V. Hribar: HIROMI

HIROMI

drama u tri preludija

Večer je, jesen,

Mislim jedino

Na svoje roditelje

(Taniguchi-Yosa Buson)

Uronjena u post-obiteljsku atmosferu, predstava Hiromi odvodi nas u austrougarske ruševine jednog kućanstva za kojeg su preko noći počela vrijediti neka druga pravila. Kauč, stol i televizor najednom su zamijenile sofisticirane simetrije i bolnička sterilnost. Kako u tu simetriju uklopiti savršeno nesimetrični obiteljski trojac – sina Stefana, oca Joška i Djeda? Lice po kojem drama nosi ime je Hiromi, japanska klaviristica koja je nedavno stupila u ekonomsko-ljubavni savez s Joškom, ponudivši mu još jedan u nizu životnih početaka. Kroz rezignirane samoanalize, seciranje i intelektualiziranje svakodnevice do najmanjih potankosti, likovima uporno izmiče sadašnjost koju su u novom zen obiteljskom hramu odlučili osvojiti. Iako će se jezične mreže o koje zapinju u pokušaju razumijevanja činiti sve gušće i beznadnije, riječima D. T. Suzukija; “Ma koliko bile guste mreže, samim time što su mreže neke će stvari iz njih ispasti i te se stvari, prema tome, ni na koji način ne mogu izmjeriti.” U duhu japanskog Noh teatra gdje duhovi umrlih na pozornicu često silaze bez poziva, sjećanja se u tri navrata (ili tri preludija) nepozvana javljaju članovima ove obitelji, izranjajući iz njihovog jezika, suprotstavljajući se nametnutoj sadašnjosti i dozvoljavajući protagonistima potragu za teško vidljivim, dubokim i zamagljenim obrisima neizgovorenih rečenica.

Redatelj i autor teksta: Vid Hribar

Dramaturginja: Nina Bajsić

Igraju:

Rea Bušić

Matija Čigir

Silvio Mumelaš

Vedran Živolić

Skladatelj: Vid Hribar

Scenski pokret: Filipa Bavčević

Oblikovatelj svjetla: Luka Matić

Kostimografkinja i autorica vizualnog identiteta: Mara Bajsić

Scenografija: Luka Matić i Mara Bajsić

Producentica: Katarina Krešić