Lora Elezović – ČAJANKA – izložba

Otvorenje izložbe Čajanka autorice Lore Elezović održat će se u srijedu 27. svibnja u KIOSKU u 19 sati. Izložba je otvorena do 8. 6. 2026., a gleda se izvana frontalno kroz staklena vrata Kioska.

Tijesni prostor Kioska postaje prostor zgusnutih sjećanja – pred nama se otvara scenografija, filmski set ili kadar koji povremeno oživljava igrom svjetlosti. Prizor čine stol i četiri mjesta naznačena čajnim i desertnim priborom: šalicama, tanjurima i ostalim pratećim predmetima. U tijeku je čajanka – kolači su posluženi, desertne žlice položene, a posuđe kao da se netom koristilo ili tek čeka uporabu. No sudionika nema, a cijeli set je transparentan, gotovo da iščezava, izmiče pogledu.

Čajni servis, povezan s ritualom, predahom i druženjem, ukrašen je simboličnim motivima te time postaje nositelj osobnih priča, identiteta i unutarnjih napetosti članova obitelji. I dok svako sjedeće mjesto s pripadajućim mu predmetima predstavlja jednog člana obitelji o kojem doznajemo tek kroz motive koje umjetnica ucrtava na posuđu, oni fizički izostaju, ostavljajući nas s pitanjem: promatramo li ostatke završenog događaja, pauziranu ceremoniju u tijeku ili je riječ o neostvarivom, ali priželjkivanom prizoru (idealizirane) bliskosti i zajedništva? Svjetlost naizmjence osvjetljava segmente instalacije, lomeći individualne simbole, međusobno ih ispreplićući te stvarajući novi skup (nejasnih) vizija u koji se upliće i doživljaj publike. Istodobno, uz temu nevidljive prisutnosti, Lora Elezović otvara i pitanje umjetničkog postupka koji kombinira tradicionalne i suvremene tehnike izrade. Autorica dvodimenzionalne prikaze prevodi u trodimenzionalne objekte, a zatim filigranske reljefe digitalno aplicira na 3D modele koje naposljetku printa u transparentnom materijalu. U tom je smislu slika sačuvana, ali više ne postoji kao slika – prisutan je njezin otisak u volumenu, opredmećeno sjećanje koje nadoknađuje odsutnost obitelji i zamišlja njezinu drukčiju dinamiku.

Naposljetku, kao i u svojim ranijim radovima, umjetnica kroz kombinaciju tradicionalnog i modernog pristupa istražuje mogućnosti arhiviranja sjećanja, promišljajući granicu između postojećeg i priželjkivanog te prisutnosti i odsutnosti, u prostoru nestabilnih kretanja i pokušaja nadoknade izgubljenih (ili nikad doživljenih) trenutaka. (predgovor, Ivana Završki)

BIOGRAFIJA

Lora Elezović rođena je 1995. u Torontu, Kanadi. 2017. upisala je diplomski sveučilišni studij Likovne kulture, nastavnički smjer u klasi prof. Igora Čabraje i komentorice prof. Ines Krasić na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Godine 2020. diplomirala je na ALU diplomski sveučilišni studij Likovne kulture, grafički odsjek i stekla zvanje magistra edukacije likovne kulture. Izlagala je na pet samostalnih izložbi i na šezdeset skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Članica je HDLU-a od 2020. godine. Dobitnica je Posebne pohvale žirija na međunarodnom bijenalu minijature MiniMo (2019.), Nagrade Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut: umjetnici umjetniku” na 36. Salonu mladih (2022.), Posebnog priznanja Odbora za nagrade 9. hrvatskog trijenala grafike (2024.) te nagrade HDLU-a za najboljegmladog umjetnika (2024.).

Živi i radi u Zagrebu.