Alternative content

About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap EU kulture programme

Kultura promjene

Velesajam kulture i Kratke slike – Izvan fokusa: FILMSKI PUTNICI

19. 10. u 21:00 u MM centru / Kratke slike / Velesajam kulture / Ulaz besplatan

Filmski putnici debitantski dokumentarni film autorskoga dvojca Shirley Abraham i Amita Madheshiye, posveta je magiji kinematografije i filmske vrpce kroz prikaz posljednjih indijskih putujućih kina u zabačenim selima Maharaštre. Tradicija stara 70 godina polako izumire, a junake ovog poetskog dokumentarca, kompanije Sumdeh Touring Pictures i Akshay Touring pictures, svakodnevno snalaze brojne nevolje poput kašnjenja filmova, lošeg vremena, kvarova na opremi, propadanja nitratnih filmskih vrpci, suparništvo, te najgore od svega – kabelska i digitalna televizija.

Film je premijerno prikazan na službenoj selekciji filmskog festivala u Cannesu 2016. te je osvojio posebno priznanje Zlatno oko (L’Œil d’or) za najbolji dokumentarni film.

Vino Vérité - Cinema Travellers from Northland Films on Vimeo.

Filmski putnici su remek-djelo, film iz srca i svjedočanstvo svemu onome u što bi čovječanstvo svesrdno trebalo vjerovati.

-HuffPost

Ako je film čarolija, onda su nomadski kino operatori i tehničari „Filmskih putnika“ njegovi čarobnjaci iz Oza koji, lutajući indijskim selima, donose filmove svojim „Traveling Talkie“ putujućim projekcijama. Riječ je o zanatu ukorijenjenom u tradiciji i vjeri u zanosne moći ovog medija.

-Variety

Observacijski pristup „muhe na zidu“ ovog filmskog tandema govori nam kako su ti likovi, njihovi životi, radosti i tuge potpuni u samima sebi; oni ne trebaju pomoć nikakvih govorećih glava stručnjaka, voice over-a ili dodatnih naslova koji bi ih podcrtavali. Činjenica da se ovaj dokumentarac razmotava pred nama kao fikcijski film (s jasno definiranim likovima, konfliktima i odlukama) ukazuje na čvrstinu i ustrajnost autora, čineći “Filmske putnike” pravim primjerom narativnog novinarstva.

– The Wire

Info: r. Shirley Abraham, Amit Madheshiya, SAD, 2016., 96′

Festivali i nagrade: Anchorage International Film Festival (2016.) – Nagrada za najbolji dokumentarni film, Batumi International ArtHouse Film Festival (2016.) – Nagrada za najbolji dokumentarni film, Cannes Film Festival (2016.) – posebno priznanje Zlatno oko, Denver International Film Festival (2016.) – nominacija za najbolji dokumentarni film, Documentary Edge Festival (2017.) – Nagrada DocEdge (za najboljeg međunarodnog redatelja), Fribourg International Film Festival (2017.) – nominacija za Grand Prix, Hawaii International Film Festival (2016.) – Nagrada Halekulani Golden Orchid za najbolji dokumentarni film, Mumbai Film Festival (2016.) – posebna nagrada žirija, National Film Awards, India (2017.) – Nacionalna filmska nagrada, New Hampshire Film Festival (2016.) – Nagrada žirija za najbolji dokumentarni film, RiverRun International Film Festival (2017.) – nominacija za Nagradu žirija za najbolji dokumentarni film, Royal Anthropological Institute Film Festival (2017.) – Nagrada pubike

O autorima:

Shirley Abraham filmska je redateljica koja živi i radi u Mumbaiju. Bavi se dokumentarnim filmom. Filmski putnicidugometražni su joj režijski debi, a snimila je i kratki film Save the Children, India. Scenaristica je i redateljica emisije Kiran, kratkih kronika koje se svakodnevno prikazuju na indijskoj televiziji Doordarshan, prateći individualne i socijalne inicijative koje potiču društvene promjene.

Amit Madheshiya živi i radi kao nezavisni fotograf u Mumbaiju, gdje se putem fotografskih kronika ekstenzivno bavi bilježenjem života djece koja su odlučila živjeti na ulicama u metropolama Indije. Dobitnik je nagrada Sony World Photography Award for Arts and EntertainmentGrand Award in the Humanity Photo Awards, a u Indiji je proglašen i nadolazećim fotografom godine, od strane organizacije TOTO Funds the Arts. U 2010. godini primio je poticaj od  Indijske nacionalne fondacije za svoj rad o migrirajućoj djeci Mumbaija. Za svoju seriju Night Screening at Travelling Cinema, 2011. primio je nagradu World Press Photo Award.

Zadnja izmjena: 15. Listopad 2017. u 13:56

Kratke slike – Runda kratkog: MJESTA U BLIZINI

12. 10. u 19:30 u MM centruKratke slike / Ulaz besplatan

Program Mjesta u blizini vodi nas u paralelne stvarnosti u kojima je vrijeme nadomak zaustavljanja, a u njemu uhvaćeni ljudi već predani prošlosti. Mladi autor Mate Ugrin u svojim kratkometražnim filmovima istražuje prostore koji se nalaze izvan utabanih tokova povijesti, malena mjesta koja se nalaze na istinskoj periferiji jer se u njima prošlost još nije dovršila, a budućnost nikada neće ni stići. Te topose ispunjene čekanjem i žudnjom za nečim većim i drugačijim Ugrin istražuje filigranskom vještinom korištenja jedinstvenih mogućnosti filmskog medija. Kadrovi traju dovoljno dugo da emocionalno nasele prostor koji bilježe, a ljudi iz njih ulaze i izlaze bez neke njima dokučive dramaturgije koja bi njihovoj priči poklonila smisao. Atmosfera koja ispunjava njegova ne-mjesta jest ona iz Čehovljevih drama u kojima sve tek čeka da se dogodi, a u međuvremenu, dok se čeka Godota, prepušteni smo promatranju okrutnog rada vremena i zaborava. Uz najnovije filmove Mate Ugrina bit će prikazani poetikom im srodni dokumentarni filmovi Aleksandra F. StasenkaPosljednjiPoslije potopa, a nakon projekcije uživo razgovaramo s Matom Ugrinom.

Posljednji

Jedan radni dan pjeskara iz Privlake kraj Zadra, posljednjih koji pijesak iz mora vade na tradicionalni način.

Info: r. Aleksandar F. Stasenko, 1972., dokumentarni, 10′

Mjesta u blizini

Kraj ljeta. Tri dječaka bezbrižno provode vrijeme na jezeru, u napuštenoj plesnoj dvorani, u kolibi. Jedan od njih ode.

Info: r. Mate Ugrin, 2016., igrani, 20′

U međuvremenu

Ljeto je i ulice su puste u malenom gradu. Mještani se okupljaju na javnom bazenu. Dva prijatelja se rastaju.

Info: r. Mate Ugrin, 2017., igrani, 18′

Zadnja izmjena: 07. Listopad 2017. u 10:40

Kratke slike – Proširena slika: SOL ZEMLJE

5. 10. u 19:30 u MM centru / Kratke slike / Ulaz besplatan

Sol zemlje (r. Herbert J. Biberman, 1954.) moćan je artefakt otpora američkoj hladnoratovskoj kulturi komfora  - eri određenoj reakcionarnom politikom, uništavanjem sindikata te crnim listama. Film oslikava veliku meksičko-američku zajednicu koja želi steći pravednije radne i životne uvjete. Američke vlasti i industrija zabranile su prikazivanje ovog filma i niz je godina bio na tzv. crnoj listi. Kongresna knjižnica SAD-a 1992. dodala je Sol zemlje u Nacionalni filmski registar zbog svoga „kulturnoga, povijesnoga i estetskoga značaja“. I danas ovaj film predstavlja vitalni amblem nade u kontinuiranoj bitci za građanska i ljudska prava.

Zadnja izmjena: 03. Listopad 2017. u 17:25

Kratke slike: Iz Kratke baze 25 FPS-a: Budućnosti filma

15. 9., 19:30, MM centar / Kratke slike / Ulaz besplatan

Digitalna je revolucija film zahvatila kasno i uglavnom se manifestirala u obliku tehnološkoga napretka. Danas, u doba kada celuloidne filmske vrpce nestaju, u doba raznolikosti digitalnih formata, mnogo više toga je na kocki: nalaze li se svjetski filmski arhivi na rubu mračnoga doba? Svjedočimo li golemom gubitku kolektivnoga audiovizualnoga pamćenja? Umire li film ili se samo mijenja?

Budućnost filma putuje u razne zemlje i zajedno s cijenjenim filmskim autorima, kustosima, povjesničarima i inženjerima dramatizira temu budućnosti filma u doba digitalnih slika u pokretu.

Budućnost filma dokumentarni je film o sadašnjosti i budućnosti filma i kinematografije u digitalnom dobu. U odvojenim epizodama i filmskim aforizmima ocrtavaju se mogući scenariji, kulturni strahovi i utopije koje obećavaju, prateći epohalni prijelaz s gotovo 120-godišnje povijesti analognih fotokemijskih celuloidnih vrpca na nematerijalno i radikalno kratkotrajno doba prolaska podataka digitalne slike. Uporište je na ljubavi spram filma, no bez nostalgije.

Budućnost filma predstavlja asocijativno putovanje kroz vrijeme, snimano na raznim lokacijama, gdje susrećemo slavne filmske autore, kustose, povjesničare i inženjere. Sudjeluju Martin Scorsese, Christopher Nolan, Tacita Dean, Apichatpong Weerasethakul, David Bordwell, Tom Gunning, Jacques Rancière, Margaret Bodde, Paolo Cherchi Usai, Nicole Brenez, Michael Friend, Greg Lukow, Mike Mashon i mnogi drugi.

Info: r. Michael Palm, dokumentarni, 2016., 126', engleski, njemački i francuski jezik s hrvatskim podnaslovima

Zadnja izmjena: 03. Listopad 2017. u 17:22

Kratke slike - Proširena slika: Okrug Harlan SAD

7. 9. 2017, 19:30 u MM centru / Kratke slike / Ulaz besplatan

Dokumentarac Okrug Harlan SAD (Harlan County USA) redateljice Barbare Kopple intimistički je prikaz borbe rudara iz rudnika Brookside i njihovih obitelji za osnovna radnička prava i dostojanstvo. Jedna od posebnosti ovog filma, iz koje izlazi i njegova snaga, činjenica je da je redateljica 18 mjeseci živjela s rudarima, upoznala njihovu svakodnevicu i stekla njihovo apsolutno povjerenje, što je dovelo do izuzetno osobnih i snažnih portreta pojedinih likova, ali i samog procesa štrajka protiv poslodavca – Duke Power Company. Stoga, Okrug Harlan SAD., nagrađen Oscarom 1977. za najbolji dokumentarni film, nije samo dokumentacija štrajka, nego i ganutljiv i nezaboravan prikaz zajednice smještene u Apalačkom gorju u Kentuckyju.

I premda prvotna namjera B. Kopple nije bila dokumentiranje štrajka nego sudbine T. Boylea, korumpiranog vođe UMWA (Ujedinjeni američki rudari), prilikom prvog slučajnog susreta sa štrajkašima, odlučila je promijeniti temu filma i posvetiti ga borbi rudara za osnovna prava. Borila se na strani radnika, živjela je s njima, međutim, predstavnici poslodavaca nisu je doživljavali ozbiljno i dopuštali su joj snimanje štrajka i pregovora pri čemu je B. Koppole uhvatila izuzetno nasilne i brutalne postupke poslodavca nad radnicima. Koristeći tehnike filma istine i arhivske snimke, pružila je širi kontekst uzastopnih borbi za radnička prava u siromašnim planinskim predjelima Kentuckyja.

Zbog svog kulturnog, povijesnog i estetskog značenja film je uvršten u Nacionalni filmski registar, a 2014. magazin Sight and Sound uvrstio ga je na listu najznačajnijih dokumentaraca svih vremena.

Info: r. Barbara Kopple, SAD, 1976., 103′, engleski jezik, bez hrvatskih podnaslova

O autorici: Barbara Kopple (1946), američka je redateljica, najpoznatija po dokumentarnim filmovima socijalne, radničke i aktivističke tematike od kojih se posebice ističu: Shut up and Sing o bendu Dixie Chicks i njihovoj osobnoj i kreativnoj reakciji na politički pad kojeg su doživjele nakon kritiziranja predsjednika Busha i rata u Iraku. U filmu My Generation istražuje nasljeđe Woodstocka i generaciju X. Wild Man Blues prati europsku turneju Woodyja Allena i njegovog jazz benda, Bearing Witness govori o ženskim ratnim izvjestiteljicama. Dvostruka je dobitnika Oscara, njezini Okrug Harlan USA i Američki san osvojili su zlatnog kipića u kategoriji najboljeg dokumentarnog filma, a ujedno su i njezini najpoznatiji filmovi.

Dobitnica je i niza ostalih nagrada: nagrada Human Rights Watch, Los Angeles Film Critics Award, National Society of Film Critics Award, the SilverDocs/Charles Guggenheim Award, New York Women in Film & Television Muse Award, a Lifetime Achievement Award from Doc NYC, the Maya Deren Independent Film and Video Award, the Woodstock Film Festival Maverick Award, Women in Film & Video of Washington, DC Women of Vision Award, the White House Project’s EPIC Award, the International Documentary Association Career Achievement Award, the San Francisco Film Society’s Persistence of Vision Award, the Sundance Film Festival Grand Jury Prize, Filmmakers Trophy & Audience Award, the Sarasota Film Festival Director’s Award…

Deset godina bila je članica upravnog odbora Američkog filmskog instituta, savjetnički je član odbora pri Američkom sveučilišnom centru za društvene medije. Članica je Američke filmske akademije, Unije američkih redatelja, Britanske akademije filmske i televizijske umjetnosti, Počasnog odbora žena na filmu i televiziji New Yorka, Akademije televizijskih umjetnosti i znanosti. Aktivno pomaže brojnim organizacijama koje se bave društvenim pitanjima te podupire nezavisne filmaše.

Film Okrug Harlan SAD prikazujemo u sklopu programske cjeline Proširena slika koja prikazuje odnos  kinematografije prema aktualnim društveno-političkim događanjima uz razgovore s različitim stručnjacima iz svijeta filozofije, sociologije te društvenog aktivizma. Cilj je programa stvaranje prostora za raspravu o aktualnim društvenim strujanjima i naglim promjenama s kojima smo svakodnevno suočeni. Naglasak je programa prvenstveno na kvalitetnom angažiranom filmskom programu koji stvara alternativni diskurs u odnosu na uobičajene filmske prakse ali i političke ideje.

Selektorica: Jelena Ostojić

Zadnja izmjena: 03. Listopad 2017. u 17:23

Kratke slike – Runda kratkog: Majstori spačke

14. 9., 19:30, MM centar / Kratke slike / Ulaz besplatan

U čemu leži transformacijska snaga smicalice, spačke i ostalih kreativno mišljenih formi neposluha? U programu Majstori spačke slavimo provokatorski duh i gorku duhovitost velikoga Vlade Kristla, koji je dosljednim otporom svim ustaljenim formam ponašanja i mišljenja raskrinkavao slabosti i neslobodu inherentne svemu ljudskom. Kristlovi filmovi svojim ludički postavljenim anarhizmom pozivaju na kidanje okova dok istovremeno pesimistično potvrđuju njihovu neiskorjenjivost. Ovakav svjetonazor blizak je i Goranu Trbuljaku, koji se direktno referira na Kristlovo umjetničko i duhovno nasljeđe istražujući njegove postavke u prostoru naše suvremenosti. Ante Zlatko Stolica pak ideju otpora kroz smicalicu i spačku prenosi u privatnu sferu svoga obiteljskoga doma, koji postaje poligon za testiranje unaprijed zadanih okvira o kojima se svjesno odbija razmišljati. Kako mijenjati okvire, kalupe i zacrtane staze te se pritom grohotom smijati, pokušat ćemo dokučiti u razgovoru s Goranom Trbuljakom i Antom Zlatkom Stolicom, koji će se osvrnuti i na za njih bitne referentne točke iz domaće povijesti otpora duhom i duhovitošću.

MAJSTORI SPAČKE

Šagrenska koža (La Peau de Chagrin)

Film u kojem autor povezuje najrazličitije slikovne vrijednosti (od ekspresionizma do geometrijske apstrakcije, anticipirajući renesansu secesije i nastavak pop-arta) i stvara jedan od prvih crtanih filmova namjerno lišenih vanjskoga stilskoga jedinstva. Smatra se remek-djelom animacije bivše Jugoslavije i svijeta.

Info: r. Vlado Kristl, animirani, 1960., 10'59''

General i pravi čovjek (General in resni človek)

Kristl u ulozi zatvorenika, čovjeka koji se može smijati samo kad ugleda Generala.

Info: r. Vlado Kristl, igrani, 1962., 10'

Siromasi (Arme Leute)

Film o siromašnima koji preuzimaju vlast, ali i o ponašanju bogatih koji opet potlačuju druge siromašne. Kristl kao individualac koji za sobom vuče lonac i kojega doslovno progone revolucionari.

Info: r. Vlado Kristl, 1963., 8'

O autoru: Vladimir Kristl (1923. – 2004.) hrvatski je slikar, crtač, animator, scenarist, filmski redatelj, eksperimentator i likovni pedagog. Najveći je promicatelj apstraktnoga slikarstva 1950-ih i jedan od velikana hrvatske avangarde i animacije.

Svaki je dan za sebe, svi zajedno nikad

Dvojica kavopija sjedeći u kafiću zagledani su u novine i kao da uopće ne primjećuju događaje iza njihovih leđa na ulici. Život za njih, izgleda, čine samo kava i novine.
U novinama, stvarnost se često prikazuje drugačije od stvarnoga života na ulici.
No, ni kavopije sami nisu stvarni, jer je i njih nacrtala nečija ruka, dok je onaj koji ih je crtao ispijao šalice kave.

Info: r. Goran Trbuljak, 2002., 7'18''

L.E.F.

U samo devet minuta, autor filma kritički se pozabavio jednim od najvećih problema današnjice. Propituje recentnu ekonomsku krizu – recesiju, njenu strukturu, usađenu nejednakost i odnos prema idealima Francuske revolucije na koje se svi i danas pozivamo.

Info: r. Goran Trbuljak, dokumentarni, 2012., 9'

O autoru: Goran Trbuljak diplomirao je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a kasnije i snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao samostalni umjetnik održao je više od 20 samostalnih te stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Snimio je tridesetak cjelovečernjih igranih te podjednak broj kratkih igranih i dokumentarnih filmova, a autor je i niza kratkih animiranih filmova. Višestruko je nagrađivan za svoju likovnu djelatnost i snimateljski rad. Predaje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.

Svaki dan je Božić

Ovaj kratki dokumentarac prati svakodnevicu autorove obitelji. No, unutar svakodnevne rutine autor vodi i tajni projekt. Kako film odmiče, sve se više nameću pitanja: kada će i na koji način obitelj otkriti što se događa? I najvažnije, kakve će biti njihove reakcije?

Info: r. Ante Zlatko Stolica, dokumentarni, 2014., 10'

O autoru: Ante Zlatko Stolica rođen je 1985. u Splitu. Završio je hrvatski jezik i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu. Filmografija: Johnny je mrtav (kratkometražni igrani, 2014.), Svaki dan je Božić (kratkometražni dokumentarni, 2014.), Vrlo kratki izlet (koscenarist, kratkometražni igrani 2014.), Kierkegaard (koscenarist, kratkometražni dokumentarni 2014.).

Zadnja izmjena: 03. Listopad 2017. u 17:21

Zatvaranje 40. sezone MM centra uz kino na otvorenom i performans s filmskim vrpcama

Jedno od najstarijih hrvatskih umjetničkih kina, MM centar, svoju 40. sezonu završava impresivnom projekcijom na otvorenom uz glazbu Tindersticksa i hipnotičkim audiovizualnim performansom Even Silence is Cause of Storm.

Minimalistička glazba Tindersticksa u kombinaciji s arhivskim snimkama s početka 20. stoljeća u filmu Sićušna tijela: Intimni svijet F. Percyja Smitha (Minute Bodies: The Intimate World Of F. Percy Smith) očarat će publiku na projekciji pod zvijezdama u dvorištu Studentskog centra 29. lipnja u 21:30.

F: Zatvaranje sezone u MM centru

Ovaj poetski glazbeni film posvećen je britanskom prirodoslovcu i izumitelju F. Percyju Smithu te njegovim pionirskim znanstvenim filmovima u kojima je otkrivao tajne svijeta prirode. U režiji pjevača i vođe benda Tindersticks Stuarta Staplesa, uz originalnu glazbu koju su Tindersticksi snimili uz Smithove snimke s početka 20. stoljeća, nastao je impresivan i meditativan film koji naglašava ljepotu Smithova djela i njegovu eksperimentalnu privlačnost. Razvijajući različite filmske i mikrofotografske tehnike Smith je želio rasvijetliti neviđene prirodne procese.

Sićušna tijela prikazujemo u sklopu projekta Kratke slike, koji svakog četvrtka kroz 4 programske cjeline na veliko platno donosi nove i inovativne trendove u filmskoj umjetnosti.

30. lipnja u 20:00 na rasporedu je Even Silence is Cause of Storm, hvaljeni filmski performans katalonskoga filmskog tandema Luisa Macíasa i Adriane Vile Guevare te portugalskoga glazbenika Alfreda Coste Monteira. Performans se sastoji od mnogostrukih analognih projekcija 35 mm dijapozitiva te ručno rađenih 16 mm filmova, u pratnji elektro-akustičnih partitura.  Dojmljiv, hipnotičan te istovremeno snažan i suptilan rad, hvaljen je i prikazivan na brojnim uglednim glazbenim i filmskim festivalima te muzejima diljem svijeta (Primavera Sound, Rotterdam Film Festival, San Francisco Cinematheque…). Uoči samog performansa u predvorju MM-a će biti otvorena grupna izložba analogne crno-bijele fotografije čiji su autori članovi filmskog laboratorija Klubvizija SC.

U MM centru je u sezoni 2016./2017. održano 8 filmskih festivala, 9 radionica, a prikazan je 241 film, program nastavljamo u rujnu i donosimo pregršt autorskih filmskih večeri.

Ulaz na programe je besplatan.

Zadnja izmjena: 21. Lipanj 2017. u 11:40

Kratke slike – Izvan fokusa: JEAN-MARIE STRAUB I DANIELÉ HUILLET

25. 5. u 19:30, MM centarKratke slike

Jean-Marie Straub i Danielé Huillet stvaralaštvo su započeli sredinom 60-ih adaptacijama priča Heinricha Bölla, a svoj rigorozan i intelektualno stimulativan stil nastavili su osobnim filmskim interpretacijama umjetničkih djela autora poput F. Kafke, M. Duras, D.W. Griffitha, P. Cezzannea… Težili su stvoriti „apstraktni slikovni san“ zadržavajući pri tome senzitivnost i pridajući posebnu pažnju pismu i duhu teksta te odnosu između slike i zvuka. Film Kronike Anne Magdalene Bach (1968.) istovremeno obiluje klasicizmom i modernizmom karakterističnim za njihovo stvaralaštvo. Naoko glazbena struktura filma temelji se na recitaciji izmišljenih intimnih pisama Anne Magdalene slavnome suprugu. Film je komponiran od slika dokumenata Bachova života, prizora mjesta na kojima je svirao te fikcijskom naracijom popraćenom glazbom uživo, a koja je bila nadređena filmskoj strukturi te time dekonstruirala klasični filmski narativ

Zadnja izmjena: 05. Svibanj 2017. u 12:25

Kratke slike – Runda kratkog: EROS GLEDANJA

18. 5. 2017., 19:30 u MM centruKratke slike

Je li svako bavljenje filmom voajerizam, kako je tvrdio Tom Gotovac, i što je s nasljeđem nezaboravnoga Peeping Toma danas? Duhovni i erotski potencijal gledanja bio je i ostao jedna od najtrajnijih fascinacija i inspiracija sedme umjetnosti, a upravo je Tom Gotovac kod nas prvi postao svećenik filmske fiksacije činom gledanja i neumorni propovjednik transformacijske svemoći filma. Fiksacija i fascinacija voajerizmom prisutna je i u radovima mladih autora koji iznova problematiziraju magiju čina fiksiranja okom kamere čineći ga sredstvom, ali i sadržajem svojih filmova. Uz programatski studentski Gotovčev film Peeping Tom (1969.), gledamo i nagrađivani film Ko da to nisi ti Ivana Sikavice (2012.) koji motiv voajerizma vješto zaodijeva u strukturalističku formu neprekinutoga kadra. Najnoviji, pak, studentski film Nije odgoj Tomislava Šobana (2017.) filmsku formu beskompromisno odvodi onkraj mogućega, rastvarajući naizgled narativan film u niz pitanja i zagonetki o našoj potrebi da neumoljivim promatranjem pripitomimo ono što gledamo, pretvarajući ga u sliku nas samih.

Filmovi:

Tomislav Gotovac: Peeping Tom (1969.)

Ivan Sikavica: Ko da to nisi ti (2013.)

Tomislav Šoban: Nije odgoj (2017.)

Peeping Tom

Gotovčev studentski film istražuje jedan vrlo jednostavan, konstruiran prizor bliskosti dvoje mladih ljudi na krajnje voajerski način. Rađen kao ispitni film za predmet Tehnika realizacije, temeljen je na analizi nekoliko konceptualnih i tehničkih rješenja u prikazivanju nečega što se prepoznaje kao mali intimni ritual, problematizirajući time i položaj objektivirajućeg pogleda u psihodinamici recepcije takve vrste filmskog prikaza, i njegove ideološke uvjetovanosti.

Info: r. Tomislav Gotovac, Jugoslavija, 1969., 10′, , igrano-eksperimentalni

Tomislav Gotovac završio je filmsku režiju na Akademiji za pozorište, film, radio i TV u Beogradu kod profesora Aleksandra Petrovića. Prvi performans izveo je 1954. u Mostaru. Prvi film snimio je 1962. u Zagrebu. Prve kolaže napravio je 1964. Kao glumac sudjelovao je 1971. u školskom igranom filmu Plastični Isus u produkciji beogradske Akademije za pozorište, film, radio i televiziju. Osamdesetih godina s Tošom Jelićem igrao cameo-uloge u igranim filmovima Zorana Tadića i u dvama filmovima Francija Slaka. Bio je član HDLU, režiser avangardnih filmova i performer. Svoje filmove prikazivao je po cijelom svijetu. Godine 2005. promijenio je ime Tomislav Gotovac u Antonio G. Lauer.

Nije odgoj, Tomislav Šoban

Ko da to nisi ti

Pronađena snimka malene kućne kamere otkriva privatni prostor nekolicine ljudi iza zatvorenih vrata. Iako njih uzbuđuje slušati maštarije svojih partnera, poslije ih deprimira pomisao o čemu su razmišljali. Film o našim skrivenim željama i strahovima, o onome što nas uzbuđuje i istovremeno plaši.

Info: r. Ivan Sikavica, Hrvatska, 2012., 29′, igrani

FESTIVALI I NAGRADE: Zagreb Film Festival (2013.) – Zlatna kolica u programu Kockice, Dani hrvatskog filma (2014.), Pulski Filmski Festival (2014.) – Diploma za najbolji kratki film iz Hrvatskog programa

Ivan Sikavica diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i završio studij režije na diplomskom studiju Akademije dramske umjetnosti. Radio je za televiziju i do sada snimio četiri kratka igrana filma. Filmografija: Špansko kontinent (2010.); Sin (2012.); Babysitter (2012.), Ko da to nisi ti (2013.).

Nije odgoj, Tomislav Šoban

Nije odgoj

Film prikazuje odnos studentice slikarstva Dunje i profesora povijesti umjetnosti. Dunja priprema svoju prvu samostalnu izložbu i profesora poziva da piše predgovor za tu priliku.

Info: r. Tomislav Šoban, Hrvatska, 2017., 17′, igrani

Tomislav Šoban rođen je 1981. u Zagrebu. Diplomirao je 2004. na Grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. aktivni je član Kinokluba Zagreb. Godine 2011. upisao je Akademiju dramske umjetnosti, Odsjek filmske i televizijske režije. Dosad je režirao nekoliko kratkih filmova, među kojima su Polufinale (2014.), nagrađen za najbolji domaći film 2015. na 13. Tabor Film Festivalu te eksperimentalno-animirani film Najmanji (2013.), za koji je primio nagradu Vedran Šamanović 2013. za inovativan pristup u filmskome jeziku.

Zadnja izmjena: 05. Svibanj 2017. u 12:27

IZS: Kratke slike - Tony Conrad: COMPLETELY IN THE PRESENT

4. 5. u 19:30, MM centar - ulaz besplatan / Kratke slike – Iz Kratke baze 25 FPS-a & Izlog suvremenog zvuka

Od ranih 1960-ih, filmovi i skladbe Tonyja Conrada predstavljali su neku vrstu legende umjetnicima i glazbenicima diljem svijeta. Sam je stvorio širok interdisciplinarni repertoar te je njime utjecao na neke od glavnih filmskih i glazbenih strujanja. Izveo je i snimio glazbu za legendarni film Flaming Creatures Jacka Smitha, preokrenuo je filmsku paradigmu u The Flickeru, filmu sastavljenome od isključivo crnih i bijelih kadrova. Njegov razvoj i praksa prirodne intonacije i minimalizma kroz rad sa Stockhausenom i La Monteom Youngom i dalje se pamti kao upečatljiv, njegova ključna uloga u nastanku The Velvet Undergrounda izravno je ili neizravno utjecala na gotovo svakoga tko je otad uzeo gitaru u ruke.

Kroz korištenje intimnih snimaka Tonyja i njegovih suradnika, koje su nastale tijekom protekle 22 godine, te njegova arhiva snimaka i filmova, Tony Conrad: Completely in the Present zrcali Conradov zaigrano radikalan pristup stvaranju umjetnosti. Nelinearna struktura omogućava Conradu da divlje i slobodno povezuje svoj tok svijesti, otkrivajući iskren i ljudski način vođenja izuzetnoga kreativnog života.

Oštar, sladak i elokventan dokumentarac o najvedrijem, umjetnički najekspanzivnijem minimalistu dosad. Zvučna imaginacija naširoko se hranila Conradom. Njegov život i rad potvrdio je važnost slušanja zvukova koje nitko drugi nije čuo. Ljubavno pismo specifičnom periodu u centru manhattanske boemštine… Hubbyjev film predstavlja Conrada u svim njegovim aspektima, kao dugogodišnjega profesora medija u Buffalu, New Yorku, ali i dalje od toga, kao čovjeka odlučnoga da „apstraktnu umjetnost učini zabavnom, veselom, energičnom i radosnom.“ Vrsta buđenja, ali zato što je film zaista dobar film, buđenja punog života.

– Chicago Tribune

Istraživanje avangardne umjetnosti koje nema vremena za elitizam ili pretvaranje. Hubby bilježi umjetničku osobnost koja je mogla objelodaniti velike ideje bez trunke snobizma, koja se mogla lišiti razmetljivosti, ali i dalje izazvati duboku misao.

– The Hollywood Reporter

r. Tyler Hubby, SAD, 2016., 96′, film je na engleskome jeziku s hrvatskim podnaslovima, hrvatska premijera.

FESTIVALI: Madeira MicroFilm Festival, Portugal (2016.), Huddersfield Contemporary Music Festival, UK (2016.),  Cork Film Festival, Gate Cinema, Irska (2016.), Leeds International Film Festival, UK (2016.), FILAF, Perpignan, Francuska (2016.), Chicago Underground Film Festival, SAD (2016.), Ann Arbor Film Festival, SAD (2017.), Festival Sonic Protest, Francuska (2017.), Big Sky Documentary Film Festival, SAD (2017.) – nominacija za Najbolji dokumentarni film, International Film Festival Rotterdam, Nizozemska (2017.)

Tyler Hubby filmom i fotografijom počeo se baviti još kao dječak. U srednjoj školi mentor mu je bio tada još nepoznat mladi redatelj David Fincher. Nakon srednje škole upisao je studij filma i fotografije na Umjetničkom institutu u San Franciscu gdje je imao privilegiju studirati s Georgeom Kucharom. Njegovi subverzivni i drski kratki filmovi koji tematiziraju fetišizam, suovisnost i odvažne promjene prikazivani su diljem svijeta i istaknuti u knjizi Cinema Contra Cinema britanskog autora Jacka Sargeanta. Od 1994. njeguje plodonosnu vezu s avangardnom eksperimentalnom izdavačkom kućom Table of the Elements snimajući dokumentarne filmove o umjetnicima poput Fausta, Keijia Haina, Johna Faheyja, Jima O’Rourkea, Rhysa Chathama, Arnolda Dreyblatta, Zeene Parkins, Jonathana Kanea i Tonyja Conrada.

 

Zadnja izmjena: 05. Svibanj 2017. u 12:28

ISZ: Elektro-Pitagora: PORTRET MARTINA BARTLETTA

2. 5. u 19:30, MM centarIzlog suvremenog zvukaKultura promjene

Redatelj Luke Fowler odaje počast djelu i glazbenim idejama Martina Bartletta (1939. – 1993.), ponosnoga homoseksualca i skladatelja koji je 1970-ih i 1980-ih godina prvi upotrijebio „mikro-računalo“ (microcomputer). Bartlett je gotovo potpuno nepoznat u općoj kulturi i daleko od toga da je dobio kakvo priznanje. Istraživao je intimne veze s tehnologijom i posebno su ga zanimale ručno izrađene elektroničke naprave gdje, kako kaže u jednoj od svojih izvedbi: „Intimnost rukotvorine omekšava tehnološku anonimnost, stvarajući individualnu razliku i čineći svaki instrument topografijom neizvjesnosti s kojima se upoznajemo kroz praksu“.

Courtesy of Luke Fowler and LUX

r. Luke Fowler, Ujedinjeno Kraljevstvo/Kanada, 45′, engleski jezik, hrvatska premijera

FESTIVALI: Sonic Acts Festival, Nizozemska (2017.), Images Festival, Kanada (2017.)

Luke Fowler likovni je umjetnik, filmaš i glazbenik koji živi i radi u Glasgowu. Studirao je grafiku na Duncan of Jordanstone College of Art and Design u Dundeeju. Fowler stvara filmske kolaže koje često vežu uz British Free Cinema pokret iz 1950-ih. Njegovi dokumentarni filmovi istraživali su opozicijske kulturne ličnosti uključujući škotskog psihijatra R. D. Lainga i engleskog kompozitora Corneliusa Cardewa.

Zadnja izmjena: 05. Svibanj 2017. u 12:22

Kratke slike – Izvan fokusa: KAKO SAM SE ZALJUBIO U EVU RAS

27. 4. 2017., 19:30 u MM centru / Kratke slike

Film Kako sam se zaljubio u Evu Ras (r. André Gil Mata, 2016.) portretira jedan dan u životu Sene, sedamdesetogodišnje starice koja živi u projekcijskoj kabini kina 1. maj u Sarajevu. Osim obavljanja svakodnevnih kućanskih poslova, njezina svakodnevica uključuje posjete šarmantnoga mladića Saše, koji je bez sumnje dekintiran, te starijeg gospodina Ilije, kao i gledanje starih jugoslavenskih filmova. Tihi portret Senine svakodnevice u suprotnosti je sa zvukom projektora i filmova, poput svojevrsnog kontrapunkta Senine prošlosti, koja je paralelno prošlost jedne kinematografije i prošlost jedne zemlje te svih njezinih očekivanja, strahova, boli i napora.

Info: r. A. Gil Mata, PT/BIH, 2016., 74′

FESTIVALI I NAGRADE: Svjetska premijera na Filmskom festivalu u Marseilleu, 2016., DokuFest, Prizren, 2016.

André Gil Mata rođen je 1978. godine u gradu São João da Madeira u Portugalu. Studirao je matematiku, a zanimala ga je fotografija i kazalište.  Osnovao je nezavisni studio za fotografiju i film Átomo47 i produkcijsku kuću Bando á Parte. 2012. godine magistrirao je filmsku režiju na Fakultetu za film i kazalište u Lisabonu.

Zadnja izmjena: 24. Travanj 2017. u 09:40

Kratke slike - Runda kratkog: ŽEMSKO

20. 4. 2017., 19:30 u MM centru / Kratke slike

Prvi hrvatski film koji se na autentičan način bavi onim specifično ženskim nastao je na nekoliko teškom mukom iskamčenih metara 8 milimetarske vrpce u Kinoklubu Split davne 1968. Snimila ga je žena kojoj je to bio i ostao posljednji film – pjesnikinja i profesorica povijesti Tatjana Ivanišević zvana Dunja. Ironičan naslov njena eksperimentalnoga jedinca Žemsko aludira na podcijenjeno mjesto žena i ženskoga u muškarcima napučenom svijetu filma i umjetnosti.  A s tim i takvim svijetom suočavala se i ženska prvakinja Kinokluba Zagreb Tatjana Ivančić koja je bila upornija izdržavši u filmskom amaterizmu punih dvadeset godina postavši prva žena kojoj je kod nas pripala časna titula majstorice amaterskoga filma. U igranim i dokumentarnim radovima autorice Tanje Golić dubinski je prisutno eksperimentalno i likovno nasljeđe, kao i tema identiteta i njegove krhkosti. Svoj je nagrađivani srednjometražni igrani film Slučajno ova žemska sama napisala, režirala i producirala, pa s njom i zvijezdom filma Lanom Barić razgovaramo o primjerima siromašnom, ali značenjski neiscrpnom ženskom nasljeđu hrvatskoga filma te iznalaženju novih formi za neiskorjenjiv motiv potrage za srećom i smislom.

Filmovi:

Žemsko, r. Tatjana Ivanišević Dunja
Grad u izlogu,
r. Tatjana Ivančić
Putositnice,
r. Tatjana Ivančić
Slučajno,
r. Tanja Golić

Žemsko

Osim što je u središte stavio žensko tijelo i energiju, opsesije vlastitom (ali i muškom) ljepotom i (erotske) žudnje, ovaj filmić izgledao je i zvučao atraktivno. „Disao“ je upravo u ritmu svojega raspojasanog  i psihodeličnog doba, pa je zato najveća šteta što je, posve neobjašnjivo, proveo devetnaest godina u klupskome „bunkeru“. Kada je prvi put javno prikazan na 10. Saboru alternativnoga filma u Splitu 1987. u okruženju novih  filmova, vidjelo se da po svojemu stilu pripada nekom posve drugom vremenu, ali i da je po samosvjesnom izričaju itekako blizak feminističkoj estetici. Dakako, rodno deklarativni naslov filma s vremenom je dobio još veću simboličku vrijednost, pa Žemsko, s pričom o neshvaćenosti njegove autorice, danas kruži svijetom kao ogledni rani primjerak hrvatske feminističke kulture.

(Diana Nenadić)

Info: r. T. Ivanišević Dunja, 1968., 6′

Grad u izlogu

Nevjerojatna je opsjednutost Tatjane Ivančić morem i vodom. U nekoliko je navrata izjavljivala da se njezini filmovi tematski oslanjaju na prirodu, životinje i more. Bilo to točno ili ne, zasigurno je motiv mora, odnosno vode, dominantan, trajan i opsesivan, nazočan u svim njezinim najboljim radovima. Voda je tu shvaćena kao nekakvo prapočelo, izvor, ali i smiraj življenja, nedostižan cilj, mudrost. Grad u izlogu film je koji nimalo slučajno ima i zahvalu peračima izloga, zahvalu-izliku za tu razigranu razlivenost, za mekoću te nestvarnu, ali dodirljivu ljepotu. U prvom kadru i vidimo perača izloga, on nam razmaže vizuru pa pratimo grad uvijek kroz izlog ili je pak kamera uperena u izlog, u odbljesak izloga (pa u jednom kadru vidimo i autoricu kako snima). Poslije je to varirano na razne načine, dosljedno i diskretno, a opet sa strašću, tako da autorici daje i pravo na posvemašnji odmak od zbilje, na poneku možda dvostruku ekspoziciju, na stavljanje orošenog stakla pred objektiv kamere… A sve to, od realističnoga perača do sublimne stiliziranosti, u ciglih pet minuta.

(Zoran Tadić)

Info: r. T. Ivančić, 1969., 5′

Putositnice

Prirodom Putositnica vlada voda, mokro im je jutro, vizure iz vlaka, odbljesci… sve gotovo da prelazi u nekakvu razlivenu apstrakciju. (Zoran Tadić)

Info: T. Ivančić, 1976., 5′

Slučajno

Sreli su se slučajno nakon mnogo godina. U jednom poslijepodnevu prisjećaju se vremena koje su proveli zajedno, nesporazuma i ljubomore. Pitaju se što je pošlo krivo i je li moglo biti drugačije… Srednjometražni film pod nazivom Slučajno govori o susretu bivših ljubavnika i gotovo je u potpunosti dijaloški. Snimljen je u Rijeci, koja je po redateljičinim riječima “treći lik u filmu”, te predstavlja svojevrsni hommage riječkoj arhitekturi i industriji. U ulozi bivših ljubavnika su Krešimir Mikić i Lana Barić.

Info: T. Golić, 2013., 40′

Zadnja izmjena: 18. Travanj 2017. u 17:50

Kratke slike – Proširena slika: NJEMAČKA MLADEŽ

13. 4. 2017., 19:30 u MM centru / Kratke slike

Dokumentarni film Njemačka mladež (A German Youth) prati radikalizaciju njemačke mladeži krajem 1960-ih koja je dovela do nastanka Frakcije crvene armije, zloglasne terorističke skupine čiji su osnivači Andreas Baader i Ulrike Meinhof. Koristeći isključivo arhivske snimke, bez dodatnih komentatora, Jean-Gabriel Périot portretira razočaranu i pobunjenu skupinu mladih ljudi, nezadovoljnu antikomunističkim kapitalističkim strujanjima u zemlji te postavlja pitanje: „Kako je shvaćena demokracija u zemlji koja se oporavlja od fašizma?“.

Info: r. Jean-Gabriel Périot, FR/CH/D, 2015., 93′

FESTIVALI I NAGRADE: Cinéma du Réel 2015. – Nagrada SCAM, nominacija za nagradu Cinéma du Réel, DocAviv Film Festival 2015. – Najbolji međunarodni film, Yerevan International Film Festival 2015. – Drugo mjesto za Najbolji dokumentarni film, Međunarodni festival nezavisnog filma u Buenos Airesu 2015. – nominacija za najbolji film, César Awards 2016. – nominacija za Najbolji dokumentarni film, Hamptons International Film Festival 2015. – nominacija za Golden Starfish nagradu u kategoriji dokumentarnog filma, IndieLisboa International Independent Film Festival 2015. – nominacija za Grand Prize City of Lisbon nagradu, Međunarodni filmski festival u San Franciscu 2015. – nominacija za Golden Gate nagradu

Jean-Gabriel Périot filmski je umjetnik rođen 1974. u Francuskoj. Razvivši svoj specifičan stil montiranja arhivskih snimki, režirao je nekoliko filmova, a njegovi su noviji radovi, poput Dies IraeEven If She Had Been a Criminal, prikazivani i nagrađivani na brojnim festivalima diljem svijeta.

Zadnja izmjena: 12. Travanj 2017. u 15:57

Kratke slike - Iz kratke baze 25 FPS-a: Rituali nesputane mladosti

30. 3. 2017, 19:30 u MM centru, ulaz besplatan / Kratke slike

Tri filma o odrastanju iz dvije Amerike. O mladima i načinima na koje ostvaruju povezanost sa sobom i s društvom kao preduvjetom psihičkog i emotivnog sazrijevanja. Sigurni i odlučni, ponašanje odraslih usvajaju preko rituala grupe, zajednice i popularne kulture. Izmišljeni ili stvarni, njihovi svjetovi fascinantno se isprepliću sa sadašnjim trenutkom življenja u složenim postkapitalističkim i postmedijskim transformacijama.

Draga Lorde / Dear Lorde

Originalni režijski pristup portretiranja jedne petnaestogodišnjakinje koja se hvata u koštac s novogodišnjom odlukom kako postati ostvarena osoba. Prepreke na tom putu savladava pisanjem pisama svojim idolima: primatologinji, biologinji, komičaru, nobelovcu-aktivistu te kantautorskoj pop-zvijezdi. Nadilazeći puku ispovijed, film je vizualno slojevita, nesvakidašnja rekonstrukcija svijeta u koji su danas uronjeni tinejdžeri.

Duke i Battersby su kanadski umjetnički duo koji zajedno radi od 1994. Dobitnici su Grand prixa za Dear Lorde na festivalu EMAF u Osnabrücku 2015.

Info: r. Emily Vey Duke, Cooper Battersby, CA, 2015., 27′, engleski jezik

Antonijina priča / El cuento de Antonia

Svečano slavlje inicijacijskog sakramenta desetogodišnje djevojčice rastvara se na dvije dimenzije: mita i priče, te svakodnevicu surove društvene stvarnosti. Snimateljski virtuozan, film se događa u vjetrovitom naselju na ušću u Karipsko more koje postaje poprište bujajućeg života. U vrtlogu siromaštva, besperspektivnosti i nesmiljenosti meteorologije, Antonija je odraz mogućnosti emancipacije i snage otpora.

Antonijina priča je diplomski film na Visokoj školi za umjetnost i dizajn u Ženevi za koji je Jorge Cadena osvojio nagradu Tigar za kratkometražni film na Međunarodnom festivalu u Rotterdamu 2017.

Info: Jorge Cadena, CO/CH, 2016., 30′, španjolski jezik s engleskim podnaslovima

Bez srca / Sem coração

U magičnom sinemaskopu pratimo magična ljetna popodneva koja gradski dječak Leo provodi na praznicima kod svoga rođaka na moru. Plaža provocira nova iskustva, a upoznavanje s djevojčicom s nadimkom Sem coração – Bez srca u ljetnu idilu unosi jezovite osjećaje između nevinosti i nasilja. Svi protagonisti u filmu su naturščici, a film je sjećanje na odrastanje autora u Maceióu.

Sem coração prikazan je na vodećim svjetskim festivalima kratkog filma, a na Festivalu u Cannesu u Dvotjednu kritike dobio je Nagradu Illy.

Nara Normande i Tião najmlađa su generacija brazilskih filmaša i već su sa svojim prvim filmovima osvojili međunarodnu naklonost i kritike i publike.

Info: r. Nara Normande, Tião, BR, 2014., 25′, portugalski jezik s engleskim podnaslovima

Zadnja izmjena: 12. Travanj 2017. u 16:04

Kratke slike - Runda kratkog: MEDITERAN I METAFIZIKA

23. 3. u 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike

Program Mediteran i metafizika donosi dva antologijska i jedan suvremeni film „ jednostavne mediteranske smrti na suncu”. Tim je riječima splitski mistik i mag alternativnoga filma Ivan Martinac opisao svoj prvi profesionalni film Fokus nastao 1967. u produkciji Filmskoga autorskog studija. Iste godine u Splitu nastaje i amaterski dokumentarni zapis Prije sumraka Aleksandra Stasenka u kojem bilježi posljednje dane svoga bolesnog oca, ukrajinskog emigranta. Po mnogima riječ je o najuspjelijim ostvarenjima dvojice kultnih splitskih autora koji su život u svakom smislu podredili filmu te ovim programom želimo proslaviti pola stoljeća od njihova nastanka. A temi mediteranske smrti nadahnuto se vraća i mladi Splićanin Marko Jukić svojim melankoličnim istraživanjem banalnosti i prolaznosti u nagrađivanom igranom filmu Med i mliko u kojem se sa smrću susreće njegova baka. O visokim i niskim strastima magičnoga Mediterana, o neiscrpnom nasljeđu bardova splitskoga amaterizma, o pripovijedanju slikom i alternativnim formama narativnoga filmskog izlaganja uživo razgovaramo s Markom Jukićem.

Zadnja izmjena: 12. Travanj 2017. u 16:07

Kratke slike - Proširena slika: UBOJICA OVACA

16. 3. u 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike

Dugometražni igrani film Ubojica ovaca (Killer of Sheep) Charlesa Burnetta istražuje crnački geto u L.A.-u sredinom 1970-ih kroz oči Stana, osjećajnoga sanjara koji postaje otuđen od svijeta zbog psihofizičkoga napora uzrokovanog radom u klaonici. Nacionalno udruženje američkih filmskih kritičara proglasilo je ovaj film jednim od 100 najboljih filmova svih vremena. Premda je film snimljen 1978., zbog problema s glazbenim pravima, smatra se izgubljenim klasikom i tek je 2007., nakon osiguravanja svih prava, ugledao pravo svjetlo dana.

Zadnja izmjena: 12. Travanj 2017. u 16:07

Kratke slike – Izvan fokusa: RITA AZEVEDO GOMES

6. 4. 2017., 19:30 u MM centru / Kratke slike

Film Korespondencije (Correspondencias, 2016.) portugalske redateljice Rite Azevedo Gomes fokusira se na razmjenu pisama između dvaju najvažnijih portugalskih pjesnika 20. stoljeća: Sophije de Mello Breyner Andresen i Jorgea de Sene. Njihovo dopisivanje postaje prostor izražavanja želje za slobodnom državom bez vladara u kojoj kraljuje poezija, daleko od pohlepe i maloumlja ljudi. Film Korespondencije filmski je esej o mogućnosti poezije i pisanja, djelomična vremenska kapsula povijesnoga trenutka u Portugalu gdje su poezija i egzili bili jedini prozori u svijet, djelomično bilješke autoričina života i iskustava.

Riječima Rite Azevedo Gomes, film je proizišao iz autoričina susreta s pismima Jorgea de Sene, prvi put objavljenima 2005. Pisma bude bolna sjećanja obavijena misterijom u piscu, sjećanja na djevojčicu zbunjenu fenomenom fašizma koji je, činilo se, potkopavao sve razgovore odraslih. Za nju taj je režim predstavljao nešto čudnovato i tajnovito, prijeteću i prolaznu sjenu koja je utjelovila njeno djetinjstvo.

U isto vrijeme, razmjena pisama između Sophije de Mello Breyner Andresen i Jorgea de Sene je u tijeku. Ona su poput glasa iz prošlosti koji ukazuje na stvarnost koja je zastrašujuće blizu, ona su osjećaj strepnje i destrukcije koji su neizostavan dio naše svakodnevice.

“Portugal (sinonim za „majčinsku zemlju“) nije više moj raj.”, kaže pjesnik. Rečenica koja zvuči toliko poznato našim ušima da djeluje gotovo nestvarno, tako okrutno uobičajeno. Most između prošlosti i sadašnjosti, između onoga što možemo nazvati domom i realnosti u kojoj živimo, predstavljen je preko autoričinih prijatelja, snimljenih dok slikaju, pažljivo zure u ekrane svojih kompjutera ili sviraju glazbu. Riječi dvaju pjesnika doimaju se kao iznenađujuće fluidan soundtrack njihove svakodnevice, kao da vrijeme nikada nije ni prošlo.

Kako dati glas poeziji? Kako uspostaviti dijalog između riječi i slika? Umjesto tkanja mreže isprepletenih referenci koje bi iscrpile slike do razine njihove destrukcije, Rita Azevedo Gomes predaje se vrlo odvažnom vizualnom eksperimentu. Slike, koje su neka vrsta kolaža sačinjenog od arhivskih dokumenata, žive slike i komadići svakodnevice, čine riječi opipljivima bez da ih dupliciraju. Korespondencije se igraju raznovrsnim teksturama, senzacijama, na višesenzorskom području uma redateljice koja vjeruje svojim instinktima. Kao što Rita Azevedo Gomes i sama kaže, impuls koji je pokreće potreba je za slobodom i iznad svega užitkom, dvije senzacije koje nailaze jedna na drugu u filmu, i daju razloga misliti da nitko od nas neće odustati  od nadanja, unatoč svemu. Skok u prošlost pomaže nam bolje razumjeti sadašnjost, sadašnjost koja je uistinu zastrašujuća, onu sadašnjost s kojom se moramo pomiriti što prije možemo.

Info: r. R. Azevedo Gomes, PT, 2016., 145′

FESTIVALI I NAGRADE: Coimbra Caminhos do Cinema Português 2016. – Nagrada za najbolju režiju, Doclisboa International Film Festival 2016. – José Saramago nagrada za najbolji dokumentarac, Locarno International Film Festival 2016. – nominacija za Najbolji film

Rita Azevedo Gomes (1952.) redateljica je, scenaristica i producentica, svestrana i nezavisna umjetnica s čvrstim interesom za nove načine filmskoga izražavanja. Filmsku karijeru započinje početkom 90-ih. Međunarodnu pozornost stekla je filmom Osveta jedne žene.

Zadnja izmjena: 31. Ožujak 2017. u 11:53

Kratke slike & Vizualni kolegij: KINO-PROIZVODNJA

13. 3. u 19h, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike

Kinematički način proizvodnje - Ekonomija pažnje i društvo spektakla Jonathana Bellera novo je izdanje Jesenskog & Turka, a Vizualni kolegij i Kratke slike tim povodom pozivaju na razgovor uz autorovo video-obraćanje.

Kinematografija je paradigmatski primjer toga kako kapital konstruira čin gledanja kao produktivni rad. Beller izvodi taj zaključak istražujući filmske inovacije, od revolucionarne sovjetske kinematografije i biheviorizma preko psihoanalize do suvremenoga hollywoodskog filma.

Zadnja izmjena: 13. Ožujak 2017. u 07:39

Kratke slike - Runda kratkog: Tradicija i suvremenost

16. 2. 2017.,19:30 u MM centru, ulaz besplatan / Kratke slike

U sklopu programa Tradicija i suvremenost, Runda kratkog 16. veljače u 19:30 donosi istraživanje nasljeđa koje čuči u pozadini rada jednog od naših najsuverenijih dokumentarista Borisa Poljaka. U višestruko međunarodno nagrađivanom filmu Autofokus on statičnom, fiksno postavljenom kamerom bilježi jedan pomno odabran isječak zbilje koji se premeće u kompleksnu i sveobuhvatnu sliku društva iz kojeg je izvađen. Pola stoljeća ranije ovim se majstorski koristio i veliki Ante Babaja čija će dva antologijska opservacijska dokumentarca prethoditi najnovijem Poljakovom filmu. Nakon projekcije razgovarat ćemo s montažerom Autofocusa, Damirom Čučićem, i oblikovateljem zvuka, Martinom Semenčićem, o suvremenosti i povijesnosti ovakvog pristupa dokumentaristici.

Gledamo filmove:

Kabina

Eksperimentalno-dokumentarni film-esej iz Babajine faze eksperimentalnog prosedea, sredinom šezdesetih.

Info: r. A. Babaja, 1966., 13′, Zagreb film, dokumentarni

Čekaonica

Iznimnom opservacijskom 
usredotočenošću 
i
 strpljivošću, 
Babajin 
sjajan 
snimatelj
 Tomislav
 Pinter 
’snima’ 
(u 
smislu 
trenutnog 
’skidanja’ 
lika) 
ljude
 u 
trenucima 
“čekalačke“ 
prisilne
 pasivnosti,
kada
 su 
više 
zaokupljeni 
prebiranjem 
po 
mislima
nego
 svojom 
okolicom 
i
 kada 
im
 položaji, 
geste, 
izrazi 
lica…
 bivaju 
prepušteni 
vlastitoj 
logici, 
lišeni 
svjesne
 kontrole.

 Film
 je
komponiran 
u 
tematske 
nizove 
snimane
 pretežito 
teleobjektivom,
 bilo
 u
 detaljima,
 krupnim
 planovima
 i 
blizu
 gdje 
pratimo
varijacije
 na 
licima 
čekača, 
u
 položajima 
njihovih 
ruku,
u
 nesvjesnim 
ili 
polu-svjesnim 
radnjama… (Hrvoje Turković)

Info: r. A. Babaja, 1975., 12′, Zagreb film, dokumentarni

Autofocus

Autofocus je film o crkvi svetog Nikole iz 12. stoljeća koju svake godine posjete brojni turisti. Smještena je na slikovitom brežuljku, sa stablom bora koje raste pored nje. Kamera svjedoči preobrazbi prostora u svojevrsnu pozornicu na kojoj se izmjenjuju neobični događaji, a u kojima turisti postaju glumci u predstavi.

Info: r. B. Poljak, 2013., 26′, MILVA film i video, dokumentarni

Zadnja izmjena: 14. Veljača 2017. u 12:28

Kratke slike - Runda kratkog: Nove avangardističke igre

15. 12. 2016., 19:30 u MM centru / Kratke slike

U okviru programske cjeline Runda kratkog MM centar donosi filmski program Nove avangardističke igre, povodom kojeg prikazujemo:

Prije podne jednog fauna, 8′, Tomislav Gotovac, Kinoklub Zagreb, 1963..

Poslije podne (puška), 14′, Lordan Zafranović, Kino klub Split, 1967.

Dvorište, 14′, Mihovil Pansini, 1963.

Zovem se film, 4′ Zdravko Mustać, Kino klub Split, 1987.

Kuća lutaka, 5′,  Goran Škofić, 2001.

Uterus, 10′, Maria Prusina, U.M.A.S., 2004.

Ana je otišla, 2′, Davor Sanvicenti, Samostalni autor,1978. – 2009.

Razdoblje filmske avangarde u Hrvatskoj započelo je početkom 60ih godina prošlog stoljeća, pojavom novih filmskih autora i osnivanjem kino-klubova u kojima su se isti okupljali. Radeći u okvirima amaterske produkcije, tehnička ograničenja i nemogućnosti poticali su autore na pronalaženje novih inovativnih rješenja te činile klupske produkcije poligonima za eksperimentiranje. Tim ranim filmašima glavni su idejni poticaji dolazili upravo iz modernističkih predložaka drugih umjetnosti, što se očituje u nadovezivanju na, primjerice, roman toka svijesti, novu glazbu ili suprematizam.

Ovaj program pokušava povezati najranije avangardističke postupke u hrvatskom filmu s onima koji su se događali kasnije, na temeljima te tradicije. Od kino-klubova do eksperimentiranja u nastavnim institucijama, ovaj program pokušava odgovoriti na pitanja: Što je avangardizam danas? Kako ga možemo pronaći i prepoznati? Što nam govori o suvremenim umjetničkim praksama?

Selektor programa je Vedran Šuvar.

Prije podne jednog fauna

Dokumentarno-eksperimentalni film Prijepodne jednog fauna režirao je, napisao i montirao Tomislav Gotovac u Kinklubu Zagreb. Gotovčev film programiran je unaprijed. Plan se vidi u redukciji i poslije u repeticiji ili produžetku sadržaja. U trima sekvencama pozicija je kamere fiksna, a svaku sekvencu čini jedan kadar. Samo u prvom kadru ne rabe se zumovi. Ponavljanje sadržaja ili produljenje kadra upravo potiču zapažanje toga planiranog autorova koncepta. Tema rada postaje metodološka struktura. Tomislav Gotovac njime daje svoj prinos posebnom odvojku eksperimentalne kinematografije, strukturalnom filmu kojemu je konceptualni okvir dao Paul Adams Sitney.

Info: r. Tomislav Gotovac, 1963., 8′, Kinoklub Zagreb, dokumentarno-eskperimentalni

Poslije podne (puška)

Ljetno poslijepodne u gradskom dvorištu. Mladić, dječak i vrabac doživljavaju dramu, sila ljetne sijeste prisiljava ih na zločin bez razloga. Poslijepodne/Puška igranofilmska je vježba Lordana Zafranovića u kojoj propituje korijene podsvjesnoga zla. No to je zlo zapravo toliko uobičajeno, da je postalo svjesnim. Između svih Zafranovićevih minijatura, tj. kratkih filmova iz klubaške faze, ova je ponajviše »zafranovićevska«. Lica starica, grudi žena… muha na mrtvome vrapcu – poetika sasvim njegova. Jer, tko će u istoj sekvenci moći spojiti ono najuzvišenije i ono najprizemnije.

Info: r. Lordan Zafranović, 1967., 14′, Kino klub Split, igrani

Dvorište

Utjecajni rani filmski modernist i eksperimentalist, Pansini reducira izražajne postupke eksperimentirajući s fiksiranom kamerom. Iza svakog autorovog eksperimenta stoji, više ili manje vidljivo, neko filozofsko promišljanje, egzistencijalna upitanost, metafizičko stremljenje, jer duhovnost i misaonost kod Pansinija uvijek su išle zajedno.

Info: r. Mihovil Pansini, 1963., 14′, eksperimentalni

Zovem se film

U trodijelnom strukturalnom radu Zdravka Mustaća film kao artefakt i njegov autor kao vlastiti subjekt/objekt podjednako su “opstruirani” u pokušaju identifikacije/autoreprezentacije. Prekidanjem i fragmentiranjem dviju jednostavnih rečenica (“Zovem se Zdravko Mustać” i “Ovo je film”) što ih sam izgovara pred kamerom, Mustać se poistovjećuje s vlastitim medijem i prepoznaje u diskontinuiranosti vlastita iskaza.

Info: r. Zdravko Mustać, 1987., 4′, Kino klub Split, eksperimentalni

Kuća lutaka

Film Kuća lutaka obuhvaća četiri minute i četrdeset sekundi morbidne atmosfere i konstantnog nasilja nad lutkama. Lutke su nemoćne i izložene raznim vrstama mučenja. Pitanje je: tko ih muči? Gdje je mučitelj?

Info: r. Goran Škofić, 2001., 5′,  eksperimentalni

Uterus

Film Uterus bavi se tjeskobom koju uzrokuje prolaznost, te prihvaćanjem te prolaznosti kao puta koji vodi prema samoj sebi. Maria Prusina za svoj je film na 13. DHF-u nagrađena Oktavijanom za najbolji eksperimentalni film, te nagradom glavnog žirija (Sanja Iveković, Karpo Godina, Dario Marković) za najboljeg debitanta. Ta prilično metafizička tema obrađena je upečatljivo i moćno, a vizualna besprijekornost filma zaslužna je za spomenute nagrade.

Info: r. Maria Prusina, 2004., 10′, U.M.A.S., eksperimentalni

Ana je otišla

Ovaj found footage nijemi rad rekonstrukcija je „potencijalne“ priče s kraja 70ih godina –izgubljene ljubavi u životu jednog mladog pjesnika. Stari pjesnik Rade Vojinović integrirao je svoju pjesmu „Ana je otišla“ u snimku, a glazbena interpretacija djelo je hrvatskog kompozitora Ivana Arnolda.

Info: r. Davor Sanvicenti, 1978. – 2009., 2′, samostalni autor, found footage – video poezija

Projekt Kratke slike posvećen je cjelogodišnjoj prezentaciji i promociji nezavisnog i inovativnog filma. Ne ograničavajući se vrstom, žanrom i stilom kroz 4 programske cjeline (Proširena slika, Izvan fokusa, Runda kratkog i Iz Kratke baze 25 FPS-a) prikazujemo suvremene naslove, ali se i osvrćemo na kompleksnu, raznoliku i utjecajnu filmsku povijest. Runda kratkog program je hrvatskih kratkometražnih filmova svih rodova i vrsta unutar kojeg povezujemo klasike hrvatske kratke forme, već estetski procijenjene u povijesti hrvatskog filma s recentnom produkcijom.

Selektor programa je Vedran Šuvar.

Ulaz na projekcije je besplatan.

Zadnja izmjena: 12. Prosinac 2016. u 11:27

Kratke slike – Proširena slika: EL AUGE DEL HUMANO

8. 12. 2016., 19:30 u MM centruKratke slike

El auge del humano argentinskog redatelja Eduarda Williamsa jedno je od najvećih i najoriginalnijih debitantskih dugometražnih ostvarenja. Uzimajući temu rada kao polazišnu točku, Williams obilazi Argentinu, Mozambik i Filipine te ulazi u višeslojnu filmsku meditaciju nad onime što radimo da bismo zaradili, o tome kako provodimo vrijeme, kako mjerimo napredak, uspjeh i dokolicu, i na kraju; kako ništa nije statično u svijetu internetske povezanosti, globalizirane trgovine, putovanja i razmjene.

Trailer El Auge del Humano from RT Features on Vimeo.

Info: r. Eduardo Williams, Argentina, 2016., 1’40”, dokumentarni, španjolski, portugalski i cebuano jezik s hrvatskim podnaslovima

FESTIVALI I NAGRADE: Vancouver International Film Festival, Toronto International Film Festival, New York Film Festival, na Locarno film festivalu osvojio je nagradu Golden Leopard Filmmakers of the Present – Nescens Prize i posebno priznanje za dugometražni prvijenac, First Feature: Special Mention.

Eduardo Williams rođen je 1987. u Buenos Airesu u Argentini, gdje je na Universidad del Cine studirao film. Njegovi su filmovi primili razne nagrade i posebna priznanja na međunarodnim festivalima u Cannesu, Lisabonu, Rimu…

Lutanje, realno i imaginativno, fizičko i digitalno, oduvijek su bile konstanta u temama koje okupiraju Williamsa. Prije odlaska u inozemstvo kako bi počeo snimati filmove, argentinski filmaš gotovo da nikada nije napustio svoju zemlju. Sada, putovanje autor tretira kao osobni i umjetnički izazov.

Njegovi rani kratkometražni filmovi Tan atentos (2011.), Could See a Puma (2011.) i The Sound of Stars Dazes Me (2012.) redom su smješteni u autorovoj domovini. Film That I’m Falling? (2013.) odveo ga je u Sierru Leone, a I Forgot! (2014.) sve do Vijetnama. Njegov dugometražni prvijenac El auge del humano (The Human Surge, 2016.) započinje u Buenos Airesu, ali nas brzo preko zapuštenih provincija vodi sve do Mozambika i Filipina.

Projekt Kratke slike posvećen je cjelogodišnjoj prezentaciji i promociji nezavisnog i inovativnog filma. Ne ograničavajući se vrstom, žanrom i stilom kroz 4 programske cjeline (Proširena slika, Izvan fokusa, Runda kratkog i Iz Kratke baze 25 FPS-a) prikazujemo suvremene naslove, ali se i osvrćemo na kompleksnu, raznoliku i utjecajnu filmsku povijest. Fokus programske cjeline Proširena slika je odnos suvremene kinematografije prema aktualnim društveno-političkim događanjima uz razgovore s različitim stručnjacima iz svijeta filozofije, sociologije te društvenog aktivizma. Selektorica filmova iz Proširene slike je Jelena Ostojić.

Zadnja izmjena: 04. Prosinac 2016. u 21:02

Kratke slike – Iz kratke baze 25 FPS-a: BEYOND CLUELESS

1. 12. 2016. u 19:30, MM centar / Kratke slike / Kultura promjene

Dokumentarac Beyond Clueless vrtoglavo je putovanje kroz dušu i tijelo tinejdžerskih filmova iz 90-ih te uključuje inserte iz više od 200 klasika tog žanra uz naraciju Fairuze Balk, zvijezde filma Opasne čini (The Craft). Istovremena dekonstrukcija svih klišeja kao i vodič kroz najbolje i najlošije holivudske filmove o odrastanju, Beyond Clueless ultimativni je film o tinejdžerskim filmovima.

Info: r. Charlie Lyne, UK, 2014., 1’29”, dokumentarni, engleski jezik bez hrvatskih podnaslova FESTIVALI: SXSW Film Festival (nominiran za Nagradu publike), Hot Docs Canadian International Documentary Festival, CPH:DOX, Sheffield Doc/Fest, Rio Film Festival, Neuchâtel International Fantastic Film Festival, Docville, Hawaii Film Festival (nominiran za Najbolji film), Atlantic Film Festival, Bergen Film Festival, FesTEEN Madrid, Jerusalem Film Festival, Kerry Film Festival, Dallas VideoFest, Inverness Film Festival, Tempo Documentary Festival, Ilkley Film Festival, Discovery Dundee, Rooftop Melbourne, Latitude Festival, SF IndieFest, Cork Film Festival.

Charlie Lyne britanski je filmski kritičar i redatelj, najpoznatiji po svojim filmovima Beyond Clueless i Fear itself. Sa 16 godina Lyne je pokrenuo blog Ultra Culture, poznat po „brbljavom“ stilu, čvrstim stavovima i konciznim pop-kulturološkim komentarima. U 2016. godini Lyne je prikupljenim novcem od crowdfunding donatora snimio film koji u 607 minuta prikazuje bijelu sliku kako se suši na ciglenom zidu. Film je potom prijavio British Board of Film Classification organizaciji u znak protesta protiv cenzure i obavezne klasifikacije koje prolaze filmovi u Ujedinjenom Kraljevstvu. Projekt Kratke slike posvećen je cjelogodišnjoj prezentaciji i promociji nezavisnog i inovativnog filma. Ne ograničavajući se vrstom, žanrom i stilom, kroz 4 programske cjeline (Proširena slika, Izvan fokusa, Runda kratkog i Iz Kratke baze 25 FPS-a) prikazujemo suvremene naslove, ali se i osvrćemo na kompleksnu, raznoliku i utjecajnu filmsku povijest. Programska cijelina Iz Kratke baze 25 FPS-a predstavlja suvremeni eksperimentalni film.

Selektorice filmova su Marina Kožul i Sanja Grbin.

Zadnja izmjena: 30. Studeni 2016. u 09:36

Kratke slike - Runda kratkog: ŠTO SU NAM HTJELI REĆI

30. 11. 2016. u 19:30 u MM centruKratke slikeKultura promjene

MM centar donosi filmski program Što su nam htjeli reći? povodom kojeg prikazujemo:

Madeleine, Madeleine

Info: r. Vlado Kristl, Zap. Njemačka, 1963., 11′

Grmljavina prekida teniski meč. Bez obraćanja pažnje na kontinuitet i narativne aspekte, minimalna, kolebajuća i iščezavajuća fabula iznesena je otvarajući put redundancijama, konfuziji i pomutnji. S korijenjem u animaciji, ovu impresionističku meditaciju veliki autor avangarde slaže s osjećajem za bizarno i artificijelno na svakom okretu.

Nagrade: Glavna nagrada na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Oberhausenu

Water pulu 1869 1896

Info: r. Ivan Ladislav Galeta, Hrvatska, 1987., 9′

Poigravajući se snimkom vaterpolske utakmice, Galeta izvodi svojevrsni kopernikanski obrat u strukturi i percepciji ove sportske igre. Lopta i dalje motivira kretanje igrača, ali više nije dinamični element nego fiksirano središte slike. Film postiže višestruki efekt: superimponiranjem kopiranog materijala igra se dekonstruira i simulira, a istodobno postaje simbolički odraz Sunčeva sustava.

Skoro ništa

Info: r. Ana Hušman, Hrvatska, 2016., 15’50”

Bilježeći otpor koji biljke pružaju vjetru na jednom otoku u Dalmaciji, slušam zvukove koji otkrivaju spektar promjena u krajoliku izazvanih politikama upravljanja zemljom. One se kao vjetar vraćaju u naše kuće i apartmane, stvarajući složenu mapu feedbacka između unutarnjeg i vanjskog prostora.

Festivali: Dani hrvatskog filma (2016.), Kratki na brzinu – Revija hrvatskog kratkog filma (2016.), Tabor Film Festival (2016.), EXiS Festival, Seoul (2016.), Festival Vizura Aperta (2016.), 25 FPS Festival (2016.), Uppsala International Short Film Festival (2016), Kassel Documentary Film and Video Festival (2016.).

Zadnja izmjena: 28. Studeni 2016. u 22:12

Kratke slike – Izvan fokusa: YERVANT GIANIKIAN I ANGELA RICCI LUCCHI

10. 11. u 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slikeKultura promjene

Radeći iz arhive privatnog filmskog materijala, nastalog na putu u Indiju više klase iz kasnih 1920ih, perioda snažnih anti-kolonijalističkih proboja, u filmu Slike Orijenta – Vandalski turizam Yervant GianikianAngela Ricci Lucchi dekonstruiraju slike i analiziraju ponašanje i stavove Zapadnjaka na Istoku. Tko su ovi putnici? Što ih ovamo dovodi? Zašto nas uznemiravaju? Uz slike, talijanska pjevačica Giovanna Marini pjeva tekstove Henrija MichauxaMircee Eliadea.

Info: r. Yervant Gianikian i Angela Ricci Lucchi, Francuska/Italija, 2001., 62′, dokumentarni

Talijanski filmski umjetnici Yervant GianikianAngela Ricci Lucchi u posljednjih su se 25 godina dokazali kao majstori montaže found footage filma, uvijek iznova vraćajući se slikama s prve polovice 20. stoljeća, posebnu pozornost pridajući slikama rata i kolonijalizma. Njihove se metode sastoje od pažljivog promatranja spomenutih slika, proučavanja interakcije između figura na ekranu i figura iza kamere, traženja pogleda koji odaju i otkrivajućih gesti, koje su potom usporene i izolirane.

Angela Ricci Lucchi i Yervant Gianikian na filmsku scenu izlijeću 1986., prekretničkim eksperimentalnim radom From the Pole to the Equator. Ovaj će ih zadivljujuć rad dovesti na čelo dokumentarnog filmskog pokreta i predstaviti ono što će postati rekurentna tematska točka njihovog rada; rat i mir, imperijalizam i eksploatacija neprivilegiranih članova društva.

Stilski potpis ovog umjetničkog para često podrazumijeva manipulaciju rijetkih snimki kroz re-fotografiranje, selektivno ručno bojanje crno-bijelih materijala te alternaciju brzine filma kako bi se proizveo finalni produkt izrazito nadzemaljske kvalitete. Očaravajući vizuali koje Gianikian i Ricci Lucchi kreiraju – često intenzivirani originalnom glazbom – otkrivaju ideologije i konflikte datog trenutka u povijesti. Ova strategija odaje dubinu značenja, simbola i vizualnih metafora koje bi, inače, oku gledatelja mogle promaknuti.

Njihovi su radovi, između ostaloga, predstavljeni u MOMI, Centru Georges Pompidou, Harvardskom filmskom arhivu, a u MM centru prvi puta su predstavljeni 2. i 3. ožujka 1984.

Ovim programom ujedno obilježavamo 40 godina filmskog programa u MM centru.

Zadnja izmjena: 07. Studeni 2016. u 10:34

Kratke slike - Proširena slika: SVA LICA RADA

27. 10. 2016., 19:30 / Kratke slike / Kultura promjene

Sva lica rada zajednički su naslov za program od nekoliko kratkih filmova koji temu rada uprizoruju kroz jedan zajednički fokus – kako se kroz rad prelama cijeli socio-ekonomski kontekst u kojem se pojedinac nalazi. Iako prepoznajemo iste motive, ovi kratki dokumentarni i igrani filmovi smješteni su u posve različite kutke planete, s pogledom kamere uperenim u različite protagoniste i uvjete njihova rada.
Virgin Land, r. Giovanni Aloi

Mala peruanska obitelj farmera pokušava raskinuti veze s vođama lokalne proizvodnje droge, međutim, stare navike teško umiru, ponekad uz fatalne posljedice.

Info: r. Giovanni Aloi, Italija, 2015., 15′, dokumentarni

Madre, r. Simón Mesa Soto

Šesnaestogodišnja Andrea napušta svoje susjedstvo u brdima Medellina kako bi se prijavila na donjogradsku audiciju za pornografski film.

Info: r. Simón Mesa Soto, Švedska/Kolumbija,  2016., 14′, igrani

MADRE Short Film Trailer 1 from Simón Mesa Soto on Vimeo.

Sve je više stvari koje dolaze, r. Jelena Gavrilović

Jovana se nedavno iselila iz svog obiteljskog doma kako bi živjela sama. Jednog ljetnog dana, ona odlučuje posjetiti roditelje i pojesti ostatke ručka. Tamo zatiče svoju majku koja je u depresiji zbog gubitka posla i odlučuje je izvesti na pivo.

Info: r. Jelena Gavrilović, Srbija, 2015., 22′, igrani

Sve je vise stvari koje dolaze/ With many things to come TRAILER from Jelena Gavrilovic on Vimeo.

Mirage, Srđan Keča

Na rubu grada koji izrasta iz pustinje, čovjek sam na terenu igra golf. Drugi, šalje pismo iz radnog kampa ženi u Keniju. Pješčana oluja zahvaća gradilište, a lokalno stanovništvo održava čudnovati plesni obred.  Dubai, percipiran uglavnom ili kao razvojno čudo ili propao trik, ovdje postaje platforma za istraživanje izmještenosti, žudnje i čežnje. U trima poglavljima – gradu, okolnoj pustinji i njihovom stanovništvu polako se otkrivaju mračni aspekti suvremenog društva dok permanentni ekonomski krah najavljuje kraj jedne ere.

Info: r. Srđan Keča, Srbija/UK, 2011., 42′, dokumentarni

Selektorica filmova je Jelena Ostojić

Zadnja izmjena: 26. Listopad 2016. u 15:43

Kratke slike: HRVATSKI SVEMIRSKI PROGRAM

Znanstveno fantastični žanr, žanr bez jasnih definicija u neprekidnoj potrazi za vlastitim teorijskim identitetom, pojavio se 1950-ih uz pomoć drugoga žanra, filma strave. Uglavnom ga možemo pronaći u komercijalnim kinematografijama, a nas je zanimalo što se dogodi kada njegove tragove potražimo u hrvatskim eksperimentalnim filmovima. Prve njegove tragove pronalazimo u programu Refference to difference, programu videoradova sedmorice hrvatskih umjetnika nastalih između 1994. i 1996. Uz novi autorski poticaj u zadnjih nekoliko godina skupili smo dovoljno filmova da iniciramo Hrvatski svemirski program. Pogledajte spoj žanrovskih odrednica i energija eksperimentalnog filma besplatno u MM centru, u četvrtak 20. listopada u 19:30.

Amnezijak na plaži

Bliski susret sa životom možda se čini kao neobičan i izvanredan događaj, ali zapravo se može dogoditi bilo kome. Zašto biti obilježen svojim fiksnim, nepromjenjivim identitetom kao da nikada nećemo djelovati, željeti, nikada iskusiti ništa novo? Sada vam možemo dati najdragocjeniji dar: bliski susret sa životom.

Info: r. Dalibor Barić, 2013., 23’45”, Bonobo studio, eksperimentalni

Planemo

Planemo je samotni lutalica, čuvar galaksije. To je napušteni svijet, nebesko tijelo izbačeno iz vlastita solarnog sustava uslijed kaotičnih planetarnih migracija.

Info: r. Veljko Popović, 2015., 13’20”, Lemonade 3D / Krupni kadar, 3D2D animatori, animirani

Levijatan

Trzavi, a nasmiješeni likovi ovoga kratkog filma provest će gledatelja kroz animiranu inscenaciju prema motivima knjige Levijatan Thomasa Hobbesa, iz 1651.

Info: r. Simon Bogojević Narath, 2006., 14’40”, Bonobo studio, animirani

Marienbad first aid kit

Kolaž animacija izraženih strip obilježja, desetominutni labirint o identitetu filmskih sastojaka kao svojevrsni hommage američkom redatelju Lewisu Klahru.

Info: r. Dalibor Barić, 2010., 9′, samostalni autor, animirani

Akceleracija

Dva trkača trče u različitim brzinskim okvirima. Jedan predstavlja memorijsku projekciju drugoga, što bi značilo da je zamrznut u prostorno-vremenskoj omči bez akceleracije kroz fenomen širenja prostora i vremena kao rezultata akceleracije. Film istražuje vezu između sistema različitih brzina i razliku u njihovoj percepciji. Film je rebus koji spaja svijet malenoga (kvantna mehanika) sa svijetom velikoga (teorija relativnosti), uvodeći brzinu kao jedinstveno prostorno-vremensko mjerilo.

Info: r. Andrej Rehak, 2010., 11′, Zagreb film, animirani

A.D.A.M.

Pad bespilotne letjelice kodnog imena a.d.a.m. (Autonomous Drone for Asteroid Mining) uzrokuje jačanje njezinih kognitivnih procesa, autonomno djelovanje te odbijanje komunikacije s operaterima satelitske kompanije.

Info: r. Vladislav Knežević, 2014., 12’45”, Bonobo studio, eksperimentalni

K 3 čisto nebo bez oblaka

Posrijedi je jedan od korjenito apstrakcijskih filmova, kojim je Pansini filmski iskušao “maljevičevsku” redukciju. Riječ je o blanku (praznoj filmskoj vrpci) s kolorističkim, odnosno toniranim globalnim promjenama. Ništa drugo.

Info: r. Mihovil Pansini, 1963., 2′, Kinoklub Zagreb, eksperimentalni

Ukupno trajanje: 85 min

Selektor: Vedran Šuvar

Zadnja izmjena: 21. Listopad 2016. u 12:24

Kratke slike – Izvan fokusa: K. Muratova: DUGI OPROŠTAJI

6. listopada 2016 u 19:30 @ MM centar: ulaz besplatan / Kratke slike / Kultura promjene

Evgenia je samohrana majka, izrazito posvećena svom sinu jedincu. Nakon što pušta sina da provede praznike sa svojim ocem, on se vraća kao druga osoba te govori majci da više ne želi živjeti s njom. Nježan i srce-slamajući portret samoće i čežnje koja ostaje neuzvraćena. Rano Muratovino remekdjelo i njezino lirski najizraženije filmsko ostvarenje.

Dugi oproštaji nastaju nakon Kratkih susreta, i bili su zabranjeni gotovo dvadeset godina. Dva su filma zapravo diptih; i jedan i drugi snimljeni u predivnoj, poetičnoj crno-bijeloj tehnici, i jedan i drugi govore o prirodi i romansi, čak i ako je riječ o romansi između majke i sina, koji Muratova vidi kao metaforu svake muško-ženske veze. Napokon, i jedan i drugi zapanjujući su portreti žena, čežnje, samoće i neuzvraćene ljubavi.
Muratova je oduvijek bila željna otkrivanja novih talenata, posebice glumaca. Zvijezda i otkrivenje ovog filma je Zinaida Sharko, u ulozi majke. Impulzivna i krhka, Duge oproštaje pretvara u duboko istraživanje ženskosti i majčinstva.

Info: r. Kira Muratova, SSSR, 1971., 97′, scenarij: Natalya Ryazantseva, glume: Zinaida Sharko, Oleg Vladimirsky, Tatyana Mychko, Yuri Kayurov, Svetlana Kabanova, Lidiya Dranovskaya, Lidiya Brazilskaya, kamera: Gennady Karyuk

Kira Muratova jedna je od najistaknutijih umjetnica Istočne Europe u posljednjih pedeset godina. Suprotstavljanje i rušenje niša u koje je bila svrstavana ono je što ju je učinilo jedinstvenom i omogućilo joj da se ne podvrgne ni jednoj institucionaliziranoj filmskoj tradiciji ili filmskom kontekstu, osim vlastitom. Upravo to je i jedan od razloga zbog kojeg u svijetu filmskih festivala i filmofila nije u potpunosti priznata.

Živuća legenda istočnoeuropske kinematografije, rođena u Rumunjskoj, odrastala i živi u Ukrajini, gotovo nepoznata izvan zemalja bivšeg SSSR-a, Kira Muratova najbolje je čuvani dragulj rusko/ukrajinske kinematografije. Filmsko stvaralaštvo započinje ranih 60-ih, a njezini prvi radovi, mahom su režirani u suradnji sa suprugom Oleksandrom Muratovim. Njegujući potpunu nezavisnost kao umjetnica, Muratova (nanovo) stvara svoje ideje (i ideale) savršenstva i nesavršenstva, podsvjesnog i dekadencije, te istovremeno preispituje zamagljene granice među njima. Njena paradoksalna vizija kombinira istančan humor i duboku tugu, te se igra s razlikama i sličnostima između poezije i okrutnosti, nježnosti i grubosti. Način na koji pristupa materiji ne može se imitirati, a istovremeno je neodoljivo „zarazan“. Suvišno je za reći da su njezini „iregularni“, avangardni filmovi uvijek predstavljali problem Sovjetskom savezu. Long Farewells (1971.), lirski portret usamljenosti i žudnje, „bunkeriran“ je u SSSR-u gotovo dvadeset godina. Getting to Know the Big Wide World (1979.), njeno skriveno remek-djelo, jedva da je pušten u SSSR-u, a poslije i zaboravljen. Among Grey Stones (1983.) cenzori su drastično „izrezali“, a kao reakciju na taj postupak, Muratova je s filma maknula svoje ime.

Istovremeno, svi ovi filmovi nemaju ništa zajedničko s neposrednim poricanjem sovjetskog ili kojeg drugog socijalističkog sistema. Oni idu dalje i dublje, pretvarajući se u svevremene i uznemirujuće refleksije ljudske prirode i postojanja uopće. Nije iznenađenje da je nakon pada SSSR-a i kraja cenzure Muratova postala beskompromisnija i posebno usmjerena na bol, nasilje i smrt. Prvi primjer ovog smjera je The Asthenic Syndrome (1989.), prekretnica za Muratovu, zastrašujući i daleko najradikalniji ruski film posljednjih par desetljeća. Njen zadnji film Eternal Homecoming (2012.), može se gledati kao utjelovljenje njena filmskog univerzuma. Kompozicija film-u-filmu, stalne reprize, dekonstruiranje fikcije, ostranjivanje stvarnosti, apsurdnosti i melankolije – sve ove motive Muratova je dovela do ekstrema. No, prije svega, glorificira se umjetnost i sloboda filmaštva, koje u slučaju Kire Muratove, nikad nije osjetilo ograničenja.

Muratova se često igra žanrovima, koristeći pri tome montažu kao omiljeno filmsko sredstvo te stvarajući poetske, groteskne i kompleksne univerzume u kojima svaki lik ima svoje manične strasti, nade, strahove… Koncentrira se na ljude i krajolike koji su jedinstveni produkt sovjetske zbilje, ne zazire od ružnoće, okrutnosti i apsurda u svom surealističkom stilu. Ekstremni nihilizam i ekstremni humanizam u njezinim radovima često je bio cenzuriran u SSSR-u, a budno oko dežurnih moralista pušta je na miru tek nakon Perestrojke, što joj omogućuje i predstavljanje u inozemstvu te osvajanje Srebrnog medvjeda u Berlinu 1990. za već spomenuti The Asthenic Syndrome.

Selektor programa: Evgeny Gusyatinskiy

Film prikazujemo u suradnji s Centrom Oleksandr DovzhenkoDržavnom filmskom agencijom Ukrajine.

Kiru Muratovu predstavljamo u sklopu programske cjeline Izvan fokusa, posvećene autorima i filmskim školama iz različitih zemalja čije stvaralaštvo otvara nove i nekonvencionalne putove u razvoju kinematografije.

Zadnja izmjena: 21. Listopad 2016. u 12:22

Kratke slike – Izvan fokusa – Kira Muratova: POSLJEDNJA AVANGARDA - otvaranje sezone

22. 9., 19:30 / MM centarFacebook Kulture promjene

Kira Muratova, ukrajinska filmašica, jedna je od najizvanrednijih umjetnica Istočne Europe u posljednjih pedeset godina. Ono što je čini jedinstvenom je što se ne uklapa ni u jednu instutucionaliziranu filmsku tradiciju ili filmski kontekst, osim svoga. Naprotiv, uvijek se suprotstavljala i rušila niše u koje je bila svrstavana. To je i jedan od razloga zbog kojeg u potpunosti nije priznata u svijetu filmskih festivala i filmofila.

U potpunosti nezavisna umjetnica, Muratova (nanovo) stvara svoje ideje (i ideale) savršenstva i nesavršenstva, podsvjesnog i dekadencije, te istovremeno preispituje zamagljene granice među njima. Njena paradoksalna vizija kombinira istančan humor i duboku tugu, te se igra s razlikama i sličnostima između poezije i okrutnosti, nježnosti i grubosti. Način na koji pristupa materiji ne može se imitirati, a istovremeno je neodoljivo „zarazan“.

Suvišno je za reći da su njeni „iregularni“ avangardni filmovi uvijek predstavljali problem Sovjetskom savezu. Long Farewells(1971.), lirski portret usamljenosti i žudnje, „bunkeriran“ je u SSSR-u gotovo dvadeset godina. Getting to Know the Big Wide World (1979.), njeno skriveno remek-djelo, jedva da je pušten u SSSR-u, a poslije i zaboravljen. Among Grey Stones (1983.) cenzori su drastično „izrezali“, a kao reakciju na taj postupak, Muratova je s filma maknula svoje ime.

Istovremeno, svi ovi filmovi nemaju ništa zajedničko s neposrednim poricanjem sovjetskog ili kojeg drugog socijalističkog sistema. Idu dalje i dublje, pretvarajući se u svevremene i uznemirujuće refleksije ljudske prirode i postojanja uopće. Nije iznenađenje da je nakon pada SSSR-a i kraja cenzure Muratova postala beskompromisnija i posebno usmjerena na bol, nasilje i smrt. Prvi primjer ovog smjera je The Asthenic Syndrome (1989.), prekretnica za Muratovu, zastrašujući i daleko najradikalniji ruski film posljednih par desetljeća.

Njen zadnji film Eternal Homecoming (2012.), može se gledati kao utjelovljenje njena filmskog univerzuma. Kompozicija film-u-filmu, stalne reprize, dekonstruiranje fikcije, ostranjivanje stvarnosti, apsurdnosti i melanholije – sve ove motive Muratova je dovela do ekstrema. No, prije svega, glorificira se umjetnost i sloboda filmaštva, koje u slučaju Kire Muratove, nikad nije osjetilo ograničenja.

Živuća legenda istočnoeuropske kinematografije, rođena u Rumunjskoj, odrastala i živi u Ukrajini, gotovo  nepoznata izvan zemalja bivšeg SSSR-a, Kira Muratova najbolje je čuvani dragulj rusko/ukrajinske kinematografije. Filmsko stvaralaštvo započinje ranih 60-ih, a njezini prvi radovi, mahom su režirani u suradnji sa suprugom Oleksandrom Muratovim. Muratova se često igra žanrovima, koristeći pri tome montažu kao omiljeno filmsko sredstvo te stvarajući poetske, groteskne i kompleksne univerzume u kojima svaki lik ima svoje manične strasti, nade, strahove... Koncentrira se na ljude i krajolike koji su jedinstveni produkt sovjetske zbilje, ne zazire od ružnoće, okrutnosti i apsurda u svom surealističnom stilu. Ekstremni nihilizam i ekstremni humanizam u njezinim radovima često je bio cenzuriran u SSSR-u, a budno oko dežurnih moralista pušta je na miru tek nakon Perstrojke, što joj omogućuje i predstavljanje u inozemstvu te osvajanje Srebrnog medvjeda u Berlinu 1990. za već spomenuti The Asthenic Syndrome.

U okviru Kratkih slika 22. rujna, za početak sezone 2016/2017 prikazujemo film iz 1967.: Kratki susreti / Korotkie vstrechi

Priča o ljubavnom trokutu: geolog koji nikad nije prisutan, njegova žena koja ne može smisliti svoj posao, te njihova zajednička prijateljica i njegova ljubavnica, trokut iluzija koji će se raspršiti svakog časa. Poetski, vibrantan i istovremeno duboko melanholičan.

Valentina je mlada žena koja ima sve u životu: muža, dobar posao, visok društveni status. Svejedno, to ne ispunjava prazninu oko nje. Njen muž, geolog (glumi ga kultni ruski kantautor Vladimir Vysotsky) nikad nije prisutan, njen je posao u javnoj službi mučan, a njen stan – samotan. Kad mlada djevojka (Nina Ruslanova) doseli u grad i zaljubi se u njena muža, Valentina postaje istovremeno znatiželjna, sućutna i otuđena promatračica tih događaja.

Muratova uzima ovaj film kao pravi početak njene turbulentne umjetničke karije. On zbilja ističe njen jedistven glas i viziju – dvojac utemeljen na paradoksima: romantičnost dolazi s razočarenjem, strast se pretvara u zaluđenost – i obratno.

Glavna glumica odustala je prije početka snimanja filma, pa je Muratova uskočila u ulogu Valentine. Njena je izvedba impresivna, ali poslije toga više nije glumila u filmovima.

Igrani, SSSR, 1967, 96', scenarij: Kira Muratova, Leonid Zhukhovistky; uloge: Nina Ruslanova, Vladimir Vyotsky, Kira Muratova, Elena Bazilskaya, Olga Vikland, Alexei Glazyrin; kamera: Gennady Karyuk; montaža: Olga Charkova

Selektor programa: Evgeny Gusyatinskiy

U suradnji s Centrom Oleksandr Dovzenko i Državnom filmskom agencijom Ukrajine.

Kiru Muratovu predstavljamo u sklopu programske cjeline Izvan fokusa, posvećene  autorima i filmski školama iz različitih zemalja čije stvaralaštvo otvara nove i nekonvencionalne puteve u razvoju kinematografije.

Zadnja izmjena: 13. Rujan 2016. u 13:35

2. 6., Kratke (ljetne) slike: R ZA RAZONODU

2. 6., 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

R za Razonodu / L for Leisure (r. Lev Kalman i Whitney Horn) impresionistička je, epizodno strukturirana komedija o lijenosti, lutanju i trošenju vremena. Kroz ritam kalendara akademske godine, film prati promjene kolektivnog duha grupe studenata  između 1992. i 1993. godine, koji vrijeme provode na različitim odmorima. Muško-žensko hrvanje, flertanje s tinejdžerima i drijemanje samo su neke od „aktivnosti“ koje zaokupljaju ove izrazito misaone, ali izgubljene likove. U odsustvu radnje, film se temelji na apsurdnim dijalozima neprofesionalnih glumaca, a preispitivanjem ideja odrastanja, različitih načina života i alternativnih svemira, L for Leisure svojevrstan je homage flimovima i režiserima 90ih, kao što su Hal Hartley, Whit Stillman i Eric Rohmer. Snimljen na 16mm vrpci, film je popraćen originalnim soundtrackom Johna Atkinsona, koji njihove priče zadržava u dugotrajnim, maglovitim stanjima sanjarenja.  Iako individualizirani, likovi se međusobno reflektiraju, ponavljaju i stapaju jedno u drugo, kao različiti aspekti jednog duha kojeg je L for Leisure portret.

Ovaj nas film simbolički uvodi u ljeto stoga njime završavamo program Kratkih slika za ovu sezonu. Naslanjajući se na prošlogodišnje zatvaranje programa filmovima ljetne tematike, između ostalog i filmom Plavuše u džungli L. Kalmana i W. Horn, i ove godine vam za kraj nudimo feel good ljetni film istih autora kao najbolji uvod u ljetno raspoloženje.

Od rujna 2015. do lipnja 2016., kroz 4 različite programske cjeline, prikazali smo 95 filmova, od čega je 20 naslova premijerno prikazano u Hrvatskoj. Program nastavljamo u rujnu s brojnim filmskim i drugim iznenađenjima, u još ljepšem ugođaju MM centra, kina s pričom, a od rujna i kina s digitalnim projektorom, osnovanog sredinom 1970-ih.

Lev Kalman (1982.) i Whitney Horn (1982.) odrasli su u predgrađu New Yorka. Upoznali su se i započeli filmsku suradnju kao studenti na Sveučilištu Columbia početkom 2000-ih. S obzirom da im Columbia nije osigurala tečaj filmske produkcije, odlučili su uzeti stvar u svoje ruke i na staroj sovjetskoj16mm kameri koju je Whitney dobila od svog ujaka, snimili svoj prvi film Blood Stew. Od samih početaka Lev i Whitney kao glumce angažiraju svoje prijatelje, neki od njih pojavljuju se u više filmova. Između 2004. i 2009. proizveli su nekoliko kratkih projekata. Naslovi kao što su Jazz Christmas, Dear Santa i Fun’s over, 16 milimetarske su komedije snimane s prijateljima, isključivo u stanovima, koje su zacementirale temelj njihovog „indie as fuck“ pristupa. Radeći na glazbenim spotovima, 2006. započinju suradnju s kompozitorom Johnom Atkinsonom . Zajedno su proizveli i web seriju Halloween Face: A Real Horror Show, koja će se pokazati krucijalnom za razvoj filma L for Leisure. Između 2008. i 2009. godine, snimaju film Blondes in the Jungle, satiru smještenu u 1988. godinu, koja prati četiri tinejdžera u potrazi za fontanom mladosti. Film je osvojio nagradu „Best Narrative Feature“ na Chicago Underground Film Festivalu 2010. godine. Whitney napušta New York 2009. i odlazi u San Francisco, kao i Lev koji seli u San Diego gdje predaje film i video tehniku. Whitney uglavnom šeće plažama. Lev i Whitney za sebe kažu da su „alternativni filmaši“ s ironičnim, ali angažiranim pristupom tradicijama i konvencijama filma, a među najvažnijim referencama navode Warhola, Burnetta, i umjetnički dvojac Fischli i Weiss.

Nagrade i priznanja: Jambor-Franklin Best Narrative Feature Award” – Sidewalk Film Festival 2014, „25 New Faces of Independent Film” – Filmmaker Magazine Summer 2014 – Lev Kalman i Whitney Horn

KRITIKE:

Briljantno… L for Leisure nudi metafizički san čiste vizije, one koja je ostvariva samo kroz dokolicu i pejzaž… vizije čija je težnja suština filma.

Richard Brody, The New York Times

Izvanredno… kroz duhovit posprdno-akademski dijalog i omamljujuće lutajući tempo, Kalman i Horn nastavljaju suptilan rad „propuštanja i impliciranja“ koji su započeli filmom Blondes in the Jungle.

Josephine Ferorelli, Cine-File

Info: r. Lev Kalman, Whitney Horn, SAD, 2016., 74′

Zadnja izmjena: 31. Svibanj 2016. u 09:49

12. 5., Runda kratkog: NA KRAJOLIKU ĆEMO IZGRADITI KUĆU

12. 5., 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Kako nešto što je predmet određene funkcionalnosti postane sastavni dio 2D projekcije koja simulira trodimenzionalni svijet? Koliko jedna umjetnost može biti uronjena u drugu? Teorije arhitekture i filma ili možda kognitivna torija?

Odnos između arhitekture i filma oduvijek je bio pogodan za interdisciplinarna teorijska istraživanja i proučavanja te je glavna tematska odrednica filmskog programa u svibnju.

Uz projekciju devet hrvatskih kratkometražnih filmova, na rasporedu je i razgovor s mladim arhitektom Antunom Sevšekom. Razgovor u kojemu ćemo pokušati prepoznati i mapirati točke u kojima se umjetnosti spajaju, a  u kojima se razdvajaju, koje su sličnosti, a koje razlike te ćemo prenijeti osnovni povijesni uvod o odnosu hrvatske arhitekture i hrvatskog kratkometražnog filma.

Relocated, r. Vladislav Knežević

Video rad istražuje mogućnosti intenziviranja postojećih prostora, daje oblik nerazvijenim vrstama te konstruira nove prema vlastitimgeometrijama. Formira prostorne nadogradnje postojećeg okoliša.

Festivali: Alternative Film Video, 2005; Underdog FilmFest, Beč, 2006; Dani hrvatskog filma, 2006; Split Film Festival, 2006; Tabor Film Festival, 2006; Video Festival Narave, Ljubljana, 2007; Motovun Film Festival, 2008; PAF – Festival of Film Animation, Olomouc, 2009; Les Rencontres Cinematographiques – Cinema meetings of the Bevelvedère du Rayon Vert at Cerbère-Portbou, 2012

Under construction, r. Vladislav Knežević

Most, r. Nicole Hewitt

Pusti me da prođem, r. Gildo Bavčević, 2009, 3’04”

Riblje oko, r. Joško Marušić

Večer. Ribari se pripremaju za odlazak u noćni ribolov, a njihove žene ostaju na obali.

Animirani, 1980., 10′

+topia, r. Petar Novak

Virtualna šetnja započinje u privatnom ambijentu, prelazi u eksterijer, gradsku mrežu i javni, snažno urbanizirani prostor. Kolaž neposrednih urbanih okvira i geometrijskih oblika u čijem se kretanju urbani oblici stapaju s mirnoćom dvodimenzionalnih bijelih figura. Izmjena oblika izvučenih iz urbanih prostora i promjena boje – ukazujući na emocionalnu eskalaciju, praćenu rastom zvučne kulise – stvara ritam filmskog ambijenta. Dispozicija kretanja i nepokretnosti tvori dimenzionalni assemblage.

Eksperimentalni, 2013., 5’13”, produkcija: Kino Klub Zagreb

Autofocus, r. Boris Poljak

Autofocus je film o crkvi svetog Nikole iz 12. stoljeća koju svake godine posjete brojni turisti. Smještena je na slikovitom brežuljku, sa stablom bora koje raste pored nje. Kamera svjedoči preobrazbi prostora u svojevrsnu pozornicu na kojoj se izmjenjuju neobični događaji, a u kojima turisti postaju glumci u predstavi.

Dokumentarni, 2013., 26′

Festivali i nagrade: Liburnia Film Festival 2013. – najbolji film, najbolja montaža, najbolja kamera; Sarajevo Film Festival 2013.; 25 FPS 2013. – nagrada Green DCP; Dani hrvatskog filma 2014. – najbolji dokumentarni film; Festival Visions du Réel (Nyon) 2014.; Festival mediteranskog filma Split 2014.najbolji kratkometražni film; Međunarodni filmski festival u Karlovim Varima 2014. – najbolji kratkometražni dokumentarni film; Međunarodni festival dokumentarnog i kratkometražnog filma DokuFest – Balkan Dox; Supetar Super Film Festival 2014.; Vukovar film festival – festivala podunavskih zemalja 2014.; Short Shorts Film Festival Mexico 2014.; DOKUart – festival dokumentarnog filma u Bjelovaru 2014.; DOK Leipzig 2014. – program Focus Ex-Yu; Eastern Neighbours Film Festivalu u Haagu 2014.; Beogradski festival dokumentarnog i kratkog filma 2015. – nabolja fotografija; Festival dokumentarnog filma Open City London 2015. (fokus program: ‘Croatia: In Focus’) ; 29. Filmski Festival Herceg Novi – Montenegro Film Festival 2015.

Poljička cesta 25, r. Goran Čače

Poljička cesta 25 je dokumentarno-eksperimentalni video rad.  To je sociološki presjek životnog ritma urbanog prostora “ulice” koja se nameće svojom dinamikom prikrivene besperspektivnosti. Upotreba crno-bijele slike naglašava kategoričnost i smješta ovaj rad u neku vrstu “trash” proizvodnje  namjerno
apostrofirajući karakter ogoljelog pejzaža. Ritmičkim montažnim postupkom i upotrebom kontrapunkta, slika i ton stvaraju dojam napetog iščekivanja koje se provlači u cijelom trajanju filma.
Međutim, ne događa se ništa ( ili ono što je svima u toj ulici poznato): dilanje, švercanje, krađa, žicanje…  Stanje je nepromijenjeno već generacijama.

Dokumentarno – eksperimentalni, 2013., 9’34”

Proljeće na baušteli, r. Željko Radivoj

Oblaci, brzim  preletom na sunčanom svodu, stvaraju magičnu igru  svjetla u krošnjama platana, pojačanu treperenjem lišća na proljetnom  povjetarcu. Sliku praiskonske ljepote remeti reperni zvuk motorne pile i ostalih aktivnosti s obližnje građevine – bauštele i nagovještava moguću destrukciju ljudskog djelovanja. Čarobnu igru svjetla u krošnjama platana, pojačanu treperenjem lišća na proljetnom povjetarcu, remete zvukovi s obližnje građevine – bauštele.

Dokumentarni, 2008, 2’10”

Runda kratkog program je hrvatskih kratkometražnih filmova, sviju rodova, čiji je cilj stvoriti nove kanale njihove distribucije. U 2016. godini pokušat ćemo programski povezati klasike hrvatske kratke forme, već estetski procijenjene u povijesti hrvatskog filma s recentnom produkcijom. Po principu filmskih poveznica, povezivati postupke, teme ili autore, kroz desetljeća filmske povijesti uz analitički uvod svakom programu.

Selektori programa Na krajoliku ćemo izgraditi kuću su Vedran Šuvar i Antun Sevšek.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2016. u 09:39

28. 4., Kratke slike – Iz Kratke baze 25 FPS-a: U ODRAZU SUKOBA

28. 4. u 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Dva mirna ali moćna filma u kojima se stapaju privatni životi i suvremene geopolitike. Nježno-prodorni spojevi autobiografije i povijesti političkih konflikata.

Tiskane stvari (Printed Matter)

Režija: Sirah Foighel Brutmann & Eitan Efrat

Belgija, 2011, 29', 16mm na HD video

Engleski jezik

Ruke umjetnika u jednolikom ritmu nižu kontaktne kopije fotografija koje je otac redateljice Sirah snimio tijekom dva desetljeća profesionalnog bavljenja novinskom fotografijom, prateći vijesti s Bliskog istoka za različite tiskane medije. Listajući fotografije, raspliće se vizualna kronika izraelsko-palestinskog sukoba kroz poznate prizore građanskog otpora, oružanog nasilja, pogrebnih žalosti i političkih govora, isprekidana intimnim fotografijama iz obiteljskog života koje je taj profesionalni medijski radnik zabilježio izvan posla, na neispucanim dijelovima filma. Glasom u offu, redateljičina majka, supruga i negdašnja novinarka, prisjeća se i insajderski komentira ovu izuzetnu kolekciju u kojoj je politička povijest stopljena s politikama intimnog života.

Sirah Foighel Brutmann i Eitan Efrat su mladi izraelski umjetnički duo koji suradnički djeluje niz godina na audiovizualnom području. Radove prikazuju na filmskim festivalima (IDFA, IFF Rotterdam, Oberhausen), na televiziji (Arte) te u muzejima. Žive i rade u Bruxellesu. www.tilfar.com

Letter to a Refusing Pilot (Pismo neposlušnom pilotu)

Režija: Akram Zaatari

Libanon, 2013, 34', HD video

Arapski i hebrejski jezik, s engleskim podnaslovima

Tihi no izazivački film u koji nas također uvodi par ruku i par starih fotografija. Redatelj rekonstruira legendu iz djetinjstva koja je kružila njegovim rodnim gradom Sidonom o izraelskom vojnom pilotu koji je za vrijeme izraelske invazije na južni Libanon odbio bombardirati školu, koju je utemeljio njegov otac. Slušajući tijekom godina mnoge verzije iste priče i brojne interpretacije motiva koji su naveli neprijateljskog pilota da odbije izvršiti dano mu naređenje i bombu umjesto na školu ispusti u more, Zaatari se pita da li se događaj uistinu desio te što leži u srcu sukoba između osobne etike i odbijanja naređenja, osobne razine događaja i njegove službene, medijske reprezentacije. Intimna i politička povijest ispreplele su se barem dvostruko u ovom suptilnom spoju politike, osobnog arhiva, zračnih snimki, kompjuterske animacije, magnetofona i popularne šansone. S Pismom neposlušnom pilotu predstavljao je Libanon na 55. Venecijanskom bijenalu.

Akram Zaatari među vodećim je libanonskim vizualnim umjetnicima. U svojim se radovima bavi promjenjivom prirodom granica, te proizvodnjom i cirkulacijom slika u kontekstu tekućih političkih bliskoistočnih podjela. Zastupljen je u zbirkama svjetskih muzeja, te na najznačajnijim filmskim festivalima. Živi i radi u Beirutu.

Kratka baza naziv je infocentra i medijateke za kratki film Udruge 25 FPS. Obuhvaća arhiv radova i publikacija posvećenih uglavnom suvremenom eksperimentalnom filmu i videu. Kroz 2016. godinu biti će prikazati najnoviji radovi iz područja inovativnog i eksperimentalnog filma i videa.

Zadnja izmjena: 24. Travanj 2016. u 11:53

21. 4., Kratke slike – PROŠIRENA SLIKA: Oncle Bernard - L'anti-leçon d'économie

21. 4. u 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Ekonomist Bernard Maris (Ujak Bernard) ubijen je u napadu na Charlie Hebdo u siječnju 2015. Film Oncle Bernard – A Counter-Lesson in Economics uzbudljivo je i britko dešifriranje ekonomije snimljeno na 16 mm filmskoj vrpci. Maris je bio sveučilišni profesor, književnik i satiričar čiji je ekonomski um bio izvan svih okvira klasičnog, za njega ekonomija nije bila  uzvišena znanost smještena u staklene nebodere već kaotična i groteskna stvar. Intervju snimljen 2000. godine u prostorima Charlie Hebdoa istovremeno je neizmjerno zabavna i duboko poučna anti-lekcija iz ekonomije. U opuštenoj atmosferi,  mudro, smjelo i kroz satiru, Maris otkriva oštre činjenice koje izazivaju postojeće dogme današnje znanosti o ekonomiji.  Film je nastao kao dio dokumentarne serije ENCIRCLEMENT – NEOLIBERALISM  ENSNARES DEMOCRACY . Razgovor nije montiran i kroz 79 minuta filma pred nama se povremeno rastvaraju i svi produkcijski  i tehnički elementi te problemi koji nastaju prilikom snimanja, posebice filmskom vrpcom.


Festivali: FID International Film Festival Marseille, Viennale, CPH:DOX, Montreal International Documentary Festival, International Film Festival Rotterdam

Redatelj filma Richard Brouillette filmski je producent, redatelj, montažer i kustos. Karijeru je započeo kao filmski kritičar za montrealski tjednik Voir, a potom je nastavio u jednoj od najvećih nezavisnih distributerskih kuća u Quebecu: Cinéma Libre (1989-1999). 1993. osnovao je umjetnički centar La Casa Obscura, u kojemu djeluje i filmski klub called Les projections libérantes.

Između ostaloga, producirao je i režirao: dokumentarac Too Much Is Enough (1995.) za kojega je osvojio nagradu za njabolji kanadski dokumentarac: esej Carpe diem; Encirclement – Neo-Liberalism Ensnares Democracy, Prends garde à la douceur des choses i Oncle Bernard – A Counter-Lesson in Economics.

Dobitnik je niza nagrada za svoje radove, a više informacije autoru te o filmu Uncle Bernard – A Conter-Lesson in the Economics možete pronaći na službenim stranicama filma.

Ulaz je besplatan.


Uz potporu Francuskog instituta u Zagrebu.

Kratke slike filmski su program MM centra, jednog od najstarijih zagrebačkih  još uvijek aktivnih kina. Kratke slike pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja. Programska cjelina Proširena slika, u okviru koje prikazujemo ovaj film,  bavi se odnosom kinematografije prema aktualnim društveno – političkim temama.

Zadnja izmjena: 18. Travanj 2016. u 12:41

14. 4., Kratke slike – Runda kratkog: ZAROBLJENICE

14. 4., 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Zarobljenice / Selekcija: Vedran Šuvar & Jasna Žmak

-Što osjećaš?

-Nesanicu, lupanje srca, stezanje u grlu, drhtavicu, čvor u želucu, probadanje u prsima, još jednom probadanje u prsima, gubitak apetita, mučninu, iscrpljenost. Osjećaj da nema dovoljno zraka, da, nema zraka. Nemam snage, muti mi se vid i osjećam valove, i valove vručine.

-To je sve?

-Hm, da.

-Zamisli da je na stolu jedna od rijetkih stvari ugodnih na dodir. Zamisli da ju uzimaš i čim ju uzimaš ona ti ispada iz ruku. Sada više ničega nema na stolu. Zato sada sakrij sve bolove, sve velike i male gubitke, zanemari sebe i zatoči sve u sebi. Postani zarobljenica svojega uma.

Filmovi:

Daniil Ivanoviču, oženi me, r. Petra Zlonoga

Animirani, 2007.

Autorica odlučuje zaprositi ruskog pisca Daniila Ivanoviča Harmsa.

Osobni rezovi, r. Sanja Iveković

Video, 1982., 4'

Istražujući odnos pojedinca, društva i medija televizije autorica u svom videu inscenira pred kamerom performans u krupnom planu: velikim škarama odrezuje jednu po jednu rupu na crnoj čarapi što joj prekriva lice, “ispunjavajući” svaku novu rupu novim kratkim isječkom iz televizijske emisije Povijest Jugoslavije. Čin ogoljavanja lica i “oslobađanja” osobnog identiteta ujedno je i tjeskobno priznanje vlastite definiranosti društvenim stereotipima posredovanim televizijskom slikom.

 

Ultrazvuk, r. Tanja Golić

Eksperimentalni, 1998., 7'

U bijeloj samoći, r. Rada Šešić

Nizozemska, 2001., 10'

Vizualna poema u kojoj se plesečica poput sjene kreće kroz praznu kuću, penjući se na tava. Na ekranu se pojavljuju riječi iz pjesme In weisser Einsamkeit R. M. Rilkea.

Probudi me, r. Dea Jagić

Animirani, Zagreb Film, 2015., 8'28

Dječak se budi na nepoznatom mjestu i krene u potragu za svojim psom i kućom. Na putu susreće razna neobična bića. Kada napokon nađe svoju kuću i mir, izgleda da možda ipak nije sve kako se čini.

Terarij, r. Hana Jušić

Igrani, ADU, 2012., 25'

Tinu i njenog bratića Maksa ubija bakina loša juha, ljetna žega i stravična dosada. Oboje bi da su negdje drugdje, s nekim drugim ljudima, no nažalost imaju samo jedno drugo.

Uloge: Tena Cingel, Tibor Knežević, Lena Politeo

Daniil Ivanoviču, slobodan si, r. Petra Zlonoga

Animirani, ALU i Zagreb Filmm 2012., 6'08"

"Dragi Daniile,
ljubav nema ime, zar ne?
Uživala sam u svakoj našoj minuti provedenoj odvojeno,
ali zaruke su otpale.
Doskora,
Petra"

Baš si glupa, glupa, r. Kristina Kumrić

Igrani, ADU, 16 mm, 2006., 4'

Loš dan u vezi.

Glavne uloge: Marija Tadić, Matija Garašić

Runda kratkog program je hrvatskih kratkometražnih filmova.

Zadnja izmjena: 10. Travanj 2016. u 21:56

7. 4., Kratke slike: IZVAN FOKUSA - Corneliu Porumboiu: Druga utakmica

7. 4., 19:30, MM centar (Savska cesta 25, Zagreb), ulaz besplatan / Facebook Kratke slike

Corneliu Porumboiu: Druga utakmica (The Second Game, Al doilea joc)

Realizam i minimalizam rumunjskog novog vala dobro su poznati hrvatskoj filmskoj publici. Filmovi poput Smrt gospodina Lazarescua (r. Cristi Puiu), 4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana (r. Cristian Mungiu), Bravo (r. Radu Jude), Svi u  našoj obielji (r. Radu Jude) i 12:08 Istočno od Bukureša (r. Corneliu Porumboiu), postali su segmenti opće kulture svakog filmskog gledatelja. Upravo je redatelj potonjeg filma, Corneliu Porumboiu u fokusu travanjskog izdanja programske cjeline Izvan fokusa.

Film Druga utakmica (dokumentarni, 2014., Rumunjska, 98') jedinstveno je audio vizualno sjećanje snimljeno u jednom kadru, točnije kroz 90 minutnu snimku nogometne utakmice iz 1988. između Steue i Dinama Bukurešt. Novi način komunikacije kritike tadašnjeg režima, prema brojnim je kritičarima, zapravo lekcija u pomicanju filmskih granica. Film je svojevrsna studija korupcije i medijske reprezentacije svakodnevice, a istodobno i osobna prošlost i sadašnjost oca i sina, kao i Rumunjske same. Ovaj minimalistički dokumentarac razotkriva zaigranu epistemiološku prirodu filmaša u neprestanom dijalogu s filmskim medijem i metodologijom rada.

Festivali: Berlin International Film Festival, L'Alternativa,  Viennale, CPH:DOX, Göteborg Film Festival Pančevo Film Festival, Hong Kong International Film Festival, Transilvanila Film Festival…

Corneliu Porumboiu pod svjetla reflektora došao je 2006. nakon nagrade na Canneskom festivalu za film 12:08 East of Bucharest. 2015. njegov film The Treasure osvojio je nagradu Prix Un Certain Talent  na festivalu u Cannesu.

Porumboiu je definitivno jedan od najdosljednijih redatelja današnjice koji se, između ostaloga, dokazao kao sidro rumunjskog novog vala. On je drski minijaturist koji začuđuje svojom sposobnošću rada s nasljeđem rumunjske komunističke prošlosti i kafikijanske nazadnosti njezine sadašnjosti. (Dan Sullivan, Filmcomment)

Kratke slike, filmski su program MM centra, jednog od najstarijih zagrebačkih  još uvijek aktivnih kina. Kratke slike pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja. Programska cjelina Izvan fokusa posvećena je autorima i filmski školama iz različitih zemalja čije stvaralaštvo otvara nove i nekonvencionalne puteve u razvoju kinematografije.

Zadnja izmjena: 28. Ožujak 2016. u 15:41

24. 3., Kratke slike – Iz Kratke baze 25 FPS-a: Umjetnik u akciji

24. 3., 19.30h, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Različiti motivi i porivi za osvajanje javnih prostora - Europskog parlamenta, Bruklinskog mosta, ugašene tvornice duhana, gradskih ulica - poprišta su umjetničkih intervencija. Bilo da su kontroverzne, društveno angažirane ili naglašeno konceptualne, njihova znatiželja izaziva svijet u kojem živimo.

Die ArbeiterInnen verlassen die Fabrik / workers leaving the factory (again) / Radnici izlaze iz tvornice (ponovno), r. Katharina Gruzei, video, Austrija, 2012., 11', bez dijaloga

Skupina radnika ugašene tvornice Austrian Tabak kreće se naizgled beskrajnim hodnikom bivšeg im radnog mjesta. Dok koračaju prema izlazu, tišinu mraka prekida ritmičko zujanje i treperenje neonskih svjetala koje transformira prostor u svjetlosno-zvukovnu skulpturu. Prije konačnog izlaska iz zgrade, radnici zastaju za posljednju grupnu fotografiju. Zbogom industrijskom društvu Izlaska radnika iz tvornice Lumière.

Katharina Gruzei studirala je eksperimentalnu umjetnost i kulturalne studije. U umjetničkom radu eksperimentira s medijima kao političkim, društvenim i kulturnim alatima.

Symbolic Threats / Simboličke prijetnje, r. Mischa Leinkauf, Lutz Henke, Matthias Wermke, video, Njemačka, 2015., 15'

Jedne srpanjske noći 2014. umjetnici su na Bruklinskom mostu zamijenili američke zastave bijelim zastavama. New York je obuzela panika – o čemu se radi? Terorizam, delikvencija, umjetnička intervencija ili neslana šala? Medijski odjek bio je silovit, a „incident“ se tumačio mnoštvom ekstremnih obrazloženja. Simboličke prijetnje pitaju kakav društveni doseg umjetnost danas može imati, gdje je granica između poezije i prijetnje, umjetničke akcije i čina predaje, što se dešava kada umjetnost želi uspostaviti slobodu koja je ugrožena i pri tom koristi elemente prijetnje?

M. Leinkauf, L. Henke i M. Wermke berlinski su umjetnici koji se bave urbanim prostorima s namjerom da nevidljivo učine vidljivim te istraže zadana značenja poznatih mjesta i nove mogućnosti njihova korištenja.

57.600 secondi di notte e luce invisibili / 57.600 seconds of invisible night and light / 57.600 sekundi nevidljive noći i svjetla, r. Flatform, video, Italija, 2009, 6', bez dijaloga

Dvanaestero ljudi instruirano je da hodaju identičnom uličnom rutom tijekom četiri različita trenutka dana i noći. Pritom izvode iste kretnje koje ponavljaju istim ritmom, te se čini da se kreću u prostoru bez vremenskih granica. Dan i noć dezorijentirano se pokreću, u mjesečarskom pretapanju.

Flatorm je talijanski kolektiv koji se bavi videoradovima i pokretnim instalacijama.

Broad Sense / Širi smisao, r. Pilvi Takala, video, Nizozemska, 2012, 9'

Francuski, engleski i flamanski jezik, s engleskim podnaslovima

Trodnevna akcija unutar zgrade Europskog parlamenta u Brusselu. Dobivši pravo pristupa javnim saslušanjima nakon striktne procedure, Pilvi Takala poželjela je ući i u zabranjene dijelove zgrade, pri čemu je izazvala i bilježila različite sigurnosne reakcije parlamenta na posjet jedne umjetnice. „Neugodne situacije su ipak previše uzbudljive da se njima ne bismo bavili.“

Pilvi Takala je finska umjetnica, dobitnica Prix de Rome 2011. Bavi se narativnim formama temeljenim na intervencijama u određenim društvenim situacijama, u sivim zonama nepisanih pravila.

body trail / trag tijela, r. Michael Palm, Willi Dorner, HD video, Austrija, 2008, 8', bez dijaloga

Tijelo kao sredstvo istraživanja prostornih dimenzija i skulptura koja se prilagođava urbanom okolišu u konceptualnom ispunjavanju praznih gradskih prostora. Trag tijela potekao je iz performansa na otvorenom koji je izveden na ulicama noćnoga Beča. Tijela izvođača gomilaju se u prizore, postavljajući pitanja o čemu se tu radi - o hrpi smeća, poprištu zločina, terorističkom napadu, umjetničkom tableau ili ljudskoj skulpturi.

Michael Palm austrijski je filmaš, montažer, kompozitor, teoretičar i predavač koji se bavi estetikom filma.

Kratke slike filmski su program MM centra, jednog od najstarijih zagrebačkih  još uvijek aktivnih kina. Kratke slike pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja. Kratka baza naziv je infocentra i medijateke za kratki film Udruge 25 FPS. Obuhvaća arhiv radova i publikacija posvećenih uglavnom suvremenom eksperimentalnom filmu i videu. Kroz 2016. godinu u sklopu programa Kratkih slika biti će prikazati najnoviji radovi iz područja inovativnog i eksperimentalnog filma i videa.

Zadnja izmjena: 18. Ožujak 2016. u 13:51

17. 3., Kratke slike - Proširena slika – Seks, rad i videovrpce

17. ožujka, 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Sve što raste mora se sastati (Everything That Rises Must Converge) r. Omer Fast Dokumentarno igrani, Njemačka / SAD, 2014, 56'

Film Sve što raste mora se sastati (Everything That Rises Must Converge) svjetski priznatog video umjetnika Omera Fasta bavi se dekonstrukcijom dokumentarnog i igranog na filmu. Riječ je 4-kanalnom filmu u kojem se isprepliću 3 narativne linije kroz kategorije dokumentarnog i igranog.

Ovaj hibridni dokumnetarno-igrani film prati 4 ljudi, glumce  u filmovima za odrasle, od njihove rutine u vlastitom domu do odlaska na radno mjesto u neuglednu kuću u Južnoj Kaliforniji. Između dokumentarnih scena isprepliće se fikcija i likovi koji su na neki način povezani s kućom u kojoj glumci rade i koji se nalaze u nekim osobnim borbama i previranjima. Rutina svakodnevice četvero glumaca suprotstavljena je napetim i često apsurdnim pričama drugih likova. Simultani prikaz četiriju scena istražuje i dekodira trenutak u kojem stvarno iskustvo postaje subjektivna memorija i materijal za višeznačnu priču i, naposljetku, umjetnost.

Jedno od središnjih pitanja filma je i pitanje reprezentacije, koji je najbolji način da se nešto predstavi? Razmišljanja o etici i estetici često su povezana s pogledom, slikom posebice kada je riječ o seksu, romantici i nasilju. Porno industrija priča priče na visoko stilizirani način dok je Fast u ovom filmu prikazao svoju refleksiju na tu temu:  koje se refleksije rađaju pri stvaranju takvih slika i pričanju takvih priča. Za Fasta je to uzbrukano raskrižje etike i estetike

O pitanjima etike i estetike, stalnog trenja između kolektivne stvarnosti i svijeta intimnog i privatnog razgovaramo nakon projekcije s Emmom i Eddiem Lovett, mladim bračnim parom koji za život zarađuje online izlaganjem vlastite sfere privatnog – live seksom. S gostima otvaramo temu i seksa i rada te artikuliranja njihovog dobrovoljnog uključivanja u seks industriju. Razgovor moderira Jelena Ostojić.

Uloge: Tommy Pistol, Allison Moore, Julia Ann, Dane Cross, Adrianna Luna, Michael Vegas, Mike Quasar, Luchana Gatica, Whit Spurgeon, Adam Pilver, Kai Soremekun, Ricco Ross, Christina Keller, Egan Escundero

Film nije namijenjen osobama mlađim od 18 godina.

Festivali i nagrade: Berlinale / Forum Expanded, Germany 2014, Festival Bande(s) à part, Bobigny, France 2014, European Media Art Festival (EMAF), Osnabrück, Germany 2014, Impakt Festival 2014: Soft Machines (Panorama), Utrecht, Netherlands 2014, Pornfilmfestival Berlin 2014, CPH:DOX Copenhagen 2014, First Look Festival at Museum of the Moving Image, New York, 2015

Omer Fast je video umjetnik rođen u Jeruzalemu 1972., studirao je engleski jezik i vizualne umjetnosti. Sudjelovao je na više od 150 grupnih i samostalnih izložbi - Whitney Museum  New York, Moderna Museet  Stockholm, Dallas Museum of Art, Museum of Modern Art (Beč), Centre Pompidou, Muzej Guggenheim New York… Njegovi radovi dio su kolekcija nekoliko eminentnih muzeja poput Tate Moderna, Gugenheima, Los Angeles County Museum of Art, Centre Georges Pompidou.

Njegovo video i filmsko stvaralaštvo bavi se psihologijom suvremene traume, često se oslanjajući na zamagljivanje sjećanja i prepričavanja stvarnih događaja kroz filmske konvencije. Njegov rad prelazi granice i formalnosti žanrova, probijajući se kroz stvarno i nestvarno svojih tema i subjekata, koncentrira se na status slike kao sredstva za širenje informacija, stvarnih i umjetno stvorenih.

Kratke slike filmski su program MM centra, jednog od najstarijih zagrebačkih  još uvijek aktivnih kina. Kratke slike pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja. Programska cjelina Proširena slika bavi se odnosom kinematografije prema aktualnim društveno – političkim temama.

Zadnja izmjena: 18. Ožujak 2016. u 13:51

10.3., Kratke slike – Runda kratkog: Večera

10. ožujka, 19:30 MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Hrana je elementarna ljudska potreba koja je objedovanje, tijekom stoljeća i tisućljeća, učinila jednim od osnovnih ljudskih običaja. Kako jedemo, čime se i gdje hranimo faktori su određeni raznim oblicima društvenog (ne)prihvaćenja, a isto tako i afirmiraju kulturu pojedinca. Jedemo li samo kada smo gladni, preskačemo li obroke, jesmo li gladni za ne osobito hranjivim emocijama pogledajte u filmskom programu Večera u MM centru.

Selektor: Vedran Šuvar

Programska suradnica: Višnja Vukašinović

Filmovi:

Glad, r. Petra Zlonoga

Animirani, 2014., 6'09'', Bonobo studio

Sve što je živo gladno je; sjeme je gladno svjetla, ptica je gladna leta, čovjek je gladan dodira s drugim. Sjeme čežnje uvijek izraste u ono što nas hrani.

Festivali i nagrade: Dani hrvatskog filma 2014., Animafest Zagreb 2014. – program Panorama, Tabor Film Festival 2014. – najbolji eksperimentalni film u međunarodnoj konkurenciji , Animasivo, Mexico 2014. , Međunarodni festival animiranog filma Anima Mundi 2014., Međunarodni festival animiranog filma Supertoon 2014. , Međunarodni festival animiranog filma Anibar 2014. – posebno priznanje, Međunarodni festival animiranog filma u Hirošimi 2014. , Kinookus Food Film Festival 2014., Milano Film Festival 2014. , Festival kratkometražnog filma i animacije Encounters 2014. , Animage - Međunarodni festival animacije u Pernambucu 2014., Međunarodni festival animiranog filma u Ottawi 2014….

Doručak, r. Goran Dukić

Igrani, 1988., 5'36'', Kinoklub Zagreb

Ime majke: Naranča, r. Jasna Zastavniković

Dokumentarni, 1996., 17'44, Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu

Ironična, razigrana dokumentarno-igrana priča o mladiću Nevenu koji je za okolinu bio i ostao "problematično" dijete.

 

Ručak, r. Ana Hušman

Eksperimentalni/animirani/dokumentarni, 2007., 16'47''

Pravila lijepog ponašanja koja nalazimo u priručnicima kažu da pomažu ljudima u olakšavanju komunikacije, te nam omogućuju da se lakše i s više samopouzdanja krećemo u društvu. Svoj izvor ona imaju u zapadnoj kulturi, a prema njihovom poštivanju lako je znati tko je civiliziran a tko nije. Film se bavi običajima pri jelu i pilu — specifično situacijom ručka, jer zajedničko je jedenje centralno mjesto na kojem drugima pokazujemo svoju uglađenost i civiliziranost.

Festivali i nagrade: 17. Dani hrvatskog filma 2008. – Grand Prix, Oktavijan za eksperimentalni film, Nagrada publike, Tabor Film Festival 2008. – Posebno priznanje žirija, 25FPS 2008. – Nagrada Fuji, Stuttgarter Filmwinter 2009. – Posebno priznanje

Kolač, r. Daniel Šuljić

Animirani, 1997, 8', Zagreb film

Skupina ljudi slavi sjedeći oko stola. Slavljenički kolač je razrezan, ali ne na jednake porcije…

Festivali i nagrade: diploma, 4. Diagonale, Graz, Austrija 1998, Oktavijan za najbolji animirani film /nagrada žirija za animaciju; 7. dani hrvatskog filma; Zagreb 1998, nagrada publike/posebno priznanje žirija; Fantoche, Baden, Švicarska 1999, najbolji studenstki film, World Animation Celebration, LA, USA 2000

 

Kava s džemom,  r. Filip Peruzović

Igrani, 2013., 5'15'', Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu

Dobro uigrani doručak.

Zadnja izmjena: 05. Ožujak 2016. u 15:25

3. 3., Kratke slike – Izvan fokusa: Marat Sarulu – izgubljeni raj središnje Azije

3. ožujka, 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook

Kratke slike – Izvan fokusa: Marat Sarulu – izgubljeni raj središnje Azije

Jedino ime kirgistanske kinematografije poznato u europskim festivalskim krugovima ono je Marata Sarulua i to, prvenstveno, zahvaljujući uspjehu filma Songs of the Southern Seas (2008.). Prikazujući u svojim filmovima izgubljeni raj središnje Azije, Sarulu izlazi izvan okvira filmskih konvencija. Meditativni narativ njegovih filmova prikazuje likove koji su uvijek u pokretu, napuštajući svoja rodna sela i tražeći bolji život. The Move (2014.) koji prikazujemo na Kratkim slikama, upravo je to, potraga za boljim životom, obiteljsko putovanje u fragilnosti postojanja prikazano nepomičnom kamerom i usporenim transcendentalnim ritmom.

The Move

Drama, Kirgistan, 2014., 178 min, Studio Kyrgyzfilm & Mandala Films Company

Režija i scenarij: Marat Sarulu

Uloge: Sagyndyk Makekadyrov, Perizat Ermanbetova, Ainazik Bekbalaeva

U jednom kirgistanskom selu, u kući pokraj jezera, djed i unuka žive jednostavnim životom u skladu s prirodom. Na poziv kćeri koja mukotrpno radi u gradu kako bi prehranila sebe, oca i kćer, djed i unuka teškom mukom pristaju na selidbu u grad, no u tom trenutku kćer ostaje bez posla i mjesta za život. Obitelj je u bezizlaznoj situaciji i suočena s teškim izborom. Kroz tragično obiteljsko putovanje, Sarulu na gorak način portretira trenutačno stanje kirgistanskog društva, postavljajući pitanja osobnog i nacionalnog identiteta suprotstavljajući prostranstvo prirode sivilu grada. Jednostavnost života u impozantnom krajoliku Sarulu skicira na miran i skladan način, a izazivajući osjećaj tuge zbog fragilnosti egzistencije autor evocira trend yugen iz japanske umjetnosti.

Festivali i nagrade: Best Director, NETPAC Award - Tallinn Black Nights FF, International Film Festival Rotterdam – nominacija za Big Screen Award i KNF Award, Filmfest Munchen, Busan International Film Festival, Kolkota Film Festival…

Marat Sarulu (1957., Kirgistan) diplomirao je filozofiju na Kirgistanskom Nacionalnom Sveučilištu u Bisheku, a potom je studirao na moskovskoj filmskoj akademiju. Redatelj je i scenarist.

Kratke slike, filmski su program MM centra, jednog od najstarijih zagrebačkih  još uvijek aktivnih kina. Kratke slike pozornost posvećuju inovativnim filmskim strujanjima, prateći tokove suvremene produkcije, ali i klasičnih ostvarenja. Programska cjelina Izvan fokusa posvećena je autorima i filmski školama iz različitih zemalja čije stvaralaštvo otvara nove i nekonvencionalne puteve u razvoju kinematografije.

Zadnja izmjena: 26. Veljača 2016. u 13:09

25.2., Kratke slike: Iz Kratke baze 25 FPS-a - MIRAŽI I KULISE

25.2., 19:30, Iz Kratke baze 25 FPS-a: MIRAŽI I KULISE

Mirages, r. Emanuel Licha, HD 1080p, 2010., 20'

Film Mirages bavi se lažnim iračkim selom usred pustinje Mojave u Kaliforniji. Selo je osmislila i koristila američka vojska u svrhu treninga svojih trupa prije odlaska u Irak, a sagradili su ga filmski profesionalci iz Hollywooda. Stanovnike naselja glumili su članovi iračke dijaspore u SAD-u.

Selo je svojevrsno optičko sredstvo. Korišteno je, ne samo u svrhu vojničkog treninga, već i  kao sredstvo za navođenje njihovog pogleda. Upoznavalo ih je sa „stvarnošću“ Iraka, kakvu su zamišljali američka vojska i Hollywood. Vojnici su uvježbavani da prepoznaju neprijatelja, razlikuju „dobre ljude“ od terorista i učeni su da je svaki Iračanin potencijalni neprijatelj. Selo je korišteno i kao narativno sredstvo koje stvara utopiju rata.

Film prikazuje slike kampa i intervjua s ljudima koji su radili iza scene: scenograf, šminker, pirotehničar, glumci, statisti... evocirajući percepciju stvarnosti koju su kreirali.

Trailer

Radovi Emanuela Liche (1971., Kanada) bave se ulogom arhitekture u sukobljenim područjima, proučavajući  urbani krajolik kroz socijalne, povijesne i političke elemente. Izražava se kroz film, video instalacije i fotografiju. Predaje vizualne umjetnosti i film na École nationale supÉrieure d'architecture de Paris la-villett.

Bailu Dream (Le Rêve de Bailu), r. Nicolas Boone, Francuska, 2015, 12'

Idilično francusko selo sagrađeno ja na ruševinama potresom uništenog kineskog sela Bailu u pokrajini Sečuan. Kineske vlasti na tom su mjestu sagradile francusko selo u kojem možete iskusiti san sunčanog francuskog života.

Kamera prati lokalne stanovnike i šarolike fasade, stvarajući portret prostora u kojem se  kičasta idila, koju održava autoritativni režim, isprepliće s bizarnim situacijama brutalne svakodnevice.

Francuski filmski umjetnik Nicolas Boone režira uglavnom igrane i dokumentarne kratkometražne filmove koji su prikazivani na brojnim vodećim festivalima (International Film Festival Rotterdam, IndieLisboa, FID Marseille)

Butter Lamp (La lampe au beurre de yak), r. Hu Wei, Kina/Francuska, 2013, 15'

Inspiriran popularnom kineskom praksom obiteljskog portretiranja dokumentarac Butter Lamp pokazuje nam skupine tibetanskih nomadskih obitelji koje poziraju putujućem fotografu i njegovom pomoćniku ispred apsurdnih i simboličkih kulisa: Zabranjeni grad s divovskom slikom Maoa, Kineski Zid, Olimpijski stadion u Pekingu, Disneyland, palača Potala u Lhasi, havajska plaža. Cijela se radnja odvija ispred nepomične kamere, ali nakon micanja zadnje kulise, kamera po prvi put mijenja fokus i otkriva stvarnu lokaciju snimanja. Osim što se bavi refleksijom o stvarnosti i njezinoj reprezentaciji, ovaj film nudi delikatan komentar na posljedice globalizacije i tehnologije te asimilaciju tibetanske kulture i trenutak u kojem su Tibetanci u podređenom položaju naspram Kine i Zapada u borbi za očuvanje svog identiteta.

Film je nominiran za Oscara u kategoriji kratkog filma.

Trailer

Filmaš i vizualni umjetnik Hu Wei rođen je u Pekingu 1983., trenutno živi i radi na relaciji Pariz – Peking.

Kratka baza naziv je infocentra i medijateke za kratki film Udruge 25 FPS. Obuhvaća arhiv radova i publikacija posvećenih uglavnom suvremenom eksperimentalnom filmu i videu. Kroz 2016. godinu u sklopu programa Kratkih slika biti će prikazati najnoviji radovi iz područja inovativnog i eksperimentalnog filma i videa.

Zadnja izmjena: 19. Veljača 2016. u 12:53

18.2., Kratke slike: Proširena slika - ŠKVER

18.2.,19:30, MM centar / Kratke slike

U posljednjih dvadesetak godina odvija se intenzivan proces deindustrijalizacije Hrvatske pretvarajući je u zemlju s dominantno uslužnim sektorom. Jedina tehnološki složena industrija koja je preživjela raspad Jugoslavije je brodogradnja, ujedno i industrija s najdužom tradicijom na ovim prostorima. Uslijed privatizacija, restrukturiranja, smanjivanja proizvodnje i broja zaposlenih, budućnost ove društveno korisne grane krajnje je neizvjesna. Četiri filma četiri su različite autorske priče o brodogradnji.

Godine hrđe, r. Andrej Korovljev, 2000., 16 mm, 35'

Priča o ljudima koji svoj radni vijek provode iza zida pulskog  brodogradilišta Uljanik obavljajući najteži i najopasniji posao u brodogradnji — nanošenje antikorozivne zaštite. Prašina, hrđa, otrovni plinovi, nehumani radni uvjeti i posao bez dana odmora, polako pretvaraju ove ljude u rezignirane strojeve za rad. Skriveno pod krinkom privatizacije, beskrupulozno iskorištavanje u potpunosti ih je lišilo ponosa i dostojanstva.

Produkcija: Factum

Festivali i nagrade:

Balkan Black Box, Berlin; Dani hrvatskog filma 2000 – Nagrada za najbolji dokumentarni film, Nagrada Jelena Rajković za najboljeg mladog redatelja, Nagrada za najbolju montažu; Humanity In The World Film Festival; Liburnia Film Festival; Milano Film Festival 2000; Motovun Film Festival; Prix Europa 2000; Pool FF; One World Human Rights Festival 2001, Prag; Međunarodni festival dokumentarnog filma u Munchenu 2001; festival kratkometražnog filma Message To Man, St. Petersburg; Verzio Film Festival, Budimpešta; ZagrebDox

Sektor, r. Goran Škofić , Full HD, Video , 5:29 min

Video prikazuje autentični radni okoliš i konkretne protagoniste, time se razlikujući od tipične Škofićeve video prakse. Razlozi se mogu prepoznati u kontekstu nastanka rada, suradnji umjetnika i radnika iniciranoj u sklopu festivala Škver u tamošnjem remontnom brodogradilištu na Malom Lošnju (2014.). Lucidan Škofićev potpis prisutan je pak u strukturi i radnji videa koja u potpunosti odskače od svakodnevne radne rutine. Varilački aparat, stvoren u industrijske svrhe, u ovom slučaju koristi se na drugačiji način. Izdvajanjem vizualnog efekta aparata stvara se audio-vizualna kompozicija bazirana na industrijskoj noise glazbi posebno skladanoj za ovu prigodu sa strane kompozitora Nenada Sinkauza. U kružnu kompoziciju postavljeno je 7 varilačkih aparata kao 7 muzičkih instrumenata. Glavni akteri su radnici koji akcijom varenja, umjesto da spajaju dva metala, sviraju i stvaraju jaku agresivnu glazbu. Varioci koji su sudjelovali u videu su: Goran Antić, Filip Antić, Marijan Bosnić, Veljko Njatović , Nešo Natanović, Ljubo Knežević i Spayk.

Izlaganja i prikazivanja: Xwra Video and Media Art Festival, Artland Xwra, Ipati, Grčka, Galerija Praktika (u sklopu izložbe MKC), Split; Greta, Zagreb, Hrvatska ; Iz trbuha diva, MMSU, Rijeka, Hrvatska (Kur. Ksenija Orelj); 7 dana stvaranja, Pazin, Hrvatska; Vizura Aperta, Momjan, Hrvatska; 26. dani hrvatskoga filma, Kino Europa, Zagreb

Škver Blues, r. Goran Čače, 2004., 25'34''

Dokumentarni film "Škver blues" opisuje jedan dan u splitskom brodogradilištu njemu je opisan život i rad ljudi, koje okružuje znoj, buka i tišina strojeva. Njihova veličina ispunjava ljude strahom te od njih čini mrave koji iz dana u dan ponavljaju jedan te isti rad. Splitski "škver" nije samo brodogradilište, već čitav jedan grad. U iščekivanju nekog boljeg života ljudi se gube među megalomanskim objektima, zarobljeni u svom svijetu.

Samoupravni film, r. Igor Bezinović, 2012., 8'

U lipnju 2011. godine radnici brodogradilišta "Mali Lošinj" su tijekom dva tjedna snimali svoju radnu svakodnevicu u sklopu Škver Art Festivala. Povodom rasprave o brodogradnji kao hrvatskoj strateškoj nacionalnoj industriji, montirali smo radničke snimke u participativni film nazvan "Samoupravni film", u trajanju 8 minuta.

Produkcija: Restart Laboratorij

Fokus programske cjeline Proširena slika odnos je suvremene kinematografije prema aktualnim društveno-političkim događanjima uz razgovore s različitim stručnjacima iz svijeta filozofije, sociologije te društvenog aktivizma. Cilj je programa stvaranje prostora za raspravu o aktualnim društvenim strujanjima i naglim promjenama s kojima smo svakodnevno suočeni. Naglasak je programa prvenstveno na kvalitetnom angažiranom filmskom programu koji stvara alternativni diskurs u odnosu na uobičajene filmske prakse ali i političke ideje. Selektorica programa je Jelena Ostojić.

U programu će biti prikazani dugometražni i kratkometražni igrani i dokumentarni radovi koji na svojevrstan način propitkuju današnjicu i realnost u kojoj živimo. Njihova poveznica nije u filmskom jeziku, žanru ili stilu već u želji da se istakne određena društvena problematika.

Zadnja izmjena: 13. Veljača 2016. u 10:43

11.2., Kratke slike: Runda kratkog – MALI FILMSKI OBRAČUNI

11.2., 19:30h, MM centar / Kratke slike

Identičan sadržaj, ali drugačiji redateljski koncept.  Sebičnost roditelja, nasuprot sebičnosti djeteta.  Prostori igre ili prostori za igranje. Obrad Gluščević protiv Kristine Kumrić. Petar Krelja protiv Zrinke Matijević Veličan i Krsto Papić protiv Saše Bana.

Riječ je o obračunima mekog tipa, bez upotrebe fizičkog nasilja ili zagovaranja i nametanja jedne volje.  Tri mala obračuna poslužit će za komparativnu usporedbu postupaka i pristupa filmskih autora dokumentarnih filmova u razmaku od 46 godina.

Selektori: Tonći Gaćina i Vedran Šuvar

Pod ljetnim suncem, Obrad Gluščević, (1961.) vs. Dobrodošli u Igrane, Kristina Kumrić (2007.)

Povratak, Petar Krelja, (1975.) vs. Dvoboj, Zrinka Katarina Matijević Veličan (1998.)

Mala seoska priredba, Krsto Papić (1971.) vs. Park, Saša Ban, (2004.)

Pod ljetnim suncem, r. Obrad Gluščević, 1961., Zagreb film, 11'

Film o turističkoj "psihozi" u malome jadranskom gradiću.

Dobrodošli u Igrane, r. Kristina Kumrić, ADU, 2007., 24'

„Welcome to Igrane“ naslov je duhovitog (anti)turističkog filma koji otkriva drugu, manje poznatu stranu, ljeta u malom dalmatinskom mjestu. Cijela galerija upečatljivih likova (lokalnih vlasnika restorana, ilegalnih bukera, hotelskih konobara, umirovljenih i još uvijek aktivnih „galebova“) iznose u filmu svoj doživljaj turističkog fenomena – od borbe za svakog gosta, preko analize potrošačkih i mentalitetskih karakteristika različitih naroda koji se svakoga ljeta, poput europske zajednice u malom, tiskaju na plažama, pa sve do dragocjenih zavodničkih savjeta iskristaliziranih kroz generacije galebarskog iskustva.

Povratak, r. Petar Krelja, Zagreb film, 1975., 15'

Mnogi dječaci i djevojčice iz manjih sredina samovoljno napuštaju svoje domove i bježe u svijet. U Zagrebu, kamo najčešće stižu, djeluje služba prihvatne stanice, koja ih vraća njihovim domovima.

Dvoboj, r. Zrinka Katarina Matijević Veličan, ADU, 1998., 12'

Studentski dokumentarni rad "Dvoboj", priča o 'borbi' majke i djeteta koje ne želi jesti, koji je osvojio nagrade na studentskim festivalima u Muenchenu i Tel Avivu. Na Danima hrvatskog filma 1999. je osvojio Nagradu Jelena Rajković, Oktavijana i Grand prix.

Mala seoska priredba, r. Krsto Papić, Zagreb film, 1971., 17'

Prikaz seoske priredbe, čiji organizatori seljacima predstavljaju festival pop-glazbe i biranje misice sela. Prebačeni iz grada u selo, ti događaji pretvaraju se u urnebesnu karikaturu.

Park, r. Saša Ban, ADU, 2004., 15'

Odgovor na pitanje što ljudi rade kada ne rade ništa dat će nam posjetitelji jednog parka: djevojčica sa žvakom, samci, ljubavnici, grupice školaraca i radnika. Dokumentaristički zabilježene situacije u tzv. observational cinema tehnici ostavljaju dojam trenutka koji se više nikada neće ponoviti.

Runda kratkog program je hrvatskih kratkometražnih filmova, sviju rodova, čiji je cilj stvoriti nove kanale njihove distribucije. U 2016. godini pokušat ćemo programski povezati klasike hrvatske kratke forme, već estetski procijenjene u povijesti hrvatskog filma s recentnom produkcijom. Po principu filmskih poveznica, povezivati postupke, teme ili autore, kroz desetljeća filmske povijesti uz analitički uvod svakom programu.

Zadnja izmjena: 10. Veljača 2016. u 11:24

4.2., Kratke slike: IZVAN FOKUSA - EAGLE PENNELL

4.2., 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike

IZVAN FOKUSA: EAGLE PENNELL – ZABORAVLJENI KAUBOJ AMERIČKOG NEZAVISNOG FILMA

Ime američkog redatelja Eaglea Pennella (1952-2002.) gotovo je nepoznato u široj, pa čak i američkoj, javnosti. Značaj njegova nevelikog stvaralaštva, međutim, premašuje granice Pennellova rodnog Teksasa.

Pravim imenom Glenn Irwin Pinnell,  u tinejdžerskoj dobi mijenja prezime u Pennell prema liku iz filma She Wore a Yellow Ribbon velikog Johna Forda, čiji će utjecaj biti vidljiv u njegovu filmskom stvaralaštvu.

E. Pennell autor je svega sedam filmova, od kojih su posljednja četiri zapravo samo pokušaji filmskog stvaranja utopljeni u vlastitoj autodestrukciji i alkoholizmu. Međutim, njegova prva tri filma, kamen su temeljac tzv. američke regionalne kinematografije koja je cvala izvan velikih filmskih centara u Los Angelesu i New Yorku. Regionalnu kinematografiju obilježavali su opozicija srednjostrujaškim filmovima iz velikih studija, inkluzivnost, duboka uronjenost u vlastito društvo/regiju. Prva dva filma E. Pennella Hell of a Note i The Whole Shootin' Match smatraju se početkom američke regionalne kinematografije, koja je preteča onog što danas zovemo američki nezavisni film. Urbana legenda kaže da je Robert Redford odlučio pokrenuti Sundance Film Festival i Sundance Institut upravo nakon što je odgledao The Whole Shootin' Match.

scena iz filma The Whole Shootin' Match

Bez formalnog filmskog obrazovanja, Pennell 1977. u ruke uzima 16mm kameru kako bi vidio  može li snimiti film. To mu polazi za rukom i nastaje polusatni Hell of  A Note, svojevrsni preteča njegovu najvažnijem filmu The Whole Shootin' Match iz 1978. Pričajući priču o dva sanjara (Lou Perryman i Sonny Carl Davis) s margine društva koji se nabrzinu pokušavaju obogatiti, Pennell je sjajno uhvatio duh Teksasa s kraja 70-ih. Nakon uspjeha ovog filma na USA Film Festivalu, sjajnih reakcija kritike (Arthur Knight iz Hollywood Reportera, oduševljen filmom, rekao je: „The films regionality will transcend Texas.“) i interesa velikih studija, odlazi u L.A. Umjesto sjajne filmske karijere i razvijanja filmskog jezika, Pennell tamo razvija ovisnost prema drogama i alkoholu.  1984. snima Last Night At The Alamo u povijesno važnom trenutku kada regionalna kinematografija počinje nositi naziv „indepedently made“.

Glavni junaci njegovih filmova ljudi su koji pokušavaju promijeniti svijet oko sebe. To im, naravno, ne uspijeva, ali sentimentalnost, jednostavnost i šarm doprinose stvaranju sjajnih tragikomičnih filmova koji su mahom snimljeni bez budžeta i sa 16mm kamerom. Pennellovi su likovi, prema njegovim riječnima „… istjerani. Oni su samotnjaci, kao što su junaci nekada bili, samo ovi likovi nisu ničiji uzori.“ Mitologija gubitnika i nesigurnost u osobni mitos glavna su obilježja njegova filmskog stvaralaštva, ali i privatnog života. Alkoholizam ga je doveo do beskućništva i otuđenja od obitelji, prijatelja i suradnika, pa i do prerane smrti 2002.

U okviru filmskog programa MM centra – Kratke slike, 4. veljače od 19:30 prikazujemo Pennellov najvažniji film The Whole Shootin' Match, crno-bijelu baladu, klasični primjerak regionalne kinematografije, koji je nakon kratkoročne distribucije krajem 70-ih gotovo 20 godina bio izgubljen. Jedna kopija slučajno je pronađena u Njemačkoj, a Watchmaker Films su je 2006. restaurirali i tako udahnuli život jednom od najvažnijih filmova s početaka američke nezavisne kinematografije.

Režija: Eagle Pennell

Scenarij: Eagle Pennell, Lin Sutherland

Glume: Lou Perryman, Sonny Carl Davis, Doris Hargrave

Glazba: Chuck Pinnell

Trajanje: 109 min

Jezik: Engleski s hrvatskim podnaslovima

Programska sekcija IZVAN FOKUSA posvećena je autorima i filmski školama iz različitih zemalja diljem svijeta čije stvaralaštvo prelazi okvire mainstreama u filmskom stvaralaštvu i otvara nove i nekonvencionalne puteve u razvoju kinematografije. Autori su to, pokreti i škole koji su izvršili veliki utjecaj na filmsko stvaralaštvo unutar svojih zemlja, međutim, oni sami, izvan granica svoje zemlje, i nisu toliko poznati. Stoga Izvan fokusa donosi svojevrsne mini retrospektive nepravedno zapostavljenih i, mogli bismo reći, nevidljivih velikana svjetske kinematografije. U programu će biti predstavljeni i nedavno restaurirani radovi (poput The Whole Shootin' Match američkog redatelja Eaglea Pennella, koji se smatra začetnicom američkog indie filma), filmovi koji promišljaju film kao takav u povijesnoj i umjetničkoj perspektivi. Program će predstaviti radove etabliranih (Johan van der Keuken, Antonio Rèis) ali i mlađih autora (Manon de Boer) koji su svojim promišljanjem filma uvelike doprinijeli svjetskoj filmskoj kulturi, ali su vrlo često izvan fokusa filmskih monografija, retrospektiva i opće osviještenosti o njihovoj važnosti.

Zadnja izmjena: 02. Veljača 2016. u 10:10

28.1., Proširena slika: MIGRANTSKI RAD

28.1.2016., 19:30, MM centar

Proširena slika: Migrantski rad

Fokus  nove programske cjeline, Proširena slika, odnos je suvremene kinematografije prema aktualnim društveno-političkim događanjima uz razgovore s različitim stručnjacima iz svijeta filozofije, sociologije te društvenog aktivizma. Cilj je programa stvaranje prostora za raspravu o aktualnim društvenim strujanjima i naglim promjenama s kojima smo svakodnevno suočeni. Naglasak je programa prvenstveno na kvalitetnom angažiranom filmskom programu koji stvara alternativni diskurs u odnosu na uobičajene filmske prakse ali i političke ideje. Selektorica programa je Jelena Ostojić,  a o temi migrantskog rada razgovaramo sa Stipom Ćurkovićem, članom Centra za radničke studije.

Kroz program će biti prikazani dugometražni i kratkometražni igrani i dokumentarni radovi koji na svojevrstan način propitkuju današnjicu i realnost u kojoj živimo. Njihova poveznica nije u filmskom jeziku, žanru ili stilu već u želji da se istakne određena društvena problematika.

Dernek, r. Zoran Tadić, c/b, dokumentarni, 1975., 12''01'

Momak iz Dalmatinske Zagore koji radi u Njemačkoj, u petak poslije isteka radnog vremena, sjeda u auto i vozi cijelu noć kako bi stigao u svoje selo na dernek. A dernek je i vašar i skup i sastanak i veselje. Sve to i još malo više. Baci momak malo kamena s ramena, zaigra šijavicu, zapjeva gangu. Pa opet u auto, natrag u Njemačku, jer u ponedjeljak mora biti na poslu...

Produkcija: Zagreb Film

Halo München, r. Krsto Papić, c/b, dokumentarni, 1967., 13'09''

Svakodnevica Dalmatinske zagore mijenja se onim što donose gastarbajteri povratnici ‒ automobilima, radio-aparatima i novim načinom života.

Produkcija: Zagreb Film

Htjeli smo radnike, a došli su nam ljudi, r. Đuro Gavran, dokumentarni, 2011., 28'

Film “Htjeli smo radnike, a došli su nam ljudi” govori o slučaju iskorištavanja bosanskih građevinskih radnika u Sloveniji.
Čovjek ne bira roditelje, niti državu u kojoj se rodio. Pitanje nacionalnog identiteta određuje sudbine mnogih, htjeli oni to ili ne. Građani mnogih europskih zemalja bježe trbuhom za kruhom u obećane zemlje Zapada, kako bi radili  poslove koje domaće stanovništvo ne zna ili ne želi obavljati. Na njih se gleda kao na građane drugog reda, uskraćuju im se osnovna ljudska i socijalna prava. U sprezi sa krupnim kapitalom zakoni se kroje tako da iskorištavanje tih ljudi bude legalno.

Produkcija: Hulahop i Centar za mirovne studije

 


Zadnja izmjena: 26. Siječanj 2016. u 09:21

21.1., Runda kratkog: NEĆEMO SE IGRATI

21.1.2016., 19:30, MM centar, ulaz besplatan

Runda kratkog – Nećemo se igrati

Poštovani gledatelju,

dopustite djetetu gledanje  filmova koje ste isključivo vi provjerili. Ako dopustite djetetu gledanje bilo kojeg filma posebno pripazite na faktor ovisnosti i koliko ga dijete dnevno gleda.

Provjerite kojem je uzrastu film namijenjen. Ukoliko je film za malu stariju djecu, budite uz dijete dok ga gleda kako biste uočili sve njegove reakcije i spriječili neželjene posljedice.

Poštovani gledatelju,

nećemo se igrati sa životima naše djece.

Selektor: Vedran Šuvar

Programska suradnica: Sunčica Fradelić

Pilot 01, r.Goran Škofić, eksperimentalni, Video / DV PAL (loop), 2002.,  3'36''

Pilot.01 je projekcija tekstura koje sadrže beton, čelik i maske kroz video sliku. Agresivni zvuk i brzi promjenjivi vizualni ritmovi su odraz neurotičnih kodova maskirane komunikacije. Djelo reflektira odnose između komunicirajućih maski.

Produkcija: UMAS

17 stories, r. Lala Raščić, eksperimentalni, 2001. 3'16''

2001, MiniDV/ PAL, 3′ 16”, color, stereo

Video koji istražuje arhitekturu i utilitarnost stambenog bloka. Narativna struktura otkiva osobnu priču filmašice koja se pokušava boriti sa svojim strahom od visina snimajući svoj život oko stana na 17. katu.

Don Kihot, r. Vlado Kristl,  animirani, 1961., 10'
Hrabri vitez, limeni kloparajući lik, sam nasuprot bezbrojnih protivnika. Motorizirani policajci sa sirenama i palicama... Opkoljen, u bezizlaznoj situaciji, Kihot-Kristl brani se srcem i maštom. Produkcija: Zagreb-film

Ping pong, Ivan Ladislav Galeta, 1976-1978, eksperimentalni, 2'

Osvještavanje perceptivnih pretpostavki medija tako da ih se “nemoguće” varira bila je ključna tema ranog Galetinog raznomedijskog eksperimentiranja. U ovom je video radu iskorištavao mogućnosti studijskog televizijskog snimanja uz pomoć više kamera i razdijeljenoga ekrana. Umjesto da omogući standardnu percepciju prostorno pregledne ping-pong igre, on stvara nemoguće prostorne odnose među igračima uz čuvanje akcijskog i vremenskog kontinuiteta — vizualno omogućujući ono što je perceptivno (realno) nemoguće.

Fliper, r. Darko Vidačković, animirani,2012., 5'

Nakon ispucavanja kuglice, njezin put je neodređen, kao u dinamičnoj igri flipera. Intervencija igrača usmjerava kuglicu, daje joj smisao, ostavlja trag. Ali ne zadugo.

Produkcija: Bonobo studio

Pravda, r. Ante Babaja, Zagreb film, igrani, 1966., 12'

Stilizirani kratki igrani film. Prolaznik na mediteranskom trgu nailazi na okrutan prizor: muž tuče ženu. Htjede se umiješati, ali ipak se suzdrži. U tučnjavu se, pak, umiješaju drugi. žena se izvuče, a za njom i muž. I dok se oni mire, interventi, kojima se na kraju pridružio i prvi prolaznik, nastavljaju nemilosrdnu tuču. Kad se pojavi redar, svi se razbježe, a on zatvara onoga koji se posljednji umiješao u tuču.

Produkcija: Zagreb Film

Nebitno, r. Josip Žuvan, ADU, igrani, 2011. 19'

Život je sastavljen od niza trivijalnih stvari koje rutinski obavljamo. Kroz šumu tih trivijalnosti se često provlače i jako bitne stvari koje izmjenjuju naš život, ali ih mi također tretiramo kao trivijalnost. Upravo ta bitna stvar je sadržaj vrećice koju Jakov drži dok čeka ispred Dinkine zgrade. Dinkini roditelji napuštaju zgradu. Jakov odlazi u njen stan. Sljedećih pola sata mogu u potpunosti promijeniti njihov život.

Produkcija: ADU

Zadnja izmjena: 20. Siječanj 2016. u 10:36

14.1., Kratke slike – Iz Kratke baze: KOSMOS

14.1.2016., 19:30, MM centar, ulaz besplatan

Iz KRATKE BAZE 25 FPS-A

KOSMOS

Režija: Ruben Desiere

Belgija, 2014, 61', HD video

Romski jezik s engleskim podnaslovima

Kosmos je impresivan srednjometražni dokumentarac s elementima fikcionalnog koji se nadovezuju na stvarne karaktere i njihov okoliš. Romska obitelj iščekuje izbacivanje iz briselskog skvotiranog doma i pokušava se nositi s besperspektivnošću i nadrealnošću čitave situacije. Ruben Desiere radio je sa stanovnicima i beskućnicima u briselskom bivšem jezuitskom samostanu, poznatom kao Gesù, koristeći kao predložak novelu Kozmos Witolda Gombrowicza koja govori o preživljavanju u kaotičnom, prijetećem okolišu iste stvarne lokacije. Stvarnost, praznovjerje, mašta i priča dodirnuli su se na politički aktualnom, prijetećem terenu.

“Bit će teško nastaviti ovu moju priču. Ne znam uopće je li to priča. Teško je ovo nazvati pričom, to stalno... skupljanje i raspadanje... elemenata...” – Iz Kozmosa Witolda Gombrowicza

Trailer

Zadnja izmjena: 04. Siječanj 2016. u 11:30

17.12., Kratke slike - The younger, the better: MARIN LUKANOVIĆ

17.12., 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Facebook event

Marin Lukanović, filmolog, redatelj, oblikovatelj videa i producent iz Rijeke, dvadesetak je godina aktivan u radu s mladim kreativcima u neformalnoj i formalnoj edukaciji. Film Delta - An Affluence of Arts govori o Delti 5, kolektivu 9 umjetnika koji dijele zajednički radni prostor takozvane Ivex zgrade u samom centru Rijeke. Nezavidna, no ipak uzbudljiva pitanja života i rada umjetnika, nadahnuće okoline, svakodnevna dinamika dijeljenog prostora s kolegama, kontakt s publikom, neizvjesnost budućnosti zgrade u kojoj se cijeli prostor nalazi (gradski urbanisti su prostor predodredili za novi gradski centar) 5 su ključnih pitanja kojima se film bavi. Program je ujedno i dio projekta Nes(a)vršene strukture.

Marin Lukanović, filmolog, redatelj, oblikovatelj videa i producent iz Rijeke, dvadesetak je godina aktivan u radu s mladim kreativcima u neformalnoj i formalnoj edukaciji. Kao osnivač i dugogodišnji voditelj udruge Filmaktiv iz Rijeke, jedan od pokretača Saveza udruga Molekula te član radnih skupina i kulturnih vijeća, aktivno sudjeluje u kreiranju lokalnih i nacionalnih kulturnih politika.

U Italiji i Hrvatskoj radi na dugometražnim igranim i dokumentarnim filmovima kao suradnik i autor. Autor je dokumentarnih filmova “‘Rikard Benčić’, naprimjer” (suredateljica Nadija Mustapić), “Kazalište, po riječki”, “Delta - An Affluence of Art” i “Pijana ulica” (u produkciji) .

Kratkim filmom "Standardna priča" 2005. godine osvaja nagradu na Pulskom filmskom festivalu. Dokumentarni film “Delta - An Affluence of Art” osvojio je ArTVision nagradu na 72. venecijanskom filmskom festivalu. U Filmaktivu je producirao više dokumentarnih i jedan animirani film, prikazivanih diljem svijeta.

Surađivao je s važnijim kazalištima u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Makedoniji (Ulysses Theatre, HNK Ivana pl. Zajca, HNK Zagreb, HNK Osijek, Kazalište Marina Držića, SNG Maribor, Madlenianum Zemun, SNP Novi Sad, Trafik, Moving Music Theatre…).

Radi na Sveučilištu u Rijeci kao viši umjetnički suradnik.

Zadnja izmjena: 09. Prosinac 2015. u 11:54

3.12., Kratke slike – Runda kratkog – MLADA HRVATSKA ANIMACIJA

3.12., 19:30, MM centar, ulaz je besplatan / Facebook stranica

Animacija ne može biti ni mlada ni stara već samo zanimljiva, uzbudljiva, inspirativna, inovativna  ili to sve ne. Osam diplomskih filmova autora koji su netom "ispali" sa Odsjeka animiranog filma i novih medija ALU, pokazuju upravo one najbolje karakteristike animiranog filma koje ga čine vječno zanimljivim i intrigantnim medijem. Izabrani filmovi, u rasponu od klasične stop animacije do digitalne 2D i 3D tehnike, odlično pokazuju  raznovrsnost ove filmske vrste. Ovo je prilika da se upoznate sa recentnim radovima novog naraštaja animatora koji, iako mladi godinama pokazuju već poprilično razvijene, definirane te iznimno zanimljive vlastite filmske i autorske "rukopise". Selktorica programa je Petra Zlonoga. Prikazujemo filmove:

Vučje igre, r. Jelena Oroz, 2015, 4'43''

Tri mala vuka, dva brata i sestra, zajedno provode kasno poslijepodne.


Arkadijska febra, r. Tea Stražičić, 2015., 6'55''

Kratki film o životnom ciklusu izvanzemaljske parazitske vrste. Film prati zadnji dan života parazita na planetu koji su zaposjeli, njihovu migraciju i invaziju na novi planet. Film sadrži i ljubavnu priču.

Young summer, r. Miran Dilberović, 2015., 7'14''

Jednog dosadnog ljetnog dana mladića opčini žena u prolazu. Pratimo njegovo nastojanje da privuče njezinu pažnju, a možda i nešto više od toga, samo možda.

A i majmuni umiru, r. Anja Sušanj, 2015., 6'37''

Uvijek mi je bio interesantan onaj trenutak između života i ne-života, trenutak u kojem naše postojanje dolazi kraju. U takvom kontekstu On otkriva svoje istinsko sebstvo.

Finili su Mare bali, r. Natko Stipaničev, 2013., 9'30''

Dvoje ljudi žive sami na izoliranom otoku. On lovi ribu i kući donosi ulov, a Ona obavlja kućanske poslove. Finili su Mare bali ilustrira mehaničke i ukorijenjene reakcije na životne događaje – svakodnevne i čudesne.

Slom, r. David Lovrić, 2014., 3'

Antropomorfna figura s glavom slona stoji pred ogledalom u kupaonici. Kako tonemo u sve dublje slojeve organizma koji istovremeno nalikuje živčanom sustavu i biljci, lik čovjeka-slona reagira na nasilan i nepredvidljiv način, stvarajući neku vrstu koreografije koja završava nestajanjem samog lika.

8'22'' , r. Leona Kadijević, 2012., 4'57''

Eksperimentalni animirani film koji hvata opipljive prirodne procese i događaje oko nas kako bi dočarao prolazak vremena kao sastavnog dijela života.

Clockwork heart, r. Manuel Šumberac, 2013., 8'40''

Urarski pripravnik shvatit će da je savršeni satni mehanizam moguće pokrenuti samo ako u potpunosti žrtvuje sebe i u sat ugradi vlastitu životnu energiju.

Zadnja izmjena: 30. Studeni 2015. u 12:21

26.11., KRATKE SLIKE The younger, the better – Sabina Mikelić

26.11. 19:30, MM centar, ulaz besplatan/ Facebook stranica

KRATKE SLIKE The younger, the better – Sabina Mikelić

Sabina Mikelić, završila Tehničko tehnološki fakultet i Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Bavi se videom, instalacijama i performansom, crtežom. Radovi joj polazište imaju u proživljenom iskustvu i vlastitoj intimi. Kameru koristi kao posrednika komunikacije između sebe i  osoba s druge strane. Tako u  činu snimanja nastaju nerijetko emotivne situacije. Radovi su joj izlagani i prikazivani na brojnim domaćim i inozemnim festivalima i izložbama.

Prikazujemo radove:

376 kućni broj

Multimedijalna instalacija, 2010.

Kroz dokumetaciju obiteljskog pjevanja, autorica se bavi trenutkom izlječenja bolnih iskustava svojih predaka, jer smatra da naš genetski kod osim fizičko psiholoških predispozicija nasljeđuje i kolektivnu memoriju.

Za rad 376 kućni broj, S. Mikelić dobila je nagradu Essl Art Award Cee.


Mula

Dokumentarni, 2013., 26'

Autorica filma u prvim kadrovima prikazuje primopredaju očevih i majčinih knjiga i svoj vlastiti osvrt na to nasljeđe. Kasnije i majku i oca stavlja u ulogu promatrača i pripovjedača snimki na kojima se oni sami nalaze sa odmakom od tri godine. Pokušavajući izraziti zahvalnost roditeljima i na neki način se i oprostiti od stvari koje ih predstavljaju, autorica provodi vrijeme s majkom na njihovoj njivi u rodnom mjestu crtajući biljke i pjevajući s njima, a s ocem razgovara dok gledaju njegove stare snimke na kojima se sprema za posao. U obje situacije se na neizravan, pomalo esejistički način ocrtavaju njihovi odnosi, bliskost i udaljenost. Kroz dirljiv čin samopromatranja i pozicioniranja uloge rada, radništva / „labour“ te umjetničkog poziva u konstelaciji majka, otac i kćer umjetnica gledamo odnos unutar obitelji.

Film je dobio priznanje za poseban doprinos etnografskom filmu na 6. izdanju ETNOFILma, festivalu etnografskog filma

Zadnja izmjena: 24. Studeni 2015. u 10:36

28.11., Kratke slike i Pančevo film festival na Akciji Velesajma kulture

28.11.2015., MM centar, ulaz besplatan / Kratke slike Facebook stranica

Kratke slike – Postfest – PANČEVO FILM FESTIVAL

Pančevo film festival međunarodni je festival koji slavi autorski, nezavisni film, i predstavlja dokumentarne i igrane filmove koji kroz različite žanrove i filmske postupke ilustriraju i kritiziraju svijet u kojem živimo. PAFF predstavlja filmove koji nisu tematski određeni, i podržava priče koje su specifične po svojoj formi i narativu, drugačijem rukopisu u suvremenom filmu, slaveći slobodu kroz umjetnikov osobni izraz.

U goste nam dolaze osnivač i selektor festivala Ognjen Glavonić te selektor Stefan Ivančić. Razgovor moderira Jelena Ostojić.

Kada te pogleda svojim sitnim očima (La Grenouille Et Dieu), r. Alice Furtado, igrani, Brazil-Francuska,2014., 20'

Fatalna ljubavna priča – prijetnja se pojavljuje u dosadnoj svakodnevnici. Dvadesetogodišnji mladić jakog karaktera i starija, trudna žena. Njih dvoje stanuju zajedno već nekoliko mjeseci u malom stanu u predgrađu... sve dok ne ostanu bez novca.
Pobjednik Pančevo Film Festivala 2014.



Arhipelazi, goli granit (Archipels, granites dénudés), r. Daphne Heretakis, dokumentarni esej, Grčka-Francuska, 2014., 25' Atena, 2014. Nakon propuštenih želja i izgubljenih nada, filmski dnevnik odzvanja zidovima grada. Svakodnevni život zemlje u krizi, inercija revolucije, pojedinačni problemi suprotstavljeni s politikom, preživljavanje naspram ideala. Da li i dalje možemo postaviti najobičnija pitanja?
Pobjednik Pančevo Film Festivala 2014.



Daljine, r. Jelena Maksimovic, Ivan Salatic, dokumentarni/eskperimentalni, Srbija-Crna Gora, 2014., 19' Spajanjem arhivskog VHS materijala sa slikama Saške, djevojke iz današnjeg Beograda, Daljine prikazuju fragilni odnos na relaciji roditelj-dijete. Nađeni snimci su djelomično upotrjebljeni kao prikaz naših roditelja koji su gradili, ali i uništili i napustili ideju Jugoslavije. S druge strane, materijal sa Saškom se može promatrati kao portret generacije koja živi u rascjepu između izgubljenog identiteta svojih roditelja i onog koji tek treba da stvore.

Naše tijelo, r. Dane Komljen, Srbija/Njemačka/BIH, 2015., 15 min

dobitnik nagrade Prix UIP Rotterdam (European Short Film), nominiran za najbolji europski kratki film 2015.

S ovog mjesta možeš vidjeti sve: desno je more, lijevo su planine, između je nebo.

Program Kratkih slika 28.11. održava se iznimno u subotu kao dio programa Akcije Velesajma kulture.

Zadnja izmjena: 18. Studeni 2015. u 12:57

19.11., IZ KRATKE BAZE 25 FPS-a -TRANSATLANTIQUE

19.11. 19:30, MM centar, ulaz besplatan / Facebook stranica

KRATKE SLIKE - Iz Kratke baze 25 FPS-a

Transatlantique, r. Félix Dufour-Laperrière

Dokumentarni, 2014., 72'

Dokumentarni filmski esej snimljen tijekom plovidbe teretnog broda Atlantikom. Film o neizmjernosti i vjeri, o neprestanim pokretima valova i njihovoj snazi. Film o ljudima na palubi, svjedocima i junacima  života između dviju obala, izoliranih usred beskonačnosti. Transatlantique priča priču o putovanju i svakodnevnom životu na brodu i otkriva njegov mikrokozmos: ljudski otok usred ogromnog prostranstva.

Obilježen stilističkom strogošću i minimalizmom, izbjegava klasičnu naraciju u korist jednostavnog oblikovanja zvuka i veće koncentracije na detalje samog broda i njegove posade.

Felix Dufour-Laperriere rođen je u 1981. u Quebecu. Studirao je, živi i radi u Montrealu. Izražava se kroz animaciju, esej i kratki eksperimentalni film. U filmovima je očita stalna tenzija između narativnog  i formalnog istraživanja uz zadržavanje bliske veze s vizualnim i suvremenim umjetnostima. Radovi su mu prikazani na brojnim festivalima, u galerijama, muzejima…

Zadnja izmjena: 16. Studeni 2015. u 11:27

5.11., Kratke slike - Runda kratkog: POD BUDNIM OKOM!

5. studenog, 19.30h, MM centar, ulaz besplatan / Facebook stranica

KRATKE SLIKE - Runda kratkog: Pod budnim okom!

Roditelji se brinu i čuvaju potomstvo svoje vrste. Ovo je prva rečenica iz Wikipedije pod pojmom roditelji. U programu prve ovosezonske Runde kratkog, kratkometražni filmovi se dotiču teme roditelja na eksplicitan i implicitan način. Roditelji nisu uvijek dobri, nisu uvijek biološki, nisu uvijek uspješni. Ne vole samo svoju djecu. Neki su toliko brižni da koče. Koriste se frazama i pravilima, i gube svoj autoritet. Gube djecu.

I ne tako davno roditelji su bili zaljubljeni.

Selektor programa: Tomislav Šoban

O kravama i ljudima, r. Zrinka Matijević Veličan, Nebojša Slijepčević

Dokumentarni, 2000., 23'

Milan i Silvana žive u Medulinu, malom primorskom mjestu u Hrvatskoj. Na obližnjem otoku Finera Milan uzgaja krave i brine se za njih svaki dan, kao i mnogi drugi prije njega. No Silvana želi mnogo više od toga, gunđajući stalno da bi se Milan trebao više posvetiti kući i njezinu mogućem iznajmljivanju turistima. Ipak, dramatičan događaj u Milanovu životu jasno će pokazati da su se vremena promijenila, a ni oni ne postaju mlađi. Film je prikazan na petnaestak domaćih i međunarodnih filmskih festivala.

Crveno, r. Sonja Tarokić

Igrani, 2009., 24'36"

Djevojka Marina živi s majkom u malenom stanu. Ona pokušava živjeti svoj život, ali joj majka ne da mira.

Režija i scenarij: Sonja Tarokić / Kamera: Marko Brdar / Uloge: Marina Redžepović, Jasna Bilušić, Jadran Grubišić / Producentica: Barbara Jukopila / Produkcija: Akademija dramske umjetnosti

Wash Your Hands First, r. Josip Žuvan

Eksperimentalni, 2014, 7'30''

Sažet prikaz čovjekova životnog vijeka u sjeni majčinske opomene koja kod protagonista, u frojdovskom duhu, izaziva neurotske poremećaje i oralnu fiksaciju. Osim u linearnoj, dostupan je i u interaktivnoj inačici kao aplikacija na mrežnoj stranici

Režija i scenarij: Josip Žuvan / Animacija: Josip Žuvan / Kompoziting: Natko Stipaničev/ Montaža: Tonći Gaćina / Oblikovanje zvuka: Natko Stipaničev / Glazba: Natko Stipaničev/ Glas: J. Michael Collins / Producent: Marko Sušac / Produkcija: Masmas

S kim živi žutokljunac?, r. Kristina Kumrić

Igrani, 2009., 12'

Nadja je mlada, fragilna žena progonjena stvarnim (ili, pak, nestvarnim?) prizorima obiteljske svakodnevice u kojima joj društvo čine jedan muškarac i maloljetno dijete. Bogatstvo detalja i klaustrofobičnog ugođaja pretvaraju ovu osmominutnu narativnu crticu u nadrealan portret psihološkog stanja nestabilne jedinke.

Ražija: Kristina Kumrić / Scenarij: Davor Kanjir / Uloge: Nadežda Perišić Nola, Helena Beljan, Filip Nola / Kamera: Eva Kraljević / Produkcija: Davor Kanjir, ADU

Park ljubavi, r. Lana Kosovac Dokumentarni, 2013, 15'40''

Park mladenaca u Novom Zagrebu prvi je park izgrađen nakon Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Mladenci bi prilikom vjenčanja odabrali stablo koje će se u spomen na njihov brak posaditi u budućem parku. Osim u matičnu knjigu, upisivali bi se i u knjigu Parka mladenaca kraj svoga stabla. Intimna sjećanja triju bračnih parova o ljubavi i nekim prošlim zaboravljenim vremenima.

Režija i scenarij: Lana Kosovac / Kamera: Bojan Mrđenović / Montaža: Denis Golenja / Oblikovanje zvuka: Denis Golenja / Producenti: Srđan Krnjaić, Lana Kosovac / Produkcija: Akademija dramske umjetnosti (ADU)

Selektor programa Tomislav Šoban (1981) diplomirao je 2004. na Odsjeku za grafiku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2007. godine aktivni je član Kinokluba Zagreb. Godine 2011. upisuje Akademiju dramske umjetnosti, na Odsjeku filmske i televizijske režije. Njegovi filmovi nastaju na granicama dokumentarnog, igranog i eksperimentalnog filmskoga koda. Dosad je režirao nekoliko kratkih filmova, među kojima su  eksperimentalno-animirani Najmanji (2013), igrani Polufinale (2014) i eksperimentalni Kraj (2015).

Zadnja izmjena: 02. Studeni 2015. u 12:06

29.10., Kratke slike - THE YOUNGER, THE BETTER: ZDENKO BAŠIĆ

29.10., 19:30, The younger, the better: Zdenko Bašić

Pored animiranog filma i režije, Zdenko Bašić bavi se i ilustracijom te je dosad ilustrirao nekoliko autorskih knjiga  za koje dobiva mnoga priznanja, a njegove su ilustracije izložene na nekoliko samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i svijetu. Za debitantski film Guliver (2009.) dobiva posebnu diploma stručnog žirija na Animateci (Ljubljana), Grand prix  na Danima hrvatskog filma 2009., nagradu Oktavijan za najbolji animirani film na DHF-u te nagradu za najbolji kratki film na Libertasu (Dubrovnik). Za animirano-igrani film Vesla dobio je Zlatnu medalju UNICA-e, Svjetskog festivala neprofesijskog filma .

Prikazujemo filmove:

Priča o snijegu, 2005., 10'

Film govori o transformacijama u prirodi, o prijelazu vode u led i snijeg, odnosno zime u proljeće, ali i transformaciji glavnog lika u filmu, bića koje shvaća da je smrću postalo anđeo.

Guliver, 2009., 13'

Guliver stoji mirno u samom centru Svemira izazivajući strahopoštovanje kod Liliputanca koji mu polako prilaze nebi li na njemu stvorili svoju civilzaciju. On mirno i tiho izdržava težinu bezobzirnosti Liliputanaca sve dok jednog dana čvorovi ne popucaju.

Vesla, 2011., 9'30''

Svatko nosi neko svoje blago, nešto čemu je odan, nešto što čuva u svojim rukama. Što vrijedno kao blago, što nas mijenja, natkriljuje i prekoračuje okvire vremena i kraja. Vesla su alegorija o odrastanju i odanosti, priča prati dječaka i njegovu plišanu igračku koju predaje veslaru da je preveze u neki drugi svijet, ali umjesto da se oprosti od igračke, oni zajedno kreću na putovanje – prelazeći jezera, šume, gradove, planine. Odvajajući se od zemaljskoga, izranjajući iznad oblaka

Zaspo Janko , L.I.P.E, .video spot, 2014., 4'35''

Prema pričama iz davnina, crne oči su imala Perunova djeca (vilinski narod).
To je vrijeme odavno izgubljeno, a zlatna grana drevne loze slomljena. Sin Perunov, prvorođeni je usnuo…

Uspavanka, Lidija Bajuk, video spot, 2015., 4'53''

Svijet je onostran, snovit i plav, u kojem se sve kreće - bića, padaline, svjetlost, toplina, emocije... a to plavo i snovito, materijalizirano kolibicom kao našim ishodištem i konačištem, u tome prividnom i sfumato kretanju zapravo je bit vječnoga, svojevrsna manifestacija svjetskog stabla, kostura svemira.

Zadnja izmjena: 27. Listopad 2015. u 14:02

22.10.Kratke slike - Iz Kratke baze 25 FPS-a: PISMA VIDOVNJAKA (LETTRES DU VOYANT)

22.10., 19:30, Iz Kratke baze 25 FPS-a, ulaz besplatan

Pisma vidovnjaka (Lettres du voyant), r. Louis Henderson, FR, 2013, 40', HD video

Engleski jezik, bez hrvatskih podnaslova

»Vratiti zlato koje ste nam ukrali – to je cilj našeg djelovanja.«

Dokumentarno-igrani film Pisma vidovnjaka bavi se spojem spiritizma i tehnologije u suvremenoj Gani i pri tom razotkriva praksu internetskih prevara kombiniranih s vuduom znanu kao sakawa. Kroz priče prevaranata virtualne postkolonijalne Afrike, sakawa kao animistička praksa postaje oblik neokolonijalnog otpora. Što praktikanti sakawe vide kada su u transu, kako duhom ulaze u kompjuter, putuju optičkim vlaknima i suvremenim Juju ritualima stvaraju scam poruke?

I forma filma je oblikovana kao putovanje kroz mrežu digitaliziranih rudarskih okna koja vode gledatelja do svake od njegovih lokacija: rudnika zlata, odlagališta e-otpada, vudu-rituala ili diskoteke. Pripovjedač prepričava priču dok čita niz pisama koja je napisao autoru filma – pisma koja govore o kolonijalnoj povijesti Gane, zlatu i tehnologiji. Postinternetski animizam kao globalna osveta za postkolonijalizam.

Louis Henderson je britanski filmaš mlađe generacije, autorski fokusiran na mreže poveznica između kolonijalizma, tehnologije, kapitalizma i povijesti. Diplomirao je film i video na London College of Communication i Le Fresnoy – Studio national des arts contemporains. Filmovi su mu prikazivani i izlagani na značajnim svjetskim festivalima i u muzejima.

 

Opširnije

Zadnja izmjena: 20. Listopad 2015. u 15:08

15.10. Postfest: DokuMA

15.10., 19:30, Postfest: DokuMA

Njemački ovčar (German Shepherd), r.Nils Bergendal, SWE, 2014., 10'

Filozofski introspektivan animirani dokumentarac o čovjeku koji pokušava pronaći način za oprostiti strahote koje mu je majka doživjela u Holokaustu.

Nagrade:Pixel Film Festival (najbolji film), Heartland Film Festival (najbolji film); Cinequest (najbolji kratki animirani film)

Trailer: https://vimeo.com/81576917

Moj najdraži j#beni mobitel (My Dearest F#cking Phone), r. Eef Hilgers, NL, 2014., 18' Film o intenzivnoj vezi tinejdžerice i njezinog mobitela.Zaronimo u njen svijet, virtualnu kreaciju preferencija i lajkova na Facebooku, njome toliko važnijih od stvarnoga svijeta.


Zeleni zidovi, crna hrana (Green Walls, Black Food), r . Sandra Gjorgieva, MK, 2015., 16'

šokantnim uvjetima u makedonskim studentskim domovima. Izostanak bilo kakve studentske reakcije doveden je do apsurda jer je u ovom slučaju naprosto nevjerojatno do koje mjere seže moć adaptacije. Ne govorimo o lošoj kvaliteti prehrane, već nedostaku iste, o ruševnim i neodržavanim zdanjima, bez tople vode, adekvatnog sanitarnog čvora ili ikakvog sadržaja, što prilično konkretno odražava odnos politike prema obrazovanju, a možemo reći da ujedno sugerira opću apatiju dijela makedonskog društva.

Opširnije

Zadnja izmjena: 20. Listopad 2015. u 15:06

18.06. Kratke (ljetne) slike, kino na otvorenom

Kino na otvorenom u dvorištu Studentskog centra uz Truffauta i prizore ljetnih praznika!

Filmski program SC-a, Kratke slike, sezonu završava projekcijom pod zvijezdama. U četvrtak, 18. lipnja u 21:30 prikazujemo inspirativne filmske slike ljeta u dvorištu Studentskog centra, na parkiralištu SC-a (između Francuskog paviljona i pruge).

Slike francuske provincije i skupina nestašnih momaka očaranih lijepom mladom ženom glavni su motivi kratkog filma Derani (Les Mistons) iz 1957. Françoisa Truffauta, kojega je sam autor nazvao svojim prvim pravim filmom. Urbana dokolica američkih tinejdžera smještena u honduraškoj džungli uz kombiniranje pop-kulturnih referenci s trivijalnim, egzotičnim, umjetnim i glazbom obilježavaju film Plavuše u džungli (Blondes in the jungle) američkog dvojca Leva Kalman i Whitney Horn koji nastavlja tradiciju Andyja Warhola i alternativnih filmaša koji njeguju eksperimentalni pristup filmskoj naraciji. I za kraj, Lila (r.Broadcast Club), priprema za ljetnu melankoliju i emocije koje nose ljetni praznici. Kontemplativni, senzualni soundtrack ostavlja nas u pravom ljetnom feel good raspoloženju. Pakirajmo se za kampiranje!

Ulaz na program je besplatan, a nakon ljetne stanke, vraćamo se u listopadu i nastavljamo s razgovorima o filmu i uz film.

www.facebook.com/kratkeslike

 

Derani (Les Mistons)

Režija: François Truffaut

Uloge: Gérard BlainBernadette LafontMichel François

17', 1957., Francuska, HD video

Francuski jezik s engleskim i hrvatskim podnaslovima

Žestokim, danas kultnim člankom objavljenim 1954. u Cahiers du Cinema, kojim je sasjekao dotadašnju francusku kinematografiju i najavio dolazak filmskih autora s velikim A, François Truffaut upisuje se na stranice filmske povijesti, a poziciju si cementira 1959. kada u Cannesu osvaja nagradu za režiju svog dugometražnog prvijenca „400 udaraca” („Les Quattre Cents Coups”).

Između te dvije ključne godine dogodili su se „Derani”, iako ne prvi kratkometražni, ali svakako prvi film kojim je on sam bio zadovoljan. Ovaj naslov označava početak njegove profesionalne redateljske karijere, a za koji je čak osnovao i producentsku kuću, Les Films du Carosse, ne bi li mogao imati potpunu kontrolu nad finalnom verzijom filma.

Kao rodonačelnik Novog vala, u „Derane” je upisao sva bitna obilježja tog prijelomnog filmskog stila, čije utjecaje u manjoj ili većoj mjeri osjećamo sve do danas. „Derani” možda nisu Truffautov najbolji film, ali opravdano možemo reći da teško možemo zamisliti da bolje započnemo filmsko ljeto do kadrovima Bernadette Laffont koja bezbrižno vozika bicikl ulicama Nîmesa.

François Truffaut (1932-1984), francuski filmski kritičar i redatelj, jedan od začetnika i najznačajnijih predstavnika francuskog novog vala. Najpoznatiji je po filmovima kao što su Les quatre cents coups (400 udaraca), Jules et Jim (Jules i Jim), La Nuit américaine (Američka noć)... Medijem filma, koji smatra instrumentom poezije, suptilno ponire u međuljudske, osobito emocionalne odnose.

 

Plavuše u džungli (Blondes in the Jungle)

Režija: Lev Kalman, Whitney Horn

48’, 2009, SAD, 16mm na video

Engleski jezik s hrvatskim podnaslovima

Aktualna revizija pop-kulture 80-ih s druge strane Atlantika predstavljena je na razmeđu komedije apsurda, mumblecorea, prirodoslovnih dokumentaraca s Discovery Channela, romantične tinejdžerske komedije, amaterskih turističkih videa, glazbenog spota i namjerno loše glume. Plavuše u džungli prate troje američkih tinejdžera na avanturi u honduraškoj prašumi 1987. U potrazi su za izvorom mladosti i na svom putu ispunjenom bizarnim susretima i plitkim dijalozima, suočavaju se s nadrealnim likovima, životinjama, prirodom, tajanstvenim i božanstvima. Kokainski diler sličan liku iz serijala Poroci Miamija, padobranac Bret Easton Ellis koji se doslovno spušta po duhovni savjet, majansko božanstvo koje nam tumači rad nepostojećeg povijesnog istraživača arheologa neki su od susreta koji nam ne olakšavaju predvidljivo snalaženje kroz film. Još neočekivaniji su umetnuti nijemi kadrovi džungle prekrasno snimljeni 16-milimetarskom kamerom. Ovaj izuzetno zabavan i uvrnut prikaz lažnih 80-ih podvučensountrackom world beat benda El Jefe and the Executive Look, film je o urbanoj dokolici izmještenoj u scenografiju džungle i koja je u potrazi za Drugim koji ondje ni ne postoji.

Dovoljno pomaknut, zabavan, „površan“ i „praznoglav“ srednjometražac s mnogo glazbe i potencijalom kultnog filma, za početak ljetnih praznika i užitak otvorenog kina.

Lev Kalman i Whitney Horn američki su dvojac koji nastavlja tradiciju Andyja Warhola i alternativnih filmaša koji njeguju eksperimentalni pristup filmskoj naraciji. Od 2003. surađuju na filmovima, glazbenim spotovima i video radovima. Filmmaker Magazine ubrojio ih je 2014. među 25 novih lica nezavisnog filma. Kombiniranjem pop-kulturnih referenci, trivijalnim, egzotičnim, umjetnim te glazbom, ispolirali su svojstven stil koji je 2015. zaokružen uspješnim i dobro primljenim dugometražnim debijem L for Leisure.

http://www.blondesinthejungle.com

Teaser Trailer: Blondes in the Jungle from Special Affects Films on Vimeo.

LILA

Režija: Broadcast Club

12', 2009, Francuska, HD video

Bez dijaloga, glazba Limousine

Priprema za ljetnu melankoliju i emocije koje nose ljetni praznici. Kontemplativni, senzualni soundtrack ostavlja nas u pravom ljetnom feel good raspoloženju. Pakirajmo se za kampiranje!

Osnovan 1984. godine Broadcast Club čini grupa ljudi sa zajedničkom strašću gledanja i snimanja filmova. Za film LILA dobili su 2009. Posebnu nagradu žirija i Nagradu časopisa Télérama na Međunarodnom festivalu kratkog filma u Clermont-Ferrandu.

Opširnije

Zadnja izmjena: 10. Lipanj 2015. u 21:52

16.6., Kratke slike: SRETAN BLOOMSDAY, DRAGI GALETA!

Iz Kratke baze 25 FPS-a: Sretan Bloomsday, dragi Galeta!

16.6., 19:30, MM Centar, ulaz slobodan, Facebook event

Joyceovo društvo (The Joycean Society)

Režija: Dora García

Belgija, 2013, 53', HD video

Engleski jezik, s engleskim podnaslovima

Praznik za ljubitelje Jamesa Joycea Bloomov dan koji se diljem svijeta obilježava 16. lipnja bio je nezaobilazan u životnom i umjetničkom kalendaru Ivana Ladislava Galete. Toj dvojici velikih umjetnika posvećujemo ove Kratke slike s filmom Joyceovo društvo španjolske vizualne umjetnice Dore Garcíe.

Dokumentarni portret skupine entuzijasta koji se već trideset godina okupljaju u književnom klubu u Zürichu kako bi čitali Finneganovo bdijenje, ozloglašeno književno remek-djelo nepresušne interpretacije kojemu pomno čitanje, slovo po slovo, ne jamči razumijevanje. Kamera u sredini sobe prati humorističnu pripremu i razgovore pred čitanje, filmska ekipa je prisutna i vidljiva, a protagonisti – strastveni čitatelji – već su u trećoj rundi ponovnog čitanja koje izaziva ovisnost i fanatizam u opetovanim pokušajima dekodiranja djela. Grupa se sastaje jednom na tjedan prolazeći kroz jednu stranicu romana, a za jedno iščitavanje knjige treba im jedanaest godina. Osim što slavi velikog irskog pisca, ovaj film slavi strpljenje, individualnu strast i danas rijetku posvećenost koja se grupno dijeli, te užitak čitanja.

Ovaj film nastao je kao dio instalacije za Venecijanski bijenale 2013. godine, a premijerno je prikazan na festivalu dokumentarnog filma FID Marseille. Tematizirajući književnost, jedan je od uspjelijih spojeva filmskog (dokumentarnog) i umjetničkog, te povezivanja galerije i kina.

A možda bi i domaća nacionalna strategija poticanja čitanja mogla uzeti za slogan komentar jednog od Joyceova čitača: „We are all going to go to hell as a result of reading this!“

Dora García španjolska je umjetnica koja se u svom umjetničkom radu koristi različitim medijima – performansom, videom, tekstom i instalacijom. Istražuje uvjete koji oblikuju odnose između umjetnika, djela i publike, fokusirajući se na teme trajanja, pristupa i čitljivosti. Izlagala je na bijenalima u São Paulu, Veneciji, Sydneyu i Istambulu,  na documenti te u mnogim svjetskim muzejima. Također videoradove uspješno prikazuje na filmskim festivalima koji svoje programe otvaraju prema umjetničkom filmu.

Ivan Ladislav Galeta (1947. - 2014.), hrvatski multimedijalni umjetnik i filmski redatelj.

Godine 1969. diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu. Visoko stručno obrazovanje stekao je i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1981. Od 1977. do 1985. bio je voditelj MM Centra. Osnivač je i urednik programa "Filmoteke 16". 1993. stručni je suradnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje 1995. postaje docent. Predlagatelj je i jedan od osnivača Odsjeka za animirani film i usmjerenja Multimediji na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U likovni svijet uključuje se tokom 60-tih godina u okviru takozvane "nove umjetničke prakse". Bavio se eksperimentalnim filmom putem kojeg je istraživao filmski prostor i vrijeme projekcije. Sustavno proučavanje cjelovitosti i samoopstojnosti životnoga prostora, kao i stvaralaštva Jamesa Joycea, osnova su rada pod radnim nazivom ENDART, započetog 1968. godine.

Zadnja izmjena: 08. Lipanj 2015. u 10:58

03.06.Kratke slike: RUNDA KRATKOG - G.U.L.A.Š, GLAZBENA ULTRA LAGANA ANTISTRESNA ŠETNJA

3. lipnja, 19:30, MM Centar

Kratke slike – Runda kratkog - G.U.L.A.Š, GLAZBENA ULTRA LAGANA ANTISTRESNA ŠETNJA

Iako se u svojoj mainstrem varijanti koristi za promociju glazbe ili glazbenika, prednosti muzičkog video formata je što omogućuva široki raspon filmskih postupaka, stilova te mogućnosti kombinacija istih. Od raznih vrsta animacije pa sve do apstraktnog filma i novo medijskih utjecaja, nerijetko spotovi nadvisuju svoju namjensku funkciju. Program „G.U.L.A.Š.“ uključuje recentne hrvatske muzičke spotove koji ravnopravno spajaju sliku i zvuk u zanimljivo i orginalno audiovizualno djelo. Svi autori iz programa imaju zajedničku želju da ekspreimentom, koji se odvija na spoju filma i glazbe, dođu do novih doživljaja, jednakih za gledatelje i za slušatelje. Rekonstrukcija performansa, sinergija suvremenog plesa i filma, kazališne predstave i filma, nadrealne dramaturgije i(li) mozaične dramaturgije, od klasične animacije do spajanja animacije i žive slike, korištenje video formata kao izražajnog sredstva, samo su neki od postupaka i pristupa na koje nailazimo u ovom programu.

Dođite, pogledajte i poslušajte 14 drugačijih HR spotova u jedninstvenom ambijentu kino dvorane MM centra!

 

„Krajiška“ – Rokambol. Damian Nenadić, 4'2''

„Child of a blind man“ – Hazmat Modine, Zorko Sirotić, 4'10''

„Come on“ – Franka de Mille, Vjekoslav Živković, 4'15''

„Arhitekt“ – Leut Magnetik, Branka Valjin, 4'18''

„Htio bih da me voliš“ -  Pips, Chips and Videoclips, Radislav Jovanov Gonzo, 4'32''

„Iznad oblaka“ – Nola, Matija Ferlin, 3'44''

„Uspavanka“ – Porto Morto, Roko Crnić, 4'48''

„Barefoot“ – Goribor/Alen i Nenad Sinkauz, Vjeran Vukašinović, 3'

„Duh u boci“ – Kurve, Tin Žanić, 1'19''

„Okky luck“ – The Embla feat. Tea Stražičić, Tea Stražičić, 3'31''

„Veseljko“ – TBF, Gitak TV, 4'56''

„Snijeg“ – Detour, Branko Pašić, 3'48''

„Charlie, volim te“ – za pjesmu „Ten days intervals“, Tortoise, Miro Manjolović, 5'30''

„Sam na plesu“ – Leut Magnetik, Natko Stipaničev, 3'51''

Ukupno trajanje: 55'41''

 

 

Opširnije

Zadnja izmjena: 01. Lipanj 2015. u 12:30

28. 05. Kratke slike - The younger, the better: Katerina Duda

KRATKE SLIKE

The younger, the better: Katerina Duda

28.5., 19:30, MM centar, ulaz besplatan, Facebook event.

The younger, the better u svibnju predstavlja Katerinu Dudu, studenticu diplomskog studija Novih medija na Akademiji likovnih umjetnosti i studija Sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. K. Duda sudjelovala je na nekoliko skupnih izložbi i projekata. U radovima polazi od tema grada i gradskih prostora, od propitivanja memorije prostora do aktualnih pitanja karakterističnih za pojedino mjesto, njihove aktivacije bilo intervencijom, pokretom ili uključivanjem samih korisnika prostora u proces rada.

Prikazujemo radove:

Bagdad (2011.), video performans

Suradnja s plesačicom Ninom Smolčić
Performans izvodimo u nedovršenoj i zapuštenoj građevini lokalno nazivanoj Bagdad. Od smeća pronađenog u prostoru, cigla, boca i sličnih predmeta proizvodim zvukove na koje plesačica suvremenog plesa odgovara pokretima. Pokušavamo reagirati na prostor i jedna na drugu. Performans izvodimo na četiri lokacije na građevini i dokumentiramo ga video kamerom.

Skica za sjećanja (2013.), video instalacija

Kroz nekoliko medija i faza, rad tematizira sjećanje - prostore/mjesta koje vežemo uz prva sjećanja, često kao mutne slike ili fragmente uz neku priču koja obilježava odrastanje. Naglasak je na pitanju čuva li prostor sjećanje i kako sjećanje pretočiti u pokret i na taj ga način aktivirati. Nadalje, zanimljive su transformacije sjećanja u protoku vremena, kao i njihova generacijska podudarnost ili povezanost. Prvu fazu procesa čini niz intervjua s osobama rođenima 1989. Zanimljivo je pitanje u kojoj su mjeri prva sjećanja obilježena širim političkim događajima ranih devedesetih. Sa svakim sudionikom/ sudionicom, posjećujem mjesto važnim za njegova/ njezina najranija sjećanja. Na tom mjestu izvodimo pokret, odnosno aktivaciju sjećanja na više ili manje dinamičan način, ovisno o priči ili mjestu. Finalni oblik rada čine knjiga i sedam videoradova (sedam različitih ljudi) koji prikazuju fragmente svojevrsne aktivacije sjećanja: pretvaranja sjećanja u pokret i njegovu evokaciju.

Dok smo čekali, gledali smo televiziju (2014.)

Fotografije su snimljene 2014. filmom negativom kojemu je rok istekao 1999. godine. Fotografiram mjesta vezana uz događaje koji su obilježili 1999., pri čemu se osobna povijest i sjećanja isprepliću s općom.

Prisvajanje grada: turizam (2015.)

Work in progress, video dokumentacija procesa rada

Vjerojatno ćemo se na putu zaustaviti u pekari kako bi nešto na brzinu pojeli, proći uz napušteni tvornički pogon, pored nekoliko praznih lokala, primijetiti jedan novi sadržaj ili preuređenje u tijeku, proći pored novog modernog restorančića brze hrane i susresti grupicu turista koji će nas možda pitati smjer do obližnjeg hostela.

Popularnost Zagreba kao turističkog odredišta možemo iščitati iz statističkih podataka i novinskih naslova: broj noćenja u 2014. godini bilježi porast od dvadeset posto. Transformacija grada zbog razvoja turizma opipljiva je u centru grada gdje, osim velikih turističkih grupa i vodiča, možemo vidjeti autobuse za obilaske i njihova nova stajališta, nove značajne punktove i informativne ploče.  Postavljam pitanje čiji je, uslijed transformacije i dokidanja javnog prostora centar grada? Koliko je on namijenjen stanovnicima grada? Kao reakciju i umjetničko istraživanje izvodim seriju akcija u javnom prostoru, knjižica i video i dnevničkih zapisa.

Rezidba (2015.)

film, 11:20 min; produkcija RESTART, film nastao u sklopu Škole dokumentarnog filma

Lazar, autoričin djed, prije nekoliko godina dobio je mobitel s kamerom i od tada dokumentira sve oko sebe. Nakon pozamašne količine nakupljenog materijala, traži autoricu da ga nauči montirati kako bi svoje skraćene filmove mogao mailom slati onima koje je i za koje je snimao. Nekoliko dana oko Božića započinju zajednički projekt: snimaju zimsku svakodnevicu malog mjesta na moru i pripreme blagdanskih obroka, a djed se trudi savladati tehniku filmske montaže.

Zadnja izmjena: 26. Svibanj 2015. u 11:13

21.05. Kratke slike - Postfest: Postira Seaside Film Festival

KRATKE SLIKE

POSTFEST: POSTIRA SEASIDE FESTIVAL - From Scratch

21.5., 19:30, MM Centar, ulaz besplatan

Najbliže stalno kino nalazi se na kopnu, a potencijalno ekvivalentna dvorana javne namjene u Postiri više ne postoji. Mala skupina entuzijasta, predvođena pedagogom iz lokalne osnovne škole i njemačkim redateljem porijeklom iz Postire, odlučila je stoga u ljeto 2011. promijeniti kulturnu sliku svoga mjesta i pokrenuti filmski festival. PSFF već petu godinu na postirsku pjacu donosi najbolje od svjetskog kratkog metra i trudi se potaknuti otočku djecu i mlade da se bave audiovizualnim stvaralaštvom. Realizirajući se u potpunoj diskrepanciji financijskih mogućnosti i programske kvalitete, ovo je možda ponajbolji primjer DIY filmskog festivala u Hrvatskoj posljednjih godina.

Uz razgovor s organizatorima festivala, Markom Valićem i Danielom Šantićem, prikazujemo i 6 kratkih filmova, prikazanih u Postirama i na brojnim svjetskim festivalima od Clermont Ferranda do Los Angelesa i Australije. Razgovor moderira Uroš Živanović.

Moj prijatelj Nietzsche (My Friend Nietzsche)

Režija:Fauston da Silva, Brazil, 2012.15´

Nevjerojatan susret Lucasa s Nietzscheom započet će divlju revoluciju u njegovoj glavi, njegovoj obitelji i u društvu. Na kraju više neće biti dječak. Postat će dinamit!

Nagrade:

Audience Award – Clermont-Ferrand; Best Picture Award & Audience Award – Int. Short Film Week Regensburg; Best Picture Canal Plus – Int. Cine Jove

Pentecost

Režija: Peter McDonald, Irska, 2010,11´

Irska, 1977. Jedanaestogodišnji Damian Lynch pozvan je da služi kao ministrant na važnoj misi. Zadnji put kad je služio srušio je oca O’Toola s oltara. Sada je suočen s izborom: pokoriti se postojećim pravilima ili će mu biti zabranjen nogomet, njegova najveća strast.

Nagrade:

Corona Cork Film Festival (Ireland): Best Irish Short Film; Chicago Irish Film Festival (USA): Best Short Film

Zjenica moga oka (Mi Ojo Derecho)

Režija: Josecho De Linares, Španjolska, 2012, 13´

Zurdo je imao poseban odnos s bakom. Otkad je otišao na studij, više nisu u kontaktu. Zadnjeg dana ljeta Zurdo je odlučuje posjetiti, predosjećajući da je možda više neće vidjeti.

Nagrade:

Larissa Mediterranean Festival of New Filmmakers – Best Mediterranean Short; Riverside Short Film and Video Festival – Best Short; Imago Film Festival – Audience Award; Qabila Short Film Festival – Best Director; Vaughan Film Festival – Best Short & Best Director

Bu! (BOO!)

režija: Rupert Reid, Australija, 2012, 5´

Stari bračni par provodi dane tražeći način kako održati svoju ljubav živom i zdravom. Crna komedija.

Nagrade:

Sedona film festival 2013 - Best Short; Regensburg Short Film Week 2013 -Audience Award; Omaha Film Festival 2012 - Audience Award; Young at heart 2012 Australia- (joint) Best Actor Award…

Smrt jedne sjene (Death Of A Shadow, Dood van een schaduw)

Režija: Tom Van Avermaet,  Belgija, Francuska, 2013., 20´

Nathan Rijckx, preminuo u prvom svjetskom ratu, zapeo je u limbu između života i smrti. Da bi dobio drugu priliku u životu i ljubavi, mora sakupljati sjene. Prije no što sakupi posljednje dvije, otkriva nešto što će posve uzdrmati njegov svijet.

Nagrade:

Winner oft he European Film Award for Best European Short Film; Nominated fort he Academy Award (Oscar); Grand Prix & Audience Award – Saporro Short Fest …

Di je Ana?

4‘

Rezultat filmske radionice za mlade u sklopu PSFF-a 2014.

Zadnja izmjena: 19. Svibanj 2015. u 23:06

14.05. Kratke slike - Iz Kratke baze 25 FPS-a: Verzije

KRATKE SLIKE

Iz Kratke baze 25 FPS-a: Verzije

14.5., 19:30, MM Centar, ulaz besplatan

Program Verzije donosi tri različita pristupa filmskim preradama. Making-of, remake i premake autorefleksine su verzije konstrukcija produkcijskih procesa snimanja filma, a uz to i ironični pogledi na industriju zabave te autorski komentari na popularnu kulturu.

Komentar (Commentary)

Režija: Robert Cambrinus

AT/UK, 2009, 15', HD video

Engleski jezik, bez hrvatskih podnaslova

Film Komentar polazi od popularnog žanra posebnih dodataka na DVD izdanjima. Autor komentira svoj igrani film koji planira snimiti, ali ništa mu ne polazi po planu. Komentirajući kreativni proces, banalne i nepredviđene okolnosti tijekom snimanja koje dovode do improviziranih i ad hoc rješenja, zabavlja nas kao gledatelja obećavajući verziju filma zbog koje se neće osjećati osramoćeno i neugodno. Štoviše, duhovitim završetkom filma najavljuje nam novu verziju bez audio komentara, ispričavajući se što ni kraj nije uspio snimiti kako je planirao. Iskreni filmski palimpsest na kakav nismo navikli.

Robert Cambrinus je profesionalni glumac, ekonomist i redatelj koji se u svojim kratkim filmovima bavi prvenstveno odnosom između autora i djela.

TRAILER:

Commentary (Robert Cambrinus) Trailer from realeyztv on Vimeo.

Masterirati Bambija (Mastering Bambi)

Režija: Persijn Broersen & Margit Lukács

NL, 2010, 13', HD video

Bez dijaloga

Eksperimentalno-animirani film nizozemskog umjetničkog dvojca bavi se kako ovladati slikovnim, sadržajnim i interpretativnim materijalom animiranog klasika iz 1942, Disneyjevim Bambijem. Ogolivši film od svih likova i protagonista autori su kreirali iz mnoštva stvarnih i obrađenih fotografija artificijelne scenografije kroz koje kamera putuje i unosi napetost i dramu, podvučenu rekonstruiranim soundtrackom iz originalnog filma. Iako ne vidimo zeku Lupka, tvorića Cvjetića, stričeka Sovu, mamu i tatu kralja te naravno kraljevića Bambija i ostale slatke likove koji žive u harmoniji djevičanske šume, autori se fokusiraju na Disneyjevu romantičarsku premisu da je priroda dobra, a civilizacija zla i utjelovljena u čovjeku. Tretirajući prirodu kao glavni lik, a ne kao pozadinu, ona uistinu postaje ogledalo koje zrcali našu vlastitu imaginaciju.

Persijn Broersen i Margit Lukács su medijski umjetnici koji djeluju na polju videa, animacije i grafike, baveći se aspektima dekorativnih karakteristika društva i izvorima suvremene vizualne kulture. Svoje radove izlažu i prikazuju u muzejima, galerijama i na filmskim festivalima. http://www.pmpmpm.com/

TRAILER:

Mastering Bambi from BerwickFilmFest on Vimeo.

Transformeri: Premake (Transformers: The Premake)

Režija: Kevin B. Lee

SAD, 2014, 25', HD video

Engleski, kantonski i mandarinski jezik, bez hrvatskih podnaslova

Gerilski desktop-dokumentarac koji se bavi četvrtim nastavkom multimilijunskog holivuskog blockbustera Transformeri: Doba izumiranja. Sastavljen je od 355 amaterskih klipova koje su na YouTube stavljali obožavatelji i sam redatelj prateći lokacije snimanja, te promotivnih klipova produkcijske kuće Paramount. Autor se bavi pitanjima kako industrija zabave još više profitira na besplatnom masovnom marketingu obožavatelja, iskorištava eksplozivni kineski box office, loše američke gospodarske prilike i omjer upliva holivudske industrije u kinesko tržište. Kevin B. Lee u ovom videoeseju konstruiranom u potpunosti na dektopu svojega osobnog računala, dolazi do intrigantnog zaključka o eksploataciji besplatne viralne promocije kroz neplaćeni rad obožavatelja čime ih Hollywood potiče da stvaraju vlastite verzije blockbustera u nastajanju, dopuštajući im kontrolirano snimanje na filmskim setovima. Iako je ovaj film u internetskoj distribuciji dostupan u svojoj punoj verziji, Kevin B. Lee smatra da ga je podjednako važno vidjeti i u verziji za kino prikazivanje.

Kevin B. Lee je filmski kritičar i autor, te producent gotovo 250 video eseja za Fandorov Keyframe u kojima kroz inovativnu formu kritičarskog video eseja istražuje medij filma. https://vimeo.com/kevinblee

STRANICA FILMA

Zadnja izmjena: 07. Svibanj 2015. u 12:49

30.04., RUNDA KRATKOG

Runda za melankolike u selekciji Ante Zlatka Stolice

30. travnja, 19:30, MM Centar, ulaz besplatan

U suradnji s Kinoklubom Zagreb, Runda kratkog fokusira se na hrvatski kratkometražni film kao estetski zaigraniju i progresivniju vrstu. U travnju prikazujemo filmove u selekciji Ante Zlatka Stolice, autora višestruko nagrađivanih filmova Johnny je mrtavSvaki dan je Božić.

Tematski i stilski odabrani radovi su dosta raznoliki pa je poseban cilj ove selekcije da nas podsjeti da forme koje obično držimo efemernima mogu biti umjetnički jednako kvalitetne kao i one konvencionalnije. Još lakše mogu jer nastaju usputno, što znači autorski i produkcijski neobuzdano pa nemaju (namjernu ili nenamjernu) ambiciju da se pojave na festivalima koji su često uskogrudni i time unificiraju poetiku, posebno kod mladih filmaša.

Ono što radove u ovoj rundi povezuje je blisko osjećanje svijeta. Baka koja sjedi pokraj pjevača; čovjek kojem plaćaju da smanji broj ptica; Damir Nikšić gol do pasa; rođenje na novu godinu; Višnja Pentić maše u kameru; El clasico u kafiću u ljetnoj noći. Radost i tuga u neprestanom čuđenju nad svijetom.

Ante Zlatko Stolica rođen je 1985. u Splitu, a živi u Zagrebu. Diplomirao je hrvatski jezik i književnost te filozofiju na Filozofskom fakultetu. Objavio je nekoliko članaka i niz kratkih priča u raznim kulturnim časopisima, a još uvijek piše na književnom portalu Booksa i svojoj stranici alkatmer.tumblr.com. Od 2010. godine honorarno radi i kao lektor. Surađivao je s dizajnerima i filmašima na brojnim umjetničkim i marketinškim projektima te sudjelovao na tri grupne izložbe. Godine 2014. snimio je dva kratkometražna filma koji su prikazani i nagrađivani na raznim domaćim festivalima: igrani film Johnny je mrtav i dokumentarni Svaki dan je Božić. Kao koscenarist surađivao je s Igorom Bezinovićem na filmovima Vrlo kratki izlet (2014.) i Kierkegaard (2014.).

Filmovi:

Uvozne vrane, r. Goran Dević

dokumentarni (2004)

Svojedobni sisački komunistički vladar, Norbert Weber, pokrenuo je kampanju istrebljivanja nekog opakog biljnog nametnika naseljavanjem populacije vrana. U međuvremenu, vrane su se razmnožile, zamjerivši se stanovništvu. Apsurdna anketa prožeta jednostavnim video-esejiziranjem sklapa se u opaki film o zloćudnoj psihozi malog mjesta. Film o prirodi i društvu, jednostavno kaže autor, a brojni festivali koji su ga prikazali rekli su svoje...

Benjamin, r. Igor Bezinović

dokumentarni, 3 min, 2015., samostalna produkcija

* reklama iznenađenja

Upozorenje, r. Damir Nikšić

Babysitter, r. Ivan Sikavica

Igrani, kratkometražni, 2012., 23', HDCAM

Scenarij: Ivan Sikavica, Ivan Skorin

Produkcija: Akademija dramske umjetnost

Čiks misli da je život uvijek bolji svugdje, samo ne tamo gdje se on trenutno nalazi – no jesu li daleki brežuljci zaista tako zeleni kako mu se čini?

Damir Radić upoznaje Višnju Pentić putem Gordane Crnković, r. Damir Radić

Baba Ljuba blues, Bebe Na Vole

3'11''

Pjesma napisana 2008. za bakinu sestru Ljubu Dežmalj.

 

Opširnije

Zadnja izmjena: 21. Travanj 2015. u 11:08

16.4., KRATKE SLIKE - The younger, the better: Vida Guzmić

19:30, MM Centar, ulaz besplatan

U drugom izdanju programa The younger the better predstavljamo autoricu Vidu Guzmić. Uz razgovor, prikazat ćemo i video instalaciju Žene vani i unutra te predstaviti njene radove, kao i djelovanje u sklopu grupe Prostor je taktika. Vida kroz medij videa, animacije, teksta, slike preuzima i/ili oblikuje narative vođene osobnim iskustvom, tuđim ili bliskim. Putem bilježenja rutina, inspiriranih umjetničkim ili neumjetničkim, u kontekstu svakodnevice, propituje ograničenja individualnih, intimnih stanja i djelovanja unutar konstruiranih pojedinačnih i kolektivnih identiteta.

Žene vani i unutra

Video instalacija

4 video kanala

Identitet, uloga žene i općenito sebstva u privatnoj i javnoj sferi u dokumentarno-eksperimentalnoj video formi koji u cjelini funkcionira kao prostorna instalacija. Priča je usmjerena na Nju, vezanu za prostor svakodnevice, kućni prostor i jednostavne svakodnevne radnje i događaje.

 

Vida Guzmić rođena je u Zagrebu 1986. godine. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti, Odsjeku za animirani film i nove medije u Zagrebu s priznanjem Summa cum laude magister. Članica je neformalne umjetničke grupe Prostor je taktika.

Izlaže od 2009. godine u Hrvatskoj i inozemstvu: Vizura Aperta u Momjanu (2009., 2013., 2014.), izložba finalista Nagrade Radoslav Putar (2010.), Almost a Year of Rectangles by Desktop Residency, Art Licks Weekend, Peckham Pelican u Londonu (2013.), We outsourced everything and now we’re bored, L’Atelier-Kunst(spiel)raum u Berlinu (2013.), THT nagradu u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu (2013.), 31. Salon mladih u HDLU-u u Zagrebu (2012.) i td.

Zadnja izmjena: 13. Travanj 2015. u 09:36

09.04. POSTEFEST- Opuzen film festival

Kratke slike | Postfest - Opuzen Film Festival: Na rubu Europe

9. travnja 2015., MM centar, ulaz slobodan, 20:30 sati

Pokrenut 2011. godine od strane mladih lokalnih entuzijasta, Opuzen Film Festival naš je jedini festival posvećen isključivo europskom filmu. Umjesto da se bave izlizanim konceptom „oživljavanja kulturne ponude” njenim pukim povećanjem, organizatori su jasan programski fokus odlučili usmjeriti na najnovija i najkvalitetnija ostvarenja europskog autorskog stvaralaštva, a s vizijom da, u vrijeme kada smo pristupali Europskoj Uniji, pokušaju potaknuti interkulturni dijalog o društvenim i političkim temama koje zaokupljaju svakodnevicu našeg kontinenta. Orijentiranjem na promociju europskih kinematografija Opuzen želi otvoriti prostor za razumijevanje europskih različitosti pa tako, uz glavne nagrade u igranoj, dokumentarnoj, hrvatskoj i animiranoj konkurenciji, žiri nagrađuje i film koji na najbolji način promiče ideju ljudskih prava.

 

U vrijeme osnivanja opuzenski je festival nudio jedino kino platno na potezu od Splita do Dubrovnika. Druga je glavna misija stoga bila promijeniti nešto po tom pitanju pa je, zahvaljujući između ostalog i njihovom inicijativom i zalaganjem, u ožujku ove godine otvoreno kino u Metkoviću. Kino Pobjeda postalo je tako 29. nezavisno digitalizirano kino u Hrvatskoj, a redovni će se program u njemu odvijati svakog vikenda dok će preko tjedna ostati dvorana za kazališne i druge javne namjene.

Treći ključni segment koji si je festival uzeo „u zadatak” bio je djeci i mladima neretvanskog kraja omogućiti ne samo da filmove konzumiraju već da zauzmu aktivnu ulogu pa se tako svake godine u sklopu festivala održava sve rastuća OFF škola. Tijekom tjedan dana mladi autori uz pomoć profesionalnih mentora snimaju kratkometražne igrane i dokumentarne uratke koje potom na zatvaranju imaju prilike pogledati zajedno s publikom na velikom platnu. A publike ne manjka – glavni opuzenski trg svake festivalske večeri primi i po nekoliko tisuća ljudi, podjednako domaćih i turista.

U goste trećoj epizodi Postfesta dolazi ekipa festivala, razgovarat ćemo s osnivačem i direktorom Augustinom Zonjićem, a prema njegovom ćemo izboru pogledati i nekoliko igranih naslova koji su protekle dvije godine bili prikazani u natjecateljskom programu Europska kratka kritika.

 

U džepu kaputa (Nella tasca del cappotto), Marco di Gerlando, 2014., ITA, 12’

Fantastika / Dječji. Luca je introvertirani dječak koji uz pomoć dvaju lutaka pokušava obraniti svoje imaginarno kraljevstvo od zle princeze.

 

Zrak pomiče stvari (L’air fait bouger les choses), Emilia Ruiz, 2013., FRA/SPA, 10’

Povijesni / Drama. U okrilju nepodnošljive ljetne vrućine dvije mlade žene, francusku volonterku i izbjeglicu iz Španjolske, spojit će političke okolnosti na koje nisu mogle utjecati.

Pada kiša (Piove), Francesco Zucchi, Lu Pulici, 2013., ITA, 15’

Komedija. Kiša će biti točka na „i“ kada se jedan posve običan dan doktora u malom gradiću pretvori u niz neočekivanih događaja.

Izak (Isacco), Federico Tocchella, 2013., ITA, 15’

Komedija / Fantastika. Izak je dječak koji se raduje što će otići s ocem na izlet u planine. Izak je plastelinska figurica.

 

U tvojem je interesu… (Bättre ränta), Jimmy Olson, 2012., SWE, 10’

Komedija / Drama. Kada se suprotstavi mladom pljačkašu, službenica na bankovnim šalteru postat će junakinja dana

Svi filmovi imaju podnaslove na hrvatskom jeziku.

Opširnije

Zadnja izmjena: 13. Travanj 2015. u 09:37

02.04. IZ KRATKE BAZE 25 FPS

Kratkometražni film američke redateljice Jennifer Reeder A Million Miles Away, koji je predstavljen na više od 30 festivala diljem svijeta od Rotterdama, Obernhausena do Sundancea, bit će prikazan 2. travnja u 19:30 u MM Centru (Savska 25) na programu Kratkih slika.  Uz A Million Miles Away na rasporedu je i film Buffalo Juggalos Scotta Cummingsa, kojega je Filmmaker Magazine proglasio  jednim od 25 novih lica nezavisnog filma.

Ulaz na program je besplatan.

Pratite nas i na facebook stranici https://www.facebook.com/kratkeslike

Opširnije

Zadnja izmjena: 13. Travanj 2015. u 09:37

RUNDA KRATKOG: Hrvatski eksperimentalni film 90-ih – tehnološki odmak

26.3.2015., 19:30, MM Centar, ulaz besplatan

Rundom kratkog nastavljamo, u 2014. započetu suradnju s Kinoklubom Zagreb, na promociji hrvatskog kratkometražnog filma. Kratki film, estetski progresivnija i autorski zaigranija forma, uglavnom je ograničena na festivalsko prikazivanje, a njezini su distribucijski kanali često ograničeni. Runda kratkog predstavit će radove etabliranih autora, ali i autora mlađe generacije, a u selekciji priznatih hrvatskih filmskih umjetnika i moderaciji Vedrana Šuvara, predsjednika Kinokluba Zagreb.

Početkom 1990-ih u Hrvatskoj dolazi do značajnih društvenih promjena. Uz lokalnu promjenu država i državnih sistema, te globalni tehnološki napredak javlja se nova generacija video umjetnika, autora eksperimentalnih filmova. Tematski djeluju u odmaku prema aktualnim društvenim zbivanjima, a kriterij srodnosti im je uporaba novih tehnologiji u produkciji. Tako su tada nastali i prvi hrvatski filmovi montirani na kompjuteru. Ovaj program prikazuje presjek jedne generacije filmaša, koji su napravili prve korake u danas nezaustavljivoj tehnološkoj revoluciji i primijenili ih u produkciji eksperimentalnog filma i videa.

Opširnije

Zadnja izmjena: 23. Ožujak 2015. u 13:11

The younger, the better / Luka Hrgović

19. ožujka u okviru novog filmskog programa (Kratke slike) i projekta The younger, the better, MM Centar, ugošćuje jednog od najzanimljivijih i najoriginalnijih filmskih autora – Luku Hrgovića. Uz razgovor s L. Hrgovićem prikazat ćemo i 6 njegovih radova: Krvavi spust, Servus, Etida, Nick & Cool, Magnum, Zetstapo, Construction workers lunching on a crossbeam. Razgovor moderira kustosica Marta Kiš.

Program počinje u 19:30, a ulaz je besplatan.

Opširnije

Zadnja izmjena: 17. Ožujak 2015. u 12:19

POSTFEST: Sisak Eko Film Festival - Festivali bez ugljičnog otiska

12. ožujka, 19:30, MM Centar

Postfest je programska cjelina Kratkih slika koja predstavlja manje, ali ne i manje važne, hrvatske filmske festivale koji se ističu svojom kvalitetom i jasnim programskim fokusom te kojoj je namjera otvoriti šira pitanja socioekonomskog konteksta kulture filmskih festivala. Uglavnom će biti riječ o festivalima lociranima izvan Zagreba, a koji osim što imaju regionalni značaj, pružaju i primjere dobre prakse privlačenja nove publike i prezentacije filmova izvan klasičnog okružja kinodvorana kojih u tim mjestima najčešće niti nema. Prvi na programu sisački je SEFF – međunarodni festival profesionalnih i amaterskih video- i filmskih uradaka koji svojim sadržajem promiču ideje zaštite okoliša i održivog razvoja. Posebnost festivala je što njegov organizacijski tim u suradnji s volonterima svake godine na biciklima obiđe dvadesetak mjesta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini prikazujući u njima filmski program, a potom službeno završava u Sisku. Ekologiji posvećeni filmski festivali nisu raritet u svijetu pa je SEFF tako i dio saveza Green Film Network koji okuplja više od 20 festivala na svim meridijanima, promiče filmski diskurs o zaštiti okoliša te istovremeno problematizira i zelenu proizvodnju, kako filmova, tako i samih – filmskih festivala. U prvoj “epizodi” Postfesta s osnivačem i voditeljem SEFF-a Danielom Pavlićem raspravit ćemo, između ostalog, koliko je moguć ekoaktivizam kroz film, kojim metodama privlačiti ciljanu, u ovom slučaju ruralnu, publiku te kako uopće mjeriti i evaluirati konkretni socijalni i okolišni učinak angažiranih festivala ovakvog tipa.

Moderator: Uroš Živanović

Planet RE:think

Režija: Eskil Hardt

Danska, 89’,  dokumentarni

Ako ovaj tekst čitate na svom mobilnom telefonu, u ruci upravo držite predmet u koji je ugrađeno više od 50 različitih metala iz svih krajeva svijeta. Globalna ekonomska, socijalna i ekološka kriza intrinzično su povezane – postoji li uopće mogućnost da ti metali do vas dođu na način koji je okolišno i humano održiv tematska je premisa dugometražnog dokumentarnog filma danskog redatelja Eskila Hardta.

Trailer Planet RE:think from aceandace on Vimeo.

Zadnja izmjena: 09. Ožujak 2015. u 13:02

05.03., IZ KRATKE BAZE 25 FPS-a

5. ožujka, 19:30, MM Centar, ulaz besplatan

IZ KRATKE BAZE 25 FPS-A: Ono što se ne želi čuti, ono što se ne želi vidjeti

Kratka baza je infocentar i medijateka za kratki film koju je formirala Udruga 25 FPS tijekom deset godina festivalskog djelovanja. Obuhvaća 5000 kratkih filmova svih rodova i žanrova koji su dostupni za pregledavanje i individualno istraživanje. U programima posežemo u arhiv i bavimo se trendovima u suvremenom kratkom filmu, detektiramo one koji se odmiču od tradicionalne kinematografije, biramo filmove koji umjetnički inspiriraju, provociraju i namjerno zbunjuju. Programi za informiranje i snalaženje u današnjem trenutku kratke slike.

Programski izbor: Marina Kožul, Sanja Grbin​

Ono što se ne želi čuti, ono što se ne želi vidjeti

Filmski eksperimenti spajanja dokumentarnog i umjetničkog koji kroz svojstveni aktivizam odražavaju kompleksna politička pitanja načeta egipatskom revolucijom 2011. do današnjeg trenutka.

Opširnije

Zadnja izmjena: 20. Veljača 2015. u 14:22

Kratke slike uskoro u MM centru!

Kratke slike,  novi filmski program Kulture promjene

Novi filmski program Kulture promjene SC, Kratke slike, kroz 4 cjeline (Iz kratke baze 25 FPS-a; Postfest; Runda kratkog; The younger, the better) predstavlja suvremenu domaću produkciju kratkog filma, suvremeni domaći i inozemni eksperimentalni film i video,  donosi sociološki i kulturološki pogled na festivale te predstavlja mlade video umjetnike.  Svaka programska cjelina uključuje i tematske rasprave te moderirane razgovore unutar kojih će ponuditi i otvoriti niz pitanja od filmskog jezika, roda, teorijskih ideja, produkcije, sociološko-kulturoloških i ekonomskih fenomena, aktualnih umjetničkih filmskih strujanja. Rasprave bi trebale stvoriti konceptualni okvir razumijevanja umjetničkog filma i njegovog odnosa prema stvarnosti, drugim umjetničkim izričajima te pojedinačnom gledatelju, ali i društvu u širini.  Program će se održavati od ožujka do prosinca 2015. u MM Centru, a ulaz je besplatan.

Program se realizira uz potporu Hrvatskog audiovizualnog centra.

Opširnije

Zadnja izmjena: 01. Lipanj 2015. u 11:30