Kultura

Otvorenje izložbe Superficial umjetnice Ane Pintarić održat će se u petak, 18. rujna u 20 sati u Galeriji SC.Izložba će biti otvorena do 26. rujna, a posjetitelji će je radnim danom moći razgledati od 12 do 20 sati, dok je subotom otvorena od 10 do 13 sati.Motive za slike u ovoj seriji radova biram vodeći se idejom da je slika, sama po sebi, zastor na koji se projicira fantazija. Nemogućnost čovjeka da pojmi stvarnost u njezinu cjelovitom smislu osuđuje nas na mogućnost spoznaje stvarnosti jedino putem fantazije. Kada se ugasi projekcija fantazije, ono što je do tada bilo slikarstvo ostaje samo ravna, dvodimenzionalna ploha, ugašeni ekran.Ovi su radovi rezultat mog interesa za ideju da se iz koncepta slikarstva mogu razlučiti fantazija, odnosno reprezentacija, i površina na koju se ona projicira. Zbog spomenute nemogućnosti poimanja cjelovite istine o stvarnosti, razlučeni faktor „čiste” površine ne uspijeva izbjeći simboličku projekciju ljudskog pogleda. Ono što mislimo da je samo površina zapravo je ponovno reprezentacija.Stoga je moj pothvat razdvajanja površine i fantazije neuspješan od samog početka, a ja tu nemogućnost prihvaćam i prepuštam joj se.Praktičan je primjer tzv. „nijemih prosvjeda” ili, konkretnije, u kontekstu kineske povijesti, „Revolucija bijelih papira”. Prosvjednici su, s ciljem ukazivanja na represivne državne aparate koji su mahom provodili cenzuru i negirali pravo glasa građanima, umjesto transparenata ispisanih prosvjednim parolama držali u rukama prazne bijele papire. Odsutnost parole, teksta ili motiva u tom slučaju ima veću moć sugestije nego njihova prisutnost. Ono što nastojim održati kao nit vodilju u ovoj seriji radova upravo su instance odsutnosti, negativni prostori i otuđenje motiva, koji u svojoj općoj negativnosti otvaraju prostor prisutnosti fantazije, odnosno interpretacije. Trenutak tog paradoksa upravo je trenutak u kojem se događa umjetnost.Kao ljudi, funkcioniramo tako da stvari guramo pod tepih, i privatno i javno, i pojedinačno i kolektivno, i kulturološki i globalno… Ono što je pod tepihom, potisnuto je upravo zato što si ljudski um u danom trenutku nije dozvolio projicirati adekvatnu reprezentaciju na površinu stvarnosti, ne bi li sačuvao aktualnu fantaziju od urušavanja. Ono što je viđeno ili iskušeno potisnuto je jer nije uspjelo poprimiti odgovarajući oblik. Svaka omeđena površina, kako bi postala slika, mora potisnuti pregršt informacija – počevši od drvenog okvira na koji je napeta i zida na koji je on pričvršćen.U tom vrtoglavom paradoksu umire nada u mogućnost ili svrhu slikarstva da pokaže istinski oblik onoga što je potisnuto, jer ono što je jednom potisnuto uvijek se vraća u novom, izmijenjenom, perfidnom obliku, a pravi i istinski oblik zauvijek nam ostaje nepoznat.Čini mi se da je ono o čemu slikarstvo zapravo želi govoriti zatočeno u nedostižnom podzemlju stvarnosti, ispod površine simboličkog svijeta (u registru realnog, prema Lacanu). Stoga prihvaćam kontradiktornu prirodu slikarstva te se usredotočujem na stvaranje slike upravo tog tepiha koji prikriva naš teret: njegove dimenzije, boje, iskrivljenosti, trošnost, izdržljivost i sve ostale moguće karakteristike.Ana PintarićBIOGRAFIJAAna Pintarić (1999., Čakovec) diplomirala je 2024. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na Odsjeku za slikarstvo u klasi prof. dr. art. Ksenije Turčić.Do sada je samostalno je izlagala u Galeriji Šira (2025.), u Laubi u sklopu ciklusa Šalji dalje (2023.) te u Galeriji Uža (2023.), kao i na brojnim skupnim izložbama, od kojih se izdvajaju Palimpsesti s Anom Simić i Janom Jovašević u Galeriji ‘73 u Beogradu (2024.), Erste Fragmenti 17 u Laubi (2021). u sklopu koje je nagrađena stipendijom, studentsku izložbu u Galeriji FLU u Beogradu 2022., popratne izložbe u sklopu 6. i 7. Bijenala slikarstva te u Galeriji SC na izložbi Jeste li vi ozbiljna galerija? (2024.) 2025. i 2026. je u Galeriji Siva zajedno s Marinom Popović bila kustosica skupne izložbe Thank you for the roses i Prijateljice.Živi i radi u Zagrebu.

 Predstava igra u foajeu Velike dvorane &TD-a u 20 satiUlaznice kupite na blagajni &TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798 i njihovim prodajnim mjestima.Premijera/ 18.6. /foaje Velike dvorane &TD-a / 20:00 Reprizne izvedbe: 19. i 20. 6. / 20:00Autorski projekt Saše Božića, Jelene Miholjević i Borne BaletićaAdaptacija: Saša BožićIzvode: Jelena Miholjević i Borna BaletićKoprodukcija: De facto i Teatar ITDKostimografija: Marita ČopoOblikovanje svjetla: Tomislav Maglečićprodukcija za de facto: Ivana BrajdićNakon što je prvi dio ogolio hladnu obiteljsku genealogiju, autorski dvojac Saša Božić i Jelena Miholjević udružili su snage s Bornom Baletićem i donose nastavak istraživanja proznog cikusa o Glembajevima Miroslava Krleže, spajajući salonsku prozu i – stand-up komediju. Predstava “Glembajevi PROZA, Volume 2″u Teatru &TD manipulira gledateljskim pogledom, pretvarajući publiku od pasivnih promatrača u voajere i sudionike. Ovaj kazališni čin pretvara Krležine rečenice u britke, crnohumorne scene o glembajevskom ljubavnom jalu. Na tapeti su dvije antologijske pripovijetke: fatalna Ljubav Marcela Fabera za Lauru Varonigovu i emotivni kolaps Barunice Lenbachove. Inovativnost režije u Teatru &TD očituje se u radikalnom odmaku od tradicionalne dramske adaptacije i uvođenju ideje “izvedbe čitanja”. Čin čitanja proze prestaje biti pasivna književna recepcija i postaje dinamičan scenski događaj u kojem se ritam Krležine rečenice i ljubavni toposi glembajevske proze dekonstruiraju uživo sa i pred publikom.Krležina se proza čita između redaka, s mikrofonom u ruci i prstom na obaraču ironije. Prva pripovijetka (“Ljubav Marcela Fabera za Lauru Varongovu”) precizno analizira idealiziranu, tek probuđenu slutnju ljubavi kod mladih ljudi. Nasuprot njoj, druga pripovijetka (“BarunicaLenbachova”) donosi mračnu, psihološku studiju nagovještaja ljubavne propasti i emotivnog kolapsa kod sredovječnih ljudi.Jelena Miholjević i Borna Baletić izvode poetsku, ali i brutalno duhovitu anatomiju toksičnih građanskih odnosa. Predstava se poigrava samom idejom gledanja kao zavođenja. Jesu lise Krležini ljubavnici doista voljeli ili su samo tražili publiku za svoje privatne, histeričneperformanse?