1992.

Umjesto patetičnog prepričavanja jedne obiteljske povijesti, predstava Mrzim istinu! nam daje uvid te rastvara unutarnje kompleksne odnose unutar autorove obitelji.

Svoj dramaturški temelj gradi na tenziji između različitih obiteljskih dokumenata i autorovih svjedočanstava te fikcionalnog statusa koji ovi dokumenti i svjedočanstva dobivaju u prostoru kazališne reprezentacije.

U nastojanju da obiteljske epizode koje čine okosnicu Frljićevog teksta izvedu što vjerodostojnije, ansambl je početkom ove godine proveo mjesec dana s njegovom obitelji u Fort Worthu, u Texasu,  u kojem trenutno žive.

Glumci su u mjesec dana, uz promatranje njihove dnevne rutine, razgovora i neobavezna druženja, napravili i nekoliko proba kojima su prisustvovali Frljićevi roditelji i sestra. Probe su rezultirale dugim raspravama u kojima su roditelji i sestra pokušavali glumcima objasniti da to što oni pripremaju nije istina, da se stvari nisu dogodila tako, da nitko od njih nije rekao to i to, a da se neke stvari o kojima govore nisu uopće dogodile.

Glumci su ostali potreseni emotivnošću kojom su roditelji i sestra reagirali na probe, ali još više neautentičnošću teksta koji su trebali izvoditi.