L. Barić / S. Milardović: VISIBABA

Režija: Sanja Milardović

Tekst: Lana Barić, Sanja Milardović, Nikolina Rafaj

Izvodi: Lana Barić

Dramaturgija: Nikolina Rafaj

Scenografija: Andrea Lipej

Oblikovateljica svjetla: Dina Marijanović

Oblikovatelj zvuka: Miroslav Piškulić

Glazba: Matej Merlić

Video: Tin Ostrošić-kamera, David Gašo-montaža

Glasovi: Duško Ćurlić, Nikša Butijer, Bernard Tomić, Sanja Milardović

Visibaba je usamljena žena u četrdesetima koja u trenutku čekanja pregleda kod doktora, bojeći se najgoreg ishoda, na osebujan i komičan način prolazi kroz razne situacije koje su ju u životu obilježile i koje ona povezuje s potencijalnom bolešću svojeg tijela. Neobično dijete, povučeno, uvijek s knjigom, nikad s drugom djecom, Visibabu je svijet oko nje uvijek malo plašio i nikad prihvaćao. S vremenom je i ona sama shvatila da je za nju najbolje da se sakrije i pričeka da ovaj život prođe. Sada, u trenutku kada misli da se stvarno bliži njen kraj, u njoj se javlja nešto novo.

U svijetu s rastućim brojem usamljenih i neprihvaćenih pojedinaca, tu gdje sve napreduje osim ljudske suštine koja je uvijek povezanost s drugim bićem i osjećaj prihvaćenosti, sve više ljudi u sebi nosi malu Visibabu koja bi da može, živjela neki skroz drugi život. Dopuštenje za takav život nikad neće dobiti, mora si ga dati sama i sjetiti se da je ona u svojoj suštini – jedna vjesnica proljeća.

“Znaš li šta je najljepše u životu? Želja, prijatelju.”

Meša Selimović

Visibaba želi živjeti.