<ul><li>Predstava igra u foajeu Velike dvorane &amp;TD-a u 20 sati</li><li>Ulaznice kupite na blagajni &amp;TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na&nbsp;<a href="https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798</a>&nbsp;i njihovim prodajnim mjestima.</li></ul> Autorski projekt Saše Božića, Jelene Miholjević i Borne BaletićaAdaptacija: Saša BožićIzvode: Jelena Miholjević i Borna BaletićKoprodukcija: De facto i Teatar ITDKostimografija: Marita ČopoOblikovanje svjetla: Tomislav Maglečićprodukcija za de facto: Ivana BrajdićTrajanje: 60 minuta Nakon što je prvi dio ogolio hladnu obiteljsku genealogiju, autorski dvojac Saša Božić i Jelena Miholjević udružili su snage s Bornom Baletićem i donose nastavak istraživanja proznog cikusa o Glembajevima Miroslava Krleže, spajajući salonsku prozu i – stand-up komediju. Predstava “Glembajevi PROZA, Volume 2″u Teatru &amp;TD manipulira gledateljskim pogledom, pretvarajući publiku od pasivnih promatrača u voajere i sudionike. Ovaj kazališni čin pretvara Krležine rečenice u britke, crnohumorne scene o glembajevskom ljubavnom jalu. Na tapeti su dvije antologijske pripovijetke: fatalna Ljubav Marcela Fabera za Lauru Varonigovu i emotivni kolaps Barunice Lenbachove. Inovativnost režije u Teatru &amp;TD očituje se u radikalnom odmaku od tradicionalne dramske adaptacije i uvođenju ideje “izvedbe čitanja”. Čin čitanja proze prestaje biti pasivna književna recepcija i postaje dinamičan scenski događaj u kojem se ritam Krležine rečenice i ljubavni toposi glembajevske proze dekonstruiraju uživo sa i pred publikom.Krležina se proza čita između redaka, s mikrofonom u ruci i prstom na obaraču ironije. Prva pripovijetka (“Ljubav Marcela Fabera za Lauru Varongovu”) precizno analizira idealiziranu, tek probuđenu slutnju ljubavi kod mladih ljudi. Nasuprot njoj, druga pripovijetka (“BarunicaLenbachova”) donosi mračnu, psihološku studiju nagovještaja ljubavne&nbsp;propasti i emotivnog kolapsa kod sredovječnih ljudi. Jelena Miholjević i Borna Baletić izvode poetsku, ali i brutalno duhovitu anatomiju toksičnih građanskih odnosa. Predstava se poigrava samom idejom gledanja kao zavođenja. Jesu lise Krležini ljubavnici doista voljeli ili su samo tražili publiku za svoje privatne, histerične performanse?

M. Krleža: Glembajevi PROZA, Vol.2

Otvorenje izložbe Unutar gledanja autorice Gordane Bakić održat će se u srijedu, 7. listopada u 19 sati u Francuskom paviljonu, SC Zagreb. Izložba će biti otvorena do 17. listopada 2026., radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 18 sati.&nbsp; Unutar gledanja Kreativni proces nije jednosmjeran, već podrazumijeva kontinuirano propitivanje vlastitih postavki iz pozicije sadašnjeg trenutka. Složeni suodnos prostora i vremena uvijek je određivao osobni pristup umjetničkom radu, nerijetko do te mjere da je svako fizičko mjesto i bilo koje vrijeme postalo opcija za kreativni proces. Rezultat takvog pristupa je fragmentiranje radova, postupci montiranja i demontiranja, preslagivanja, recikliranja, mobilnosti, privremenosti.Mjesta mogu uvjetovati umjetničko istraživanje, odnosno mogu određivati načine prema kojima umjetnički rad postaje aktivan, u figurativnom smislu živ, dok u komunikaciji s vlastitim radom umjetnik postaje angažiran i budan.&nbsp;&nbsp;Želja za istraživanjem i unutarnji poriv za novim iskustvom nemaju uvijek jasan unaprijed zacrtan cilj, pa su elementi koji pokreću rekreiranje i idejno razlaganje umjetničkog procesa u stalnoj mijeni. Približavaju se, povremeno spajaju, pa ponovno odmiču od početne ideje. Tijekom izlagačkog iskustva razvila sam svojevrsni modularni sustav pripreme, prezentacije i čuvanja radova. To se naročito odnosi na fragmentirane prostorne konstrukcije kojima svaki sljedeći izlagački trenutak nosi specifično obnavljanje i preslagivanje.&nbsp;&nbsp;Naime, prostorni crtež / sliku promatram kao cjelinu u stalnoj mijeni i nadograđivanju. To su postupci sklapanja velikog broja elemenata raznih vrsta materijala u strukturalnu nakupinu, svojevrsni krajolik. Sličan onome u prirodi također je podložan raznim promjenama i utjecajima, tim više što se ovoj strukturi kontinuirano pridružuju novi konstrukcijski elementi, materijali i forme. Iz niza takvih neprimjetnih pomaka, nastala je mreža manjih i većih predradnji za prezentacijski, izlagački period. Faze uključuju foto-kolaže, crteže, kratke zapise o procesu rada, fotografije, formirane u čvrstom međuodnosu neophodnom za svako novo predstavljanje. Rezultat je „osvježena“, nova pozicija i nadgradnja koja prikazuje stare slojeve, ali gotovo neprimjetno otkriva netom osmišljene. Krajnje slike / stanja ovakvog procesa često podsjećaju na konglomerate raznih materijala, međutim tijek i način njihovog formiranja nije nasumičan već strukturiran i višestruko isprepleten.Za vrijeme izložbe, prostorna konstrukcija svaki se put pomalo produbljuje i mijenja u odnosu na prethodni izlagački period. Takva aktivnost je stalna, a preslagivanja su nezaobilazna čak temeljna&nbsp;karakteristika svakog segmenta ovog rada. Osim toga, postoje zadani okviri koji određuju način predstavljanja, pa osim prilagođavanja izlagačkom prostoru povlače za sobom pretraživanja prošlih varijanti, ponekad njihovo lomljenje i reduciranje. Nekada zamišljena čvrsta ovojnica slike postaje propusna, pa se kreiranje događa između višestrukih, ponekad fluidnih razina. Procesi u vrijeme izgradnje slike izrazito su dinamični međutim nakon tog perioda dolazi do privremenog zaustavljanja gradnje, svaki prijenos je u mirovanju.&nbsp;Postav izložbe „Unutar gledanja“ osmišljen je na način da galerijski prostor postaje svojevrsna pozornica, diorama koja svojim strukturalnim elementima podsjeća na imaginarna mjesta i topografije. Gledatelj kruženjem oko prostornog crteža prelazi iz jedne scene u drugu. Pred njim se nižu prizori, poruke, usitnjeni elementi. Čine ih nakupine dijelova svakodnevnih predmeta obrađenih do neprepoznatljivosti, godinama prikupljanih crtačkih i slikarskih materijala, isječaka prošlih radova i iscrtanih ambalaža, ukratko svega onoga što je na neki način obilježilo vlastite kreativne procese. U stvarnosti njihovo individualno postojanje rijetko doživljavamo i osvještavamo, osim ako ih ne primijetimo i ne razvijemo suosjećanje prema postojanju istih.&nbsp;&nbsp;„Unutar gledanja“ je svojevrsna revizija i retrospekcija, poniranje u segmente slojevitosti vlastitog radnog procesa i imaginacije.&nbsp;&nbsp;Gordana Bakić <img src="https://www.sczg.unizg.hr/wp-content/uploads/2026/10/1-Gordana-Bakic-za-najavu-scaled.jpg"> BIOGRAFIJAGordana Bakić (1972. Zagreb) diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, Nastavnički smjer u klasi prof. Zlatka Kesera 2001. godine.2006. upisuje poslijediplomski studij na Akademiji za likovnu umetnost in oblikovanje u Ljubljani, smjer Slikarstvo (mentor prof. Bojan Gorenec) i video (mentor prof. Srečo Dragan), a magistrirala je 2011. s temom Strukturiranje cjeline autorecikliranjem.Od 2002. do 2012. zaposlena je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu kao kazališna slikarica, radeći na oslikavanju scenografija.Trenutno je u zvanju redovite profesorice na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Izlagala je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. Nagrade za umjetnički, stručni i pedagoški rad2024. Nagrada Nives Kavurić Kurtović, Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu&nbsp;za sveukupni&nbsp;(umjetnički, stručni i pedagoški) dvogodišnji rad2024. izabrana za redovitu članicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti2020. izabrana za članicu suradnicu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti2017. Nagrada HDLU-a za izložbu godine Obnavljanje/Regeneration u Galeriji SC2007. Grand Prix za slikarstvo Hrvatske poštanske banke2005. XL lički likovni anale, Muzej Like Gospić, posebna pohvala komisije2003. Nagrada HDLU-a za najbolju mladu umjetnicu2001. Nagrada Zagrebačke banke1994. Rektorova nagrada Samostalne izložbe (izbor od 2015.)2024. Slike, Galerija Kazamat, Osijek, u organizaciji Filozofskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, suorganizacija Zavod za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Osijeku2024. Polje grananja, Galerija CEKAO, Zagreb2023. Slike i panorame, Gradski muzej Vukovar, Dvorac Eltz, Galerija Oranžerija2023. Panorame stalnog kretanja, Galerija umjetnina Split2023. Različita slika, Dom HDLU / Meštrovićev paviljon, Zagreb2021. Uzorak kretanja, Galerija Kamba, Zagreb2019. Trenutni prostori, Gliptoteka, Zagreb2018. Trenutni prostori, XVI. Strossmayerovi dani, Muzej Đakovštine, Đakovo2018. HAB, izložba slika, Galerija Buljat, Zagreb2017. Obnavljanje/Regeneration, Galerija SC, Zagreb&nbsp;&nbsp;2016. Pogled kutija, Galerija ZILIK, Karlovac2016. Početak slike, Galerija Alvona, Labin2016. Pokusni rad, Galerija Flora, Dubrovnik2016. (Pokus)irani radovi, Galerija Greta, Zagreb

Gordane Bakić – UNUTAR GLEDANJA

U Galeriji SC, 2. listopada u 19 sati otvaramo izložbu Oboreni umjetnika Andreja Tomića u 19 sati. Izložba ostaje otvorena do 13. listopada, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati. Recentna kazališna adaptacija scenarija Marguerite Duras, prvotno namijenjenog za film Hiroshima mon amour, u svojem je scenografskom riješenju minimalistička – naglasak je na ljubavnom odnosu dvoje ljudi obilježenih ratnim stradanjima i osobnim tragedijama. Na pozornici se, kao i u drugim adaptacijama, nalaze osnovni komadi namještaja spavaće sobe, dok iznimku čini ogoljeni, predimenzionirani bonsai, stojeći kao tihi podsjetnik na atomska bombardiranja katastrofalnih posljedica. U Japanu i danas postoje stabla (hibakujumoku) koja su preživjela bombardiranja, premda su bila udaljena manje od kilometra od hipocentra. Neka su pretrpjela gotovo potpuno uništenje nadzemnih dijelova, ali su se zahvaljujući očuvanom korijenju regenerirala. U predstavi i u stvarnom životu, ta stabla stoje kao podsjetnici na otpor i životnu snagu, istodobno noseći sjećanje na katastrofu i mogućnost obnove.U svojem slikarskom ciklusu Oboreni Andrej Tomić predstavlja upravo motive odumrlih stabala. Slike su izrazito kolorističke; dok motiv govori o prekidu života i ljudskom utjecaju, intenzivna boja odbija mrtvom stablu dopustiti da postane samo simbolom nestanka – ona mu vraća energiju, prisutnost i mogućnost. Odmak od neposredne stvarnosti očituje se na razini motiva i u tretmanu boje, koja kroz međusobne kolorističke odnose postaje važnim gradivnim elementom slike. Okoštale strukture izviru iz tla uzdižući se prema nebu, dok se u drugim prizorima pojavljuju trupci naslagani na hrpu ili pojedinačna srušena stabla. Možemo ih promatrati kao tijela, nositelje vremena i materije, a ne samo kao jednostavnu metaforu prolaznosti i smrti. Ona su reprezentacija stanja između života i predmeta, trenutak u kojemu stablo prestaje biti živim organizmom i postaje potencijalni resurs ili roba. U tim se prizorima može očitati i eventualna agresija, odnosno znak ljudske intervencije u krajolik (naslagani trupci ili panj). Jesu li oni posljedica nezakonite sječe i devastacije šume ili savjesnog korištenja dostupnih prirodnih resursa? Promatrač je pozvan da pokuša odgonetnuti što se dogodilo, da uspostavi moguće uzročno-posljedične veze i upiše osobne stavove u rad.Motiv stabla se često koristi kao simbolički element odnosa čovjeka prema prirodi, pa i prema samome sebi, što u svom istraživanju fenomena posthumanosti analizira Mirela Ramljak Purgar.<a href="about:blank" rel="noopener noreferrer" target="_blank">[1]</a> Autorica čovjekov odnos spram stvarnosti promatra putem reprezentacĳe stabla u umjetnosti, koristeći pritom u analizi i crtež olovkom Dva gola drveta osječkog slikara Adolfa Waldingera, s čijim radom Tomić uspostavlja svojevrstan dijalog još tijekom studija. Dok autorica u Waldingerovu crtežu prepoznaje stablo kao motiv koji stoji na granici između znanstveno-racionalnog promatranja prirode i romantičarske imaginacije, Tomić ga u svojim prikazima iz područja realističkog opažanja premješta pretežito u prostor imaginativnog. Taj prostor, međutim, i dalje rezonira s iskustvom vremena u kojemu djela nastaju; u njima se može iščitati tjeskoba suvremenog trenutka, ali i prepoznati znakovi otpora i ustrajnosti. (predgovor, Sara Mikelić) <a href="about:blank" rel="noopener noreferrer" target="_blank">[1]</a> Mirela Ramljak Purgar, „Prema ikonologiji posthumanosti. Od romantizma do Blade Runnera 2049“, Književna smotra 55, br. 207 (1), 2023., 39–53. BIOGRAFIJAAndrej Tomić (Osijek, 1992.) upisao je Studij Slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine. Studirao je u klasi Zoltana Novaka, a diplomirao 2016. godine pod mentorstvom Zlatana Vrkljana. Izlagao je na deset samostalnih i više skupnih žiriranih izložbi. Dobitnik je Nagrade Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnik umjetniku na 5. Bijenalu slikarstva 2019., te Godišnje nagrade HDLU-a za mladog umjetnika za 2021. godinu. Zaposlen je kao nastavnik stručnih predmeta u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna Osijek. <img src="https://www.sczg.unizg.hr/wp-content/uploads/2026/09/Andrej_Tomic_Panj_I_2025_ulje_na_platnu_130x180cm-scaled.jpg">

Andrej Tomić – OBORENI

<ul><li>Predstava igra u MM centru u 20 sati</li><li>Ulaznice kupite na blagajni &amp;TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na <a href="https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798</a> i njihovim prodajnim mjestima.</li></ul> autorski projekt&nbsp;Darija HarjačekaKAMOV, POTRESAutor adaptacije i redatelj:&nbsp;Dario HarjačekIgraju: Jelena Miholjević, Nikola Nedić, Laura Čerina, Dean KrivačićSkladatelj:&nbsp;Damir ŠimunovićKostimografkinja:&nbsp;Ana MikulićDizajner svjetla:&nbsp;Tomislav MaglečićKoprodukcija: De Facto Theatre Company i Teatar &amp;TDTrajanje: 75 min Glazbeno-scenska skupina Cefas &amp; The Gipsy predstavlja koncertnu izvedbu svog albuma Kamov, potres nastalog na temelju knjige lakrdija Janka Polića Kamova. Pod parolom „Obitelj je reakcija na bordel“, Cefas &amp; The Gipsy predstavljaju se kao angažirani umjetnici koji se svojim djelovanjem aktivno zalažu za supostojanje života i smrti, destrukcije i kreacije, sna i budnosti, opijenosti i trijeznosti. Ovaj koncert svojevrsna je spiritistička seansa u kojoj se duh prerano preminulog genija pokušava materijalizirati kroz ikonografiju stoljeća hrvatske umjetnosti, počevši od Mrtvačkog plesa Vincenta iz Kastva sve do Eksploatacije mrtvih Mladena Stilinovića. U izričaju benda kojeg čine Jelena Miholjević, Nikola Nedić, Laura Čerina i Dean Krivačić – Cigo (uz skladatelja Damira Šimunovića) osjeća se utjecaj novovalnog, post-punk, noise, industrial zvuka koji se istovremeno glazbeno i tematski referira i na Gustava Mahlera i njegove Kindertotenlieder. Anarhistični, autodestruktivni i autoironični svijet Janka Polića Kamova ovom predstavom pokušava se iskazati u svojoj esenciji – beskrajno tragičan, beskrajno komičan, beskrajan (ili bespočetan). <img src="https://www.sczg.unizg.hr/wp-content/uploads/2026/02/LDP08537-scaled.jpg">

D. Harjaček: KAMOV, POTRES

<ul><li>Predstava igra u Polukružnoj dvorani &amp;TD-a u 20 sati</li><li>Ulaznice kupite na blagajni &amp;TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na&nbsp;<a href="https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798</a>&nbsp;i njihovim prodajnim mjestima.</li></ul> HIROMIdrama u tri preludijaVečer je, jesen,Mislim jedinoNa svoje roditelje(Taniguchi-Yosa Buson) Uronjena u post-obiteljsku atmosferu, predstava&nbsp;Hiromi&nbsp;odvodi nas u austrougarske ruševine jednog kućanstva za kojeg su preko noći počela vrijediti neka druga pravila. Kauč, stol i televizor najednom su zamijenile sofisticirane simetrije i bolnička sterilnost. Kako u tu simetriju uklopiti savršeno nesimetrični obiteljski trojac – sina Stefana, oca Joška i Djeda? Lice po kojem drama nosi ime je Hiromi, japanska klaviristica koja je nedavno stupila u ekonomsko-ljubavni savez s Joškom, ponudivši mu još jedan u nizu životnih početaka. Kroz rezignirane samoanalize, seciranje i intelektualiziranje svakodnevice do najmanjih potankosti, likovima uporno izmiče sadašnjost koju su u novom&nbsp;zen&nbsp;obiteljskom hramu odlučili osvojiti. Iako će se jezične mreže o koje zapinju u pokušaju razumijevanja činiti sve gušće i beznadnije, riječima D. T. Suzukija; “Ma koliko bile guste mreže, samim time što su mreže neke će stvari iz njih ispasti i te se stvari, prema tome, ni na koji način ne mogu izmjeriti.” U duhu japanskog Noh teatra gdje duhovi umrlih na pozornicu često silaze bez poziva, sjećanja se u tri navrata (ili tri&nbsp;preludija) nepozvana javljaju članovima ove obitelji, izranjajući iz njihovog jezika, suprotstavljajući se nametnutoj sadašnjosti i dozvoljavajući protagonistima potragu za teško vidljivim, dubokim i zamagljenim obrisima neizgovorenih rečenica. Redatelj i autor teksta:&nbsp;Vid HribarDramaturginja:&nbsp;Nina BajsićIgraju:Rea BušićMatija ČigirSilvio MumelašVedran ŽivolićSkladatelj:&nbsp;Vid HribarScenski pokret:&nbsp;Filipa BavčevićOblikovatelj svjetla:&nbsp;Luka MatićKostimografkinja i autorica vizualnog identiteta:&nbsp;Mara BajsićScenografija:&nbsp;Luka Matić i Mara BajsićProducentica:&nbsp;Katarina KrešićPredstava je nastala u koprodukciji&nbsp;Radio Teatra i Teatra &amp;TD﻿Trajanje: 90 minuta <iframe class="ql-video" frameborder="0" allowfullscreen="true" src="https://www.youtube.com/embed/Y2dEdppl15k"></iframe>

V. Hribar : HIROMI

<ul><li>Predstava igra u MM centru u 20 sati.</li></ul> <ul><li>Ulaznice kupite na blagajni &amp;TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na <a href="https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798</a> i njihovim prodajnim mjestima.</li></ul> Premijera, 28.12.2024., MM centar Autor teksta: Rakan RushaidatRežija: Dražen KrešićDramaturgija: Filip RutićGlazbeni suradnik: Antun AleksaDizajn svjetla: Martin ŠatovićIgrajuAco – Rakan RushaidatMegi – Nikolina PrkačinPetar – Bernard TomićTrajanje: 85 min Predstava “Slučajna smrt jednog redatelja” o teatru progovara iz njegove nulte pozicije – iz mraka pokusne dvorane gdje su svi potencijalni putevi još neistraženi i gdje pred autorskim timom zjapi zastrašujući niz mogućnosti. Što zapravo napraviti kada se može napraviti bilo što? Što kad se kazalište u kojem se glumci nalaze doima poput kakve kuće duhova, a čak se ni redatelj ne pojavljuje na probi? Kako se postaviti prema radu u iščekivanju početka samog procesa u kojem je hijerarhija naizgled nepostojeća ili se konstantno okreće naglavačke? Suočeni s tim pitanjima i uz upute koje su od redatelja dobili preko maila, troje glumaca polazi od niza zadanih referenci te improvizacija koje konstantno plešu na granici kazališnog i privatnog – ako takva granica uopće postoji. Oni su u potrazi za predstavom, ali slučajno istovremeno i bježe od nje. „U redu je krivo se izraziti. Jer se tako bar izražavamo. Isto je tako u redu donositi krive odluke. Jer tako barem nešto odlučujemo.“ Aleksandar Hleb <iframe class="ql-video" frameborder="0" allowfullscreen="true" src="https://www.youtube.com/embed/Wm9t0nERM2E"></iframe>

R. Rushaidat: SLUČAJNA SMRT JEDNOG REDATELJA

<ul><li>Predstava igra u MM centru u 20 sati. (MM centar se nalazi u dvorištu SC-a, sto metara od Teatra &amp;TD, s desne strane)</li></ul> <ul><li>Ulaznice kupite na blagajni &amp;TD-a koja radi od 11:00 do 13:00 (osim nedjeljom) te dva sata prije početka predstave, na&nbsp;<a href="https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798" rel="noopener noreferrer" target="_blank">https://www.ulaznice.hr/web/regular/18333798</a>&nbsp;i njihovim prodajnim mjestima.</li></ul> Režija i koncept: Oliver FrljićIgraju: Ivana Roščić, Rakan Rushaidat, Filip Križan i Iva ViskovićFotograf: Damir Žižić/ Luka DubrojaTrajanje izvedbe: 75 min Sjajna glumačka postava u sastavu&nbsp;Filip Križan, Rakan Rushaidat, Ivana Roščić i Iva Visković&nbsp;nije se mijenjala od premijerne izvedbe 26. svibnja 2011. te je time dobila na preciznoj uigranosti i izuzetno dojmljivoj suigri. Tijekom godina, također, ne gubi na umjetničkoj snazi i aktualnosti.24. travnja 1992. Oliver Frljić u svojoj šesnaestoj godini napušta roditeljski dom. Ono što u tom trenutku izgleda kao kratkotrajno razdvajanje od obitelji, postat će trajno stanje.Slijede: godine izbjeglištva, prvi studij, drugi studij, zasnivanje vlastite obitelji, treći studij, početak profesionalne kazališne karijere, postupna afirmacija, raspad obitelji, ova predstava.Ova predstava vraća nas u vrijeme prije 24. travnja 1992. Umjesto patetičnog prepričavanja jedne obiteljske povijesti, predstava&nbsp;Mrzim istinu!&nbsp;daje nam uvid te rastvara unutarnje kompleksne odnose unutar autorove obitelji.Svoj dramaturški temelj gradi na tenziji između različitih obiteljskih dokumenata i autorovih svjedočanstava, te fikcionalnog statusa koji ovi dokumenti i svjedočanstva dobivaju u prostoru kazališne reprezentacije. <iframe class="ql-video" frameborder="0" allowfullscreen="true" src="https://www.youtube.com/embed/Pzle0yujgFY"></iframe>

Kalendar evenata