Andrej Tomić – OBORENI
U Galeriji SC, 2. listopada u 19 sati otvaramo izložbu Oboreni umjetnika Andreja Tomića u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 13. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
Recentna kazališna adaptacija scenarija Marguerite Duras, prvotno namijenjenog za film Hiroshima mon amour, u svojem je scenografskom riješenju minimalistička – naglasak je na ljubavnom odnosu dvoje ljudi obilježenih ratnim stradanjima i osobnim tragedijama. Na pozornici se, kao i u drugim adaptacijama, nalaze osnovni komadi namještaja spavaće sobe, dok iznimku čini ogoljeni, predimenzionirani bonsai, stojeći kao tihi podsjetnik na atomska bombardiranja katastrofalnih posljedica. U Japanu i danas postoje stabla (hibakujumoku) koja su preživjela bombardiranja, premda su bila udaljena manje od kilometra od hipocentra. Neka su pretrpjela gotovo potpuno uništenje nadzemnih dijelova, ali su se zahvaljujući očuvanom korijenju regenerirala. U predstavi i u stvarnom životu, ta stabla stoje kao podsjetnici na otpor i životnu snagu, istodobno noseći sjećanje na katastrofu i mogućnost obnove.
U svojem slikarskom ciklusu Oboreni Andrej Tomić predstavlja upravo motive odumrlih stabala. Slike su izrazito kolorističke; dok motiv govori o prekidu života i ljudskom utjecaju, intenzivna boja odbija mrtvom stablu dopustiti da postane samo simbolom nestanka – ona mu vraća energiju, prisutnost i mogućnost. Odmak od neposredne stvarnosti očituje se na razini motiva i u tretmanu boje, koja kroz međusobne kolorističke odnose postaje važnim gradivnim elementom slike. Okoštale strukture izviru iz tla uzdižući se prema nebu, dok se u drugim prizorima pojavljuju trupci naslagani na hrpu ili pojedinačna srušena stabla. Možemo ih promatrati kao tijela, nositelje vremena i materije, a ne samo kao jednostavnu metaforu prolaznosti i smrti. Ona su reprezentacija stanja između života i predmeta, trenutak u kojemu stablo prestaje biti živim organizmom i postaje potencijalni resurs ili roba. U tim se prizorima može očitati i eventualna agresija, odnosno znak ljudske intervencije u krajolik (naslagani trupci ili panj). Jesu li oni posljedica nezakonite sječe i devastacije šume ili savjesnog korištenja dostupnih prirodnih resursa?
Promatrač je pozvan da pokuša odgonetnuti što se dogodilo, da uspostavi moguće uzročno-posljedične veze i upiše osobne stavove u rad.
Motiv stabla se često koristi kao simbolički element odnosa čovjeka prema prirodi, pa i prema samome sebi, što u svom istraživanju fenomena posthumanosti analizira Mirela Ramljak Purgar.[1] Autorica čovjekov odnos spram stvarnosti promatra putem reprezentacije stabla u umjetnosti, koristeći pritom u analizi i crtež olovkom Dva gola drveta osječkog slikara Adolfa Waldingera, s čijim radom Tomić uspostavlja svojevrstan dijalog još tijekom studija. Dok autorica u Waldingerovu crtežu prepoznaje stablo kao motiv koji stoji na granici između znanstveno-racionalnog promatranja prirode i romantičarske imaginacije, Tomić ga u svojim prikazima iz područja realističkog opažanja premješta pretežito u prostor imaginativnog. Taj prostor, međutim, i dalje rezonira s iskustvom vremena u kojemu djela nastaju; u njima se može iščitati tjeskoba suvremenog trenutka, ali i prepoznati znakovi otpora i ustrajnosti. (predgovor, Sara Mikelić)
[1] Mirela Ramljak Purgar, „Prema ikonologiji posthumanosti. Od romantizma do Blade Runnera 2049“, Književna smotra 55, br. 207 (1), 2023., 39–53.
BIOGRAFIJA
Andrej Tomić (Osijek, 1992.) upisao je Studij Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine. Studirao je u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. godine pod mentorstvom Zlatana Vrkljana. Izlagao je na deset samostalnih i više skupnih žiriranih izložbi. Dobitnik je Nagrade Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnik umjetniku na 5. Bijenalu slikarstva 2019., te Godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika za 2021. godinu. Zaposlen je kao nastavnik stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek.
