Danas

... bez programa ...

Najavljujemo

... bez programa ...

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

Oni dolaze… LUCIJA ŽUTI – Umjetnost za religiju!

TRA.
24
Sri
24. Travanj 2019.
Srijeda u 12:00
Galerija SC
TRA.
23
Uto
23. Travanj 2019.
Utorak u 12:00
Galerija SC
TRA.
22
Pon
22. Travanj 2019.
Ponedjeljak u 12:00
Galerija SC
TRA.
20
Sub
20. Travanj 2019.
Subota u 10:00
Galerija SC
TRA.
19
Pet
19. Travanj 2019.
Petak u 12:00
Galerija SC
TRA.
18
Čet
18. Travanj 2019.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC
TRA.
17
Sri
17. Travanj 2019.
Srijeda u 12:00
Galerija SC
TRA.
16
Uto
16. Travanj 2019.
Utorak u 20:00
Galerija SC

16. -24. 4. 2019., ambijentalna instalacija

Otvorenje izložbe Umjetnost za religiju! umjetnice Lucije Žuti održat će se 16. travnja u  Galeriji SC u 20 sati. Izložba je otvorena do 24. travnja. Radno vrijeme Galerije je radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.

Nakon što nam je radom Križni put umjetnika prikazala stanje odnosa umjetnika i institucija povezanih s umjetnosti, Lucija Žuti sličnim motivima umjetnost postavlja u ulogu religije izložbom Umjetnost za religiju!. Takve postavke još nisu teorijski obrađene, ali već se neko vrijeme na internetskim portalima pojavljuju naslovi koji nam opisuju isto. Možda svjedočimo stvaranju kolektivne svijesti u umjetničkim krugovima? Muzeji se povezuju s katedralama, opisuju se duhovni doživljaji umjetnosti, a žene u zanosu ljube umjetnička djela kao reprezentacije svetaca. S druge strane, suvremena umjetnost Zapada zbog skandala i ekstremizama odbija svaku poveznicu s religijama.

Na pomalo doslovan način umjetnica organizira ambijent izložbe kako bi ostavio dojam kakvog svetišta, mjesta štovanja. Postavom djela aludira na oltare s ikonama pred kojima posjetitelji mogu zapaliti svijeću, a sve je popraćeno „ikonama“ umjetnika u formatu kakav nam je poznat iz crkve, kao sličice sa svecima. „Sveta djela“ izložena za štovanje apstraktnog su vizualnog jezika, a kompozicije građene od raznobojnih voštanih kvadrata dijele vizualni identitet s Kleeovim harmonijama. Asocijacijom na apstraktne umjetnike prve polovice 20. stoljeća izdižu nam se u svijest njihove teorijske i likovne postavke o apstrakciji, o njezinoj mogućnosti komunikacije s onim duhovnim, podsvjesnim slojem postojanja i doživljaja, s onime što teško verbaliziramo. Tu se dotičemo i njezine intencije: koliko se umjetnost može doživljavati kao neka vrsta vjere. Mnogo je asocijacija na religiju: muzeji su nam katedrale, crkve, a galerije bi nam mogle biti kapele, veliki izložbeni događaji velike su nam svetkovine, a u veće europske gradove idemo na hodočašća, ponedjeljkom u Gretu na misu, skupljamo razglednice s djelima kao sličice svetaca, predmeti iz života umjetnika doživljavaju se kao relikvije, literatura su nam svete knjige, a teoretičari su svećenici koji prenose radosnu vijest, umjetnici naši proroci. Poveznice s vjerskim doživljajem šire su od kršćanske religije. Atmosfera u prostoriji u kutu Novog muzeja u Berlinu, gdje čuvaju bistu Nefertiti, čarobna je. Za razliku od ostatka muzeja, u njoj nema komunikacije i vrpoljenja, kao da ljudi s poštovanjem u tišini osjećaju prisutnost nečega božanskog. Tišina, mir, prigušena rasvjeta, bez osjećaja vremena, ljudi kao u molitvi, neki od njih ne mogu kontrolirati suze.

Pokatkad pred jakim umjetničkim djelom osjetimo nešto nalik na vjerski zanos. Slično je i s poezijom, filozofijom, glazbom… Kao što je već rečeno, teško je verbalizirati doživljaj, a možda i nije potrebno. Mogu vas samo pozvati na prisjećanje djela koja su vas neobjašnjivo dotaknula. ( predgovor, Anđela Tenšek)

Lucija Žuti rođena je 1994. u Varaždinu. 2014. godine upisala je Grafički odsjek na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Završila je 4. godinu preddiplomskog sveučilišnog studija Grafika s pohvalom cum laude, u klasi prof. Mirjane Vodopije te je 2018. godine upisala diplomski studij Grafika na ALU u istoj klasi. Do sada je imala dvije samostalne izložbe i jedan performans: 2017. Štitovi predrasuda, Lauba u prostoru Bistroa u Zagrebu, 2018. Podvlačimo crtu, Galerija VN, Zagreb i performans Križni put umjetnika. Sudjelovala je na više skupnih izložbi, radionica i likovnih kolonija. Dobitnica je  nekoliko nagrada: 2017. druga nagrada za plakat FSK, 2018. dobitnica  14. Erste stipendije, 2018. Rektorova nagrada za „veliki“ timski znanstveni i umjetnički rad, projekt Skica.