About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap
Re-Imagine Europe

Kultura promjene

Oni dolaze...PATRICIJA PURGAR / IGOR TARITAŠ

OŽU.
1
Sub
1. Ožujak 2014.
Subota u 10:00
Galerija SC — Ulaz slobodan
VELJ.
28
Pet
28. Veljača 2014.
Petak u 12:00
Galerija SC — Ulaz slobodan
VELJ.
27
Čet
27. Veljača 2014.
Četvrtak u 12:00
Galerija SC — Ulaz slobodan
VELJ.
26
Sri
26. Veljača 2014.
Srijeda u 12:00
Galerija SC — Ulaz slobodan
VELJ.
25
Uto
25. Veljača 2014.
Utorak u 12:00
Galerija SC — Ulaz slobodan
VELJ.
24
Pon
24. Veljača 2014.
Ponedjeljak u 20:00
Galerija SC — Ulaz slobodan

Galerija SC, od 24. veljače do 1. ožujka posjetite izložbu Patricije Purgar i Igora Taritaša.

Napuštene zgrade, tvornice i oronuli prostori motivi su slika dvoje mladih autora. Predloške nalaze u vlastitoj okolini i u filmskim scenama.

Patricija Purgar polazi od filma i prizora koji koriste prostore bez likova i koji tako ispražnjeni i u odsustvu čovjeka naglašavaju atmosferu filmske priče. Lokacije snimanja su derutni napušteni predjeli i ruševna arhitektura, sve prisutniji u našoj okolini.

Igor Taritaš na svojim slikama istražuje puste interijere melankolične atmosfere. Načinom slikanja u kojem su najvažniji elementi ploha i perspektiva kojima gradi prostor, stavlja naglasak na nematerijalne prostore koji propadaju i koji kao da odražavaju duhovnost u rasulu.

Patricija Purgar (1990.) završila diplomski studij slikarstva na ALU u Zagrebu u klasi prof. Zoltana Novaka. Izlagala na nekoliko skupnih izložbi te sudjelovala u sveučilišnom studentskom projektu postavljanja opere Čarobna frula W. A. Mozarta na području scenografije.

(Patricija Purgar)

Igor Taritaš (1987.) student završne godine diplomskog studija Nastavničkog odsjeka na ALU u Zagrebu. Izlagao na dvije samostalne i nekoliko skupnih izložbi. Rad mu je otkupljen na natječaju Novi fragmenti 7 Erste banke 2013. godine .

(Igor Taritaš)


Crpeći inspiraciju iz filmova Andreja Tarkovskog i Konstantina Lopushanskog te vlastite specifične okoline, Patricija Purgar stvara osobne slikarske pejzažne montaže. Riječ je o triptisima segmentiranih krajolika koje povezuje u skladnu cjelinu istovremeno jasno odvajajući njihove sastavne dijelove. Prva i zadnja slika u triptihu pejzažni su prikazi oronulih, napuštenih i ruševnih industrijskih gradilišta i stambenih objekata u Zagrebu. Središnja slika je pak segment zaustavljenog filmskog prizora u kojemu su smješteni diskretni obrisi likova koji se gotovo stapaju s okolinom te svojom nazočnošću upućuju na naraciju.

Na taj način stvara se zaokružena pejzažna priča kojom autorica filmskim prizorima upućuje slikarski pogled fiksirajući ih, dok s druge strane, stvarnu prirodu gleda poput filma. U tom procesu traženja i zaustavljanja filmskih reminiscencija u stvarnom krajoliku, gubi se jasna granica između slikarstva i filma, stvaralačkog i stvarnog te konstruiraju kompozicije koje posjeduju vlastiti život. Tako nastaju zone, mjesta koja su označena, odvojena te nerijetko i zabranjena u pristupu. Koračajući tim zonama, baš kao što se korača kroz život, mijenja ih i sudjeluje u njihovom oblikovanju unoseći čitav niz osobnih značenja. Filmskom prizoru ističe slikarske kvalitete, tj. onu fundamentalnu nepokretnost koja odlikuje slikarstvo, a u filmu ostaje skrivena. Tako duboko pohranjene filmske slike progovaraju svojim praiskonskim formama pomirujući afinitet Patricije Purgar spram oba medija, ali u konačnoj pobjedi slikarstva.

Igor Taritaš slika u vlastitoj inačici njemu poznata mjesta, čije predloške pronalazi na području Zagreba. Krečući se naslikanim prostorom struganjem, šaranjem i spontanim prolijevanjem boje, ostavlja osobne tragove čineći tako snažne privide realnih prostora metafizičkog značenja. Prikazuje vrijeme prostora te ujedno prisutnost i odsutnost čovjeka kao njegovog kreatora, ali i destruktora. Naslikani prostori su metafora za vlastite zidove, ograničenja i granice. Motiv ljestvi ipak nudi izlaze iz zadanih prostora u nepoznate visine, kao što vrata simboliziraju otvorenost, kojima autor probija ograničenja ma kamo nas ona odvela. Pridonoseći vidljivosti prostora koji slika, Igor Taritaš osvještava javnosti njihov široki potencijal, pogotovo u umjetničke svrhe, te mogućnost revitalizacije tih prostora.

Nijemi svjedoci likova poput crne mačke ili pak promatrača pred zidom svjedoče nestvarnu stvarnost i tajanstvenost atmosfere u kojoj prividi postaju opipljivi, a neživi predmeti oživljavaju. Autor uvlači promatrača u svoje prostore zadržavajući mu pozornost, potičući istovremeno slobodu vlastite interpretacije i tumačenja. Zagonetnost metafizičkih slika dehumanizirajućih prostora Igora Taritaša uznemiruje i privlači odražavajući vrijeme i društvo u kojem živimo, poput svojevrsnog spomenika.

Povezanost čovjeka s prirodom ili njegovo otuđenje, bilo da je riječ o Patricijinim opustjelim pejzažima ili Igorovim metafizičkim prostorima, opredmećeni su slikama ovih autora koje nadilaze prostor i vrijeme. Imaginarni pejzaži stvarnih predložaka, poput snova filtriraju te projiciraju duboke želje, strahove i tjeskobe. Svaki okoliš ili pejzaž odraz je čovjekovih intencija i stanja, ali i šireg konteksta društvene stvarnosti. Samim time, napušteni i oronuli prostori i pejzaži, lako postaju društveno angažirena tema ili pak ona usmjerena na pojedinca. Drugim riječima, zona u koju spremno projiciramo vlastita viđenja, sjećanje i nas same.

MARIJANA PAULA FERENČIĆ

 

BIOGRAFIJE

Igor Taritaš (1987, Pakrac). Nakon završene srednje Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2007, upisao je  Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički smjer. Diplomirao je u klasi prof. Ante Rašića 2013.g.

Izlagao je na tri samostalne i nekoliko skupnih izložbi diljem Hrvatske.

Član je HDLU-a od 2012. te Platforme P_3 od 2013. godine.

SAMOSTALNE IZLOŽBE:

2013. Muzej grada Pakraca, Pakrac

2012. Kino Grič, Zagreb

2010. Hrvatski dom, Hercegovac



SKUPNE:IZLOŽBE:

2013. Platforma P_3, Galerija Kranjčar, Zagreb

Platforma P_3, Napušteni prostor u Hebrangovoj 5, Zagreb

2012. Moj doživljaj Muke, Galerija Kristofora Stankovića, Zagreb

INA – ENERGIJA 2012. , Galerija ALU, Zagreb

NUS – Neafirmirana umjetnička scena Split

2011. Oktogon, Gradska vijećnica Komiža, Vis

NUS – Neafirmirana umjetnička scena Split

2010. Autoportret u matičnom mediju, Galerija Marisall, zagreb

Novi fragmenzti 7, Tvornica kulture, Zagreb; Mali salon, Rijeka

Patricija Purgar (1990, Zagreb) nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2008, upisala je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer slikarstvo Diplomirala je u klasi prof. Zoltana Novaka 2013.g. te stekla titulu magistrae slikarstva.

Izlagala je na jednoj samostalnoj i nekoliko skupnih izložbi. Članica je HDLU-a od 2013.

SAMOSTALNA IZLOŽBA

2013. – Nova Zona, Pučko otvoreno učilište Samobor

SKUPNE IZLOŽBE

2013. -  II. Bijenale slikarstva; Galerija Bačva, HDLU Zagreb

– Erste fragmenti 9; Galerija Bačva, HDLU Zagreb, Mali salon, Rijeka

2012. – Venientes III; predvorje Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, Zagreb

2012. i  2011. – Moj doživljaj Muke; Galerija Kristofora Stankovića, Zagreb