Alternative content

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap EU kulture programme

Kultura promjene

OTKAZANO! - R. Marinković: GLORIJA

TRA.
8
Sri
8. Travanj 2015.
Srijeda u 20:00
Teatar &TD - Velika — 50/25kn

Koncept i režija: Saša Božić

Uloge: Sestra Magdalena (Glorija): Nataša Dangubić; Don Jere i Don Zane: Jure Radnić, Filip Riđički, Silvio Vovk; Rikardo Kozlović (Floki Fleche): Dado Ćosić, Biskup, Majka, Žena, Starac: Nika Burđelez / Nataša Kopeč, Milica Manojlović; Paparigas Toni: Marko Antunović; Paparigasi: Nika Burđelez, Dado Ćosić, Jure Radnić

Scenografija, kostimografija: Zdravka Ivandija
Glazba: Damir Šimunović
Design plakata i letka: Tina Ivezić
Asistentica kostimografkinje:  Ana Paulić

Premijerno izvedena 12. travnja 2012.

Glorija, čudesni i čudovišni mirakul Ranka Marinkovića, objavljen je 1955. godine i zasigurno je najpoznatiji komad jednog od najvećih hrvatskih književnika. Glorija nudi melodramatski zaplet ljubavne priče u udaljenoj otočkoj biskupiji u kojoj ambiciozni svećenik trenira bivšu cirkusantkinju za izvođenje crkvenih čuda kako bi povratio izgubljenu pastvu.

U novoj  postavci Glorije redatelj Saša Božić izbjegava  poigravanje  sa oprekama: kazalište-crkva-cirkus. U Božićevoj Gloriji mi smo u vizualnom spektaklu cirkusa, dok je čudo preneseno iz radnje u čudesnost izvedbe tijela (kroz demonstracije akrobatske yoge i podražavanje melodramatskih gesti pop šlagera) te izloženost viziji i slutnji pogleda. Politika čuda u Gloriji razotkriva pogled kao nadgledanje tuđega tijela: Glorijina nedostupnost Don Jerinu pogledu iz komada širi se i na promašaje Glorijina promatranja same sebe. Čudo izvedbe odmiče se od neuspjeha ženskog tijela kojeg konstantno svojataju i manipuliraju muškarci (otac - vlasnik cirkusa i zaljubljeni svećenik).

Novo čitanje Glorije polazi od ideje da svaki  gledatelj ima potrebu  da pounutri vlastito iskustvo gledanja neke izvedbe. U Gloriji je to potreba da se prisustvuje činu smrti. Ta se slika priprema kroz cijelu predstavu sukobom između Don Jereta i Glorije, ili sukobom Don Jereta sa samim sobom. Kroz cijeli se komad protkiva ideja da je pojedinac tek lutka u vlasti ideološkog mehanizma, a potreba da se tom mehanizmu othrva nalazi se u ekstremizmu: smrti, kreaciji nekog hibridnog identiteta, subverziji institucionalnih mehanizama.

U naslovnoj ulozi Glorije pojavljuje se Nataša Dangubić, dok preostali dio glumačkog ansambla predstavlja čitavu  novu generaciju nadarenih glumaca sklonu beskompromisnom kazališnom istraživanju.

Riječi gestikuliraju, grimasiraju, penju se i spuštaju, dižu i padaju, izvode skokove, piruete, one opisuju linije tragičnog patosa ili kapriciozne arabeske komičarske igre. Sva ta koreografija riječi ne ostaje čistom akustičkom senzacijom: evokacije stvari i bića u riječima rasprostiru svoju moć izvan svijeta zvuka na područje najšire, globalne osjetljivosti. R. Marinković: Geste i grimase