About Student centre Zagreb

Student Centre Zagreb was founded in 1957 and now is a multi-functional space in the heart of the city. SC works on improving student living standard on all levels and in cultural activities, through its Department of culture - Culture of Change it organises and produces shows, performances, conferences and workshops in the fields of music, film, visual arts, theatre, radio. The main goal of SC is to create innovative, economic and educational frameworks of cultural production in order to influence cultural practices in Croatia and internationally. Theatre production is manifested in SC’s own theatre - Teatar &TD, founded in the 1960’s, as the opposition to the classical theatres. &TD is not limited by genres and stylistic criteria, which opens up the possibility of establishing new production aesthetics and contemporary forms of co-production, post production and collaboration.

Zadnja izmjena: 09. Svibanj 2017. u 12:00

apap EU kulture programme

Kultura promjene

Kultura promjene | 22. Veljača 2017. u 12:42

Kongres i izložba Odgajanje budućnosti u Savskoj 25

Odgajanje budućnosti 22. veljače do 4. ožujka; ulaz besplatan / Galerija SC / Atendaj event!

Otvorenje izložbe - srijeda, 22. 2. u 20h, u Galeriji SC

Odgajanje budućnosti projekt je koji okuplja umjetnice i teoretičarke oko zajedničke želje promišljanja suvremene uloge žene i majke. Tema koja često kreće iz vrlo osobnih, trenutačnih, životnih preokupacija zapravo je sveobuhvatni „problem“ koji utječe na izgradnju čitavog društva i kreira budućnost. Istraživanjem svojih pozicija autorice različitim metodama preispituju kompleksne odnose osobnoga i društvenoga, racionalnoga i emotivnoga, svjesnoga i nesvjesnoga, mogućega i nemogućega. Krajnjim pojednostavljenjem dihotomija se može iščitati i u trenutačno široko vladajućim društvenim pozicijama koje propagiraju desne, ekstremne pa i patrijarhalne postavke i upravo suprotnoj poziciji velikoga dijela feminističkih praksi. Upravo iz te pozicije želja nam je, kroz komunikaciju, propitivanje, dijeljenje iskustva te širenjem saznanja, doprinijeti tolerantnijem i osvještenijem društvu.

Autorice: Elina Brotherus (FI), Maria Adela Diaz (Guatemala / SAD), Jelena Kovačević (HR), Ana Kuzmanić (HR), Ines Matijević Cakić (HR), Neli Ružić (HR), Lena Šimić (UK), Tanja Tintor Keller (HR), Vlasta Žanić (HR)

Predavačice: Ankica Čakardić, Ana Kuzmanić, Ines Matijević Cakić, Aleksandra Mindoljević Drakulić, Irena Bekić i Marijana Stanić, Lena Šimić

Autorice projekta: Ines Matijević Cakić i Marta Kiš

foto Jelena Kovačević


Četvrtak, 23. 2. 2017., u 19:30 @ MM Centar

Kratke slike – IZ KRATKE BAZE 25 FPS-A: Anna, r. Massimo Sarchielli, Alberto Grifi

Radionica Zajedničko pisanje po noći

Petak, 24. 2. 2017., u 18 sati @ Galerija SC

Ines Matijević: Majčinstvo unutar konceptualnih feminističkih praksi u drugoj polovici 20. st.

Lena Šimić: Manifesto for Maternal Performance (Art), 2016.

Ankica Čakardić: Majčinstvo i reprodukcija kapitalizma

Ana Kuzmanić: Subverzivna pedagogija u umjetničkoj praksi – projekt Ti si malen, ja sam velik!

Subota, 25. 2. 2917., u 18 sati @ Galerija SC

Lena Šimić i Marta Kiš: Prezentacija radionice Zajedničko pisanje po noći

Irena Bekić, Marijana Stanić: Umjetničko-istraživački projekt Majke i kćeri, Galerija 90-60-90, POGON Jedinstvo, Zagreb, 2011.

Aleksandra Mindoljević Drakulić: Što je (ne)dovoljno dobro majčinstvo?

Ines Matijević: Subjektivnost majčinstva u susretu s umjetničkom praksom - predstavljanje radova Ines Matijević Cakić

**Za vrijeme svih predavanja bit će organizirano kreativno zabavljanje za djecu pa pozivamo i najmlađe da nam se pridruže!**

foto Ines Matijević

Ana Kuzmanić

Subverzivna pedagogija u umjetničkoj praksi – projekt Ti si malen, ja sam velik!

Ti si malen, ja sam velik interdisciplinarno je istraživanje koje se u širem smislu bavi ideološkom konstrukcijom djetinjstva: s jedne strane društvom kasnoga jugoslavenskog socijalizma, a s druge strane društvom uznapredovaloga kapitalističkog konzumerizma.

Polazišna točka istraživanja je knjiga Jedva čekam da odrastem: poruke djece odraslima urednice Branke Praznik. Knjiga je nastala povodom Svjetskoga dana djeteta 1980. u tadašnjoj SR Hrvatskoj. Knjiga sadrži izjave djece o bitnim pojavama i događajima u njihovu životu.

Na tragu metode korištene u knjizi osmišljena je serija interaktivnih radionica s djecom koje se održavaju u Zagrebu 2015. Teme radionice inspirirane su knjigom te su podijeljene u četiri cjeline: o odraslima, o životnoj sredini, o ratu i sukobu te o osobnim željama. Kritičko propitivanje slikovnica služilo je kao poticaj za razgovor, a raznim interaktivnim materijalima djeca su motivirana na spontan i neposredan odnos i slobodno razmišljanje o svakodnevici u okviru četiriju spomenutih tema.

Naknadnom selekcijom nastaje umjetnička knjiga u kojoj suprotstavljam dva seta izjava: prvi dio knjige direktno proizašao iz radionica, a u njemu su izabrane izjave djece koje reflektiraju ideološko okruženje u kojemu živimo. Drugi i manji dio knjige čine izjave preuzete iz knjige Branke Praznik koje najbolje reflektiraju ideologiju vremena i mjesta u kojemu su nastale.

Ana Kuzmanić diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2009. magistrirala je na The University of Edinburgh, Edinburgh College of Art te stekla zvanje Master of Fine Arts with Distinction. Od iste je godine zaposlena na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu. Od 2006. sudjeluje na deset samostalnih i više od trideset skupnih izložbi u Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Egiptu, Nizozemskoj, SAD-u, Litvi i Sloveniji. Članica je HULU-a i HDLU-a. Suosnivačica je i članica međunarodnoga kolektiva Eastern Surf čija je polazišna točka rad u virtualnom okruženju te mimikrija digitalnoga svijeta unutar fizičke stvarnosti. Bavi se istraživanjem i stvaranjem koji propituju tradicionalne uloge autora i gledatelja dajući posjetitelju aktivnu ulogu u umjetničkom djelu. Njezina umjetnička praksa, utemeljena na transdisciplinarnom konceptualnom okviru, ostvaruje se kroz istraživanje i izražavanje u različitim medijima smještenima na razmeđi realnosti i virtualnosti.

Aleksandra Mindoljević Drakulić

Što je (ne)dovoljno dobro majčinstvo?

Cilj ovoga pozvanog predavanja jest upoznati javnost s koncepcijom tzv. dovoljno dobroga majčinstva engleskoga psihoanalitičara Donalda Woodsa Winnicotta. Psihologinja Mindoljević Drakulić na interdisciplinaran i sistematičan način portretira prvu osobu koju čovjek susreće kada se rodi – majku te objašnjava dijadni odnos majka - dijete.

Iz psihologije je poznato da prva iskustva s majkom bitno određuju život svake osobe, pa autorica prikazuje različite aspekte majčinstva koji mogu pozitivno (stimulirajući zdravi razvoj i stvarajući psihički stabilne ljude) i negativno (razvojem različitih psihičkih poremećaja) utjecati na čovjekovu psihu.

U predavanju autorica se dotiče poznatih stereotipa i tabua vezanih za današnje suvremeno majčinstvo poput idealizacije majčinstva i neupitne kvalitete majčinske njege, čime univerzalnost obrađene teme sudionicima/cama skupa nudi odgovore i na njihovu osobnu životnu perspektivu dovoljno dobroga roditeljstva.

Doc. dr. sc. Aleksandra Mindoljević Drakulić nastavnica je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u Centru za obrazovanje nastavnika. Nositeljica je kolegija Psihologija odgoja i obrazovanja. Kao psihologinja devet je godina radila u Klinici za psihološku medicinu KBC-a Zagreb te pet godina honorarno kao voditeljica na HRT-u.

Ima nekoliko završenih višegodišnjih psihoterapijskih supspecijalizacija te status certificirane psihoterapeutkinje. Godine 2013. dobitnica je društvenoga priznanja Marulić: Fiat Psychologia Hrvatskoga psihološkog društva za osobito vrijedan prinos razvitku i promicanju primijenjene psihologije u Hrvatskoj. Godine 2015. za sveučilišni priručnik Suicid: fenomenologija i psihodinamika dobila je nagradu Zoran Bujas Hrvatskoga psihološkog društva za osobito vrijednu psihologijsku knjigu godine.

Objavila je mnoge znanstvene radove i poglavlja u stručnim knjigama te četiri autorske knjige: Mali rječnik psihodrame (2007.), sveučilišni priručnik Suicid: fenomenologija i psihodinamika (2013.), Majka, žena i majčinstvo (2015.) i Školska fobija (2016.).

Ankica Čakardić

Majčinstvo i reprodukcija kapitalizma

Feministička teorija socijalne reprodukcije upozorava nas kako kapitalizam da bi uopće funkcionirao uvijek paralelno uključuje dvije sfere "proizvodnje" u svom cikličkome djelovanju: one na tržištu i u kućanstvu. U izlaganju ću govoriti o majčinstvu kao važnome elementu reprodukcije kapitalističkoga načina proizvodnje, i kao sastavnoga dijela tzv. neproduktivnoga, neplaćenog kućansko-obiteljskog rada. Razgovarat ćemo o klasnoj problematici suvremenoga koncepta majčinstva i historijskoj razlici pretkapitalističkoga i kapitalističkoga konstrukta majčinstva i roditeljstva. Otvorit ću i temu komunističkoga pristupa majčinstvu i socijalizaciji kućanskoga rada, preko radova Alexandre Kollontaj, ruske komunistkinje, revolucionarke i političarke. Bude li vremena, govorit ću i o statusu reproduktivne pravde (prava na pobačaj, pitanje planiranog roditeljstva i ženskoga reproduktivnog zdravlja) posljednjih godina u Hrvatskoj, otkada je snazi izrazita konzervativna kontrarevolucija i snažan napad na stečena ženska socijalno-materijalna prava.

Ankica Čakardić (Rijeka) od 2010. zaposlena je kao docentica i nositeljica Katedre za socijalnu filozofiju i filozofiju roda na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tu ostvaruje interese za socijalnu i političku filozofiju, socijalnu historiju, marksizam i feminizam. Koordinatorica je obrazovnoga programa u Centru za ženske studije, a u Centru za mirovne studije predaje desetu godinu zaredom. Surađuje s različitim znanstvenim, kulturnim i društvenim organizacijama, inicijativama i projektima. Povremeno piše za portale Libela.org i VOXfeminae. Feministička je i socijalistička aktivistkinja.

Irena Bekić, Marijana Stanić

Umjetničko-istraživački projekt Majke i kćeri, Galerija 90-60-90, POGON Jedinstvo, Zagreb, 2011.

Izložba Majke i kćeri kustosica Marijane Stanić i Irene Bekić uključila je psihologijsko istraživanje psihologinja Alessandre Pokrajac Bulian i Sanje Smojver-Ažić, umjetničke produkcije četrnaest umjetnica, okrugli stol te cikluse dokumentarnoga i igranoga filma. Takav format omogućuje prekoračivanje disciplinarnih granica, sagledavanje problema iz poliperspektivne vizure kao i međusobnu potporu pojedinih disciplina, napose umjetnosti i znanosti, čime svaka od njih širi područje svoga dosega, uvida i prezentacija.

Sama izložba realizirana je kao narativ o složenome odnosu majke i kćeri potkrijepljen istraživanjem psihologinja i umjetničkim pozicijama: od ranih feminističkih radova Ulrike Rosenbach koja majčinstvo tretira kao uznemirujuću, gotovo represivnu ljubav, preko rada Sanje Iveković koja propituje žensku poziciju u javnome muškom prostoru politike i povijesti do radova mlađih umjetnica koje odnos majke i kćeri vide kao promjenjiv proces, svakodnevnu praksu baziranu na ženskoj uzajamnosti. Odmicanjem od, još uvijek dominantne, patrijarhalne reprezentacije „dobre“ majke, odnos između majki i kćeri sagledan je, kroz izložbu, kao odnos temeljen na praksama brige i zaštite te ljubavi i uvažavanju drugoga bića, ali i na samopoštovanju i svijesti o vlastitome tijelu i potrebama. U tom se smislu ovaj odnos iščitava kao politički prostor pristajanja i opiranja te mogući aktivator društvene promjene.

Autorice: Claudia von Alemann (DE), Mor Arkadir (IL), Corinna Belz (DE), Tanja Dabo (HR), Vlasta Delimar (HR), Amela Frankl (HR), Nicole Hewitt (HR), Sanja Iveković (HR),  Ana Opalić (HR), Ulrike Rosenbach (Njemačka), Marijana Stanić (HR), Irena Topić (HR), Mirjana Vodopija (HR), Vlasta Žanić (HR)

Psihologinje: Alessandra Pokrajac Bulian (HR), Sanja Smojver-Ažić (HR)

Irena Bekić (1964.) završila je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zaposlena je u Knjižnicama grada Zagreba gdje vodi Galeriju Prozori. Programsku koncepciju temelji na participativnim i novomedijskim oblicima suvremene umjetničke prakse te uključivanju i edukaciji široke publike. Koristeći resurse umjetnosti, kroz djelovanje galerije, aktivira politički potencijal javnoga prostora knjižnice te otvara mogućnost izvaninstitucionalne i neformalne edukacije korisnika/ca, razvijanje platforme za osviješteno promišljanje i sudjelovanje u zajednici. Kroz kustoske projekte koje je realizirala propituje i ogoljuje dominantne društvene obrasce te istražuje oblike medijacije s publikom (program Galerije Prozori, Između tamo i tamo: anatomija privremenih migracija (s Dugom Mavrinac, MMSU Rijeka, 2017.), ARTeceda (s Petrom Dolanjski, 2016.) Rječnik svakodnevnih interakcija, intervencije u dnevnim novinama (Novi list, 2011.) Majke i kćeri (s Marijanom Stanić, Galerija 90-60-90, Zagreb; MKC Split; 2011.)

Objavljuje likovnu kritiku u novinama i časopisima te predgovore izložbama i suradnica je 3. Programa Hrvatskog radija, emisija Triptih. Autorica je teksta u knjizi Andreja Kulunčić: Umjetnost za društvene promjene, MAPA, Zagreb 2013.  Članica je ULUPUH-a.

Marijana Stanić rođena je 1971. u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2003. Predsjednica je udruge 90-60-90, Platforma za suvremenu umjetnost.  Voditeljica je i kustosica Galerije 90-60-90 u Pogonu Jedinstvo, profesorica je likovne kulture i likovna umjetnica. U proteklih petnaest godina svojim je djelovanjem pokrenula i realizirala niz projekata u promicanju vizualne kulture i likovne umjetnosti (Galerija Močvara, Galerija 90-60-90, Što ima u gradu).

U svome umjetničkom radu kreće se unutar širokoga raspona multimedijalnih radova: crteži, audio, video i svjetlosne instalacije, radio drame, objekti i art game. U potrebi za preispitivanjem slike svijeta u kojemu živimo, problematizira sustav vrijednosti suvremenoga društva, konzumerizam i prezentacije stvarnosti, te istražuje modele svakodnevne komunikacije i odabire životnih strategija. Radovi se baziraju na estetici dječjih igračaka, kiča i sitne galanterije, a teme često dotiču opća mjesta maštarenja s ironijskim odmakom.

Od 2001. aktivno se bavi umjetničkim radim, te je izlagala na više samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Članica je HDLU-a. Živi i radi u Zagrebu.

Lena Šimić

Manifesto for Maternal Performance (Art), 2016.

Lena Šimić predstavit će svoj Manifesto for Maternal Performance (Art), nastao u jesen 2016. kroz četrdesetodnevno dopisivanje s Emily Underwood-Lee na temu njihova svakodnevnoga majčinskog djelovanja i učenja vezana uz to. Manifesto for Maternal Performance (Art) bit će objavljen u posebnome izdanju časopisa „On the Maternal“ in Performance Research u kolovozu 2017. Manifest će biti izveden na hrvatskome jeziku.

Ines Matijević

Predavanje 1.

Majčinstvo unutar konceptualnih feminističkih praksi u drugoj polovici 20.st.

Umjetnost i majčinstvo započinju svoju uzajamnu relaciju 60-ih i 70-ih godina 20. st. u trenutku kada se u to vrijeme aktivnome feminističkom aktivizmu priključio i onaj umjetnički. U tim su okolnostima umjetnice započele istraživati i kritički se odnositi prema društvenim ideologijama i represijama, kroz umjetničke diskurse stvarajući nova značenja potaknuta subjektivnim iskustvima, a majčinstvo je kao takvo iskustvo pronašlo svoj način reprezentacije i prostor komunikacije. Iz toga je razdoblja među umjetničkim djelima koja su pristupila problematiziranju majčinstva najpoznatiji kapitalni projekt Post porođajni dokument (Post Partum Document) (1973. -1979.) američke konceptualne umjetnice Mary Kelly. Post Partum Document ostvaren je kao multimedijski zapis koji problematizira dijadu majka-dijete u razdoblju od djetetova rođenja do njegove šeste godine. Tim je umjetničkim djelom Mary Kelly s umjetnicama Elaine Reichek, Mierle Laderman Ukeles, Susan Hiller i Mother Art kolektivom konceptualizirala ideju o umjetnosti majčinstva, prostoru za upisivanje vizualnoga izražavanja subjektivnoga doživljaja majčinstva s ciljem artikulacije majčinskoga iskustva u širem društvenom kontekstu.

Cilj je predavanja predstaviti prva umjetnička djela koja problematiziraju majčinstvo i društvene okolnosti u kojima su nastala.

Predavanje 2.

Subjektivnost majčinstva u susretu s umjetničkom praksom - predstavljanje radova Ines Matijević Cakić

U ovom predavanju umjetnica Ines Matijević Cakić predstavit će susret svoje umjetničke prakse s majčinstvom. Istraživanje majčinstva kroz umjetničku djelatnost umjetnica će predstaviti kroz radove koje je realizirala od 2009. do 2017.: Bez naziva – rad posvećen Noli (2009.), Imaginarni bestijarij (2011. – 2014.), Mama ide u Zagreb – arhiv susreta (2012 – 2014.), Matriksijalne priče (2011. – 2014.) i Portret s kosom (2017.). Navedeni radovi posvećeni su umjetničinom osobnom razumijevanju majčinstva i majčinske subjektivnosti kroz umjetničku praksu.

Ines Matijević Cakić rođena je 17. siječnja 1982. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna u Zagrebu 2000. Iste je godine upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, smjer grafika. Diplomirala je na grafičkom odsjeku u klasi red.  prof. Ante Kuduza 2005. Doktorirala je također na Akademiji likovnih umjetnosti, smjer slikarstvo, 2016. Temu Matriksijalne priče – vizualni izraz suvremenog doživljaja majčinstva obranila je pod mentorstvom red. prof. Ante Rašića i izv. prof. Lene Šimić.

Kroz svoju umjetničku praksu Ines Matijević Cakić istražuje pitanja identiteta, subjektiviteta i kulturološkoga nasljeđa. U posljednjih nekoliko radova istražuje subjektivnost majčinstva i intersubjektivnost. Figurativni sadržaji njezinih radova, najčešće u formi crteža i grafika, refleksija su i interpretacija osobnoga iskustva u susretu s drugim, psihoanalizom i feminističkom filozofijom.

Kao dobitnica stipendije CEEPUS 2003. pohađala je jedan semestar na Sveučilištu Indiana u Pennsylvaniji (IUP, Indiana, PA, SAD). Od 2006. do 2011. bila je zaposlena u zvanju asistentice na Učiteljskom fakultetu u Osijeku, a od 2011. zaposlena je na Umjetničkoj akademiji u Osijeku u zvanju docentice gdje predaje kolegije Grafika i Crtanje. Od 2016. kao vanjska suradnica predaje na Građevinskom fakultetu u Osijeku.

Izlagala je na jedanaest samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Radovi joj se nalaze u sljedećim fundusima i zbirkama: Hrvatskom kabinetu grafike u Zagrebu, Zbirci suvremene hrvatske umjetnosti Filip Trade u Zagrebu, Okolje Consulting Art Collection u Ljubljani, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci te Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je sljedećih nagrada: Nagrada Muzeja moderne i suvremene umjetnosti iz Rijeke - 5. hrvatski trijenale grafike (Zagreb, 2009.), Grand Prix - 21. slavonski biennale (Osijek, 2008.), Grand Prix nagrada Erste & Steiermärkische banke (Zagreb, 2008.), Posebna nagrada - 3. međunarodni biennale eksperimentalne grafike, The Brancovan Palaces (Bukurešt, Rumunjska, 2008.), Nagrada Ex Aequo - 20. slavonski biennale (Osijek, 2006.), Nagrada rektora Sveučilišta (Zagreb, 2004.), Prva nagrada - Pasionska baština (Zagreb, 2004.), Pohvala Akademije likovnih umjetnosti (Zagreb, 2003. i 2002.). Godine 2007. bila je finalistica nagrade Radoslav Putar u Zagrebu.